Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1233/12 (UniCredit Bank d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Propisano zakonom
  • Građanski postupak
  • Upis u sudski registar
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1233/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1233/12, rješavajući apelaciju UniCredit Bank d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija UniCredit Bank d.d.

Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Reg 014526 12 Pž od 6. februara 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Reg-11-001670 od 17. oktobra 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. UniCredit Bank d.d. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 2. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Reg 014526 12 Pž od 6. februara 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-Reg-11-001670 od 17. oktobra 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 25. februara 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. marta 2015. godine, a Kantonalni sud 4. marta 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-Reg-11-001670 od 17. oktobra 2011. godine, donesenim povodom apelantovog prijedloga radi upisa založnog prava na osnivačkom udjelu GPŽGP d.d. Sarajevo u Društvu Hotel „Grand“ d.o.o. Sarajevo i zabilježbe podvrgavanja neposrednom prinudnom izvršenju bez odlaganja, odbačen je apelantov prijedlog od 12. maja 2011. godine radi upisa založnog prava kao nedopušten.

6. U obrazloženju je konstatirano da je apelant u prijedlogu naveo da je 29. aprila 2011. godine zaključen Ugovor o zasnivanju založnog prava na članskim udjelima u navedenom pravnom subjektu. U dokaznom postupku Općinski sud je izvršio uvid u prijedlog za upis založnog prava i potvrdu registracije Ministarstva pravde BiH iz Registra zaloga od 6. maja 2011. godine, preciznije označenog u obrazloženju, iz čega je utvrdio da je predmetno založno pravo upisano i registrirano kod nadležnog organa – Ministarstva pravde BiH – Registar zaloga. Općinski sud se pozvao na odredbe čl. 1. i 2. Zakona o registriranim zalogama na pokretnim stvarima i članskim udjelima („Službene novine Federacije BiH“ br. 17/02, 37/03 i 56/04), kojim je propisano da se navedenim Zakonom uređuje zasnivanje prava na zaloge na pokretnim stvarima bez predaje stvari založnom povjeriocu i na članskim udjelima (u daljnjem tekstu: registrirana zaloga), prava i obaveze ugovornih strana, namirenje založnih povjerilaca, prestanak registrirane zaloge, sadržaj i način vođenja registra zaloga, kao i da se registriranom zalogom mogu osiguravati novčane tražbine domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica izražene u domaćoj ili stranoj valuti, ako potiču iz ugovora o kreditu ili drugih bankarskih poslova, ugovora o kupovini na primarnom tržištu kapitala vjerovničkih vrijednosnih papira i ugovora u privredi (trgovinski ugovori). Općinski sud je naveo da je članom 1. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH („Službene novine FBiH“ br. 68/05, 43/09 i 27/05) propisano da se tim zakonom, u skladu s Okvirnim zakonom o registraciji poslovnih subjekata BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 42/04), uređuju pravila vanparničnog postupka na osnovu kojih nadležni registarski sud postupa i odlučuje o upisu u sudski Registar poslovnih subjekata u Federaciji BiH.

7. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i odredbe navedenih zakona, Općinski sud je ocijenio da nije nadležan za postupanje u toj pravnoj stvari, jer je Zakonom o registriranim zalogama na pokretnim stvarima i članskim udjelima propisano da registar na članskim udjelima i pokretnim stvarima vodi poseban registar pri Ministarstvu pravde FBiH, dok je Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH određeno da sud postupa i odlučuje o upisu u sudski registar poslovnih subjekata u FBiH, kao i podataka o tome, koji su od značaja za pravni promet, a ne o pravima i obavezama osnivača tih subjekata. Shodno izloženom, kako Općinski sud nije nadležan za postupanje u navedenoj pravnoj stvari, odnosno kako je Zakonom isključivo propisano da registraciju založnog prava na članskim udjelima vrši drugi organ, to je na osnovu člana 59. stav 5. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH doneseno rješenje kao u dispozitivu.

8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Reg 014526 12 Pž od 6. februara 2012. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

9. Kako navodi Kantonalni sud, apelant je u žalbi naveo da je prvostepeni sud u ožalbenom rješenju pogrešno naveo da je apelant tražio upis založnog prava jer je založno pravo već upisano u nadležnom Registru pri Ministarstvu pravde BiH. Apelant je u žalbi istakao da je tražio upis zabilježbe već zasnovanog založnog prava kao činjenice od značaja za pravni promet na osnivačkim udjelima osnivača i da se izvrši polaganje dostavljenih isprava o zasnovanom založnom pravu u registarskom ulošku za navedeno društvo. Dalje, apelant je u žalbi istakao da sudovi na području FBiH vrše i upisuju zabilježbu zasnovanog založnog prava na osnovu dostavljene potvrde registra, kao podataka od značaja za pravni promet.

10. Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je apelant sudu podnio zahtjev za upis zabilježbe založnog prava na osnivačkim udjelima u društvu Hotel „Grand“ i predložio da sud izvrši polaganje isprava o zasnovanom založnom pravu u registarskom ulošku, te da je prvostepeni sud donio ožalbeno rješenje kojim je odbacio prijedlog predlagatelja pozivajući se na odredbe člana 59. stav 5. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH.

11. Kantonalni sud smatra da je, suprotno apelantovim žalbenim navodima, prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio prijavu predlagatelja od 12. maja 2011. godine. Pri tome je naveo da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi da je prvostepeni sud trebao izvršiti upis zabilježbe već zasnovanog založnog prava i da je trebao primijeniti odredbe člana 7. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH jer to ne proizlazi iz odredaba toga člana.

12. Prema mišljenju Kantonalnog suda, da bi sud mogao izvršiti traženi upis u Registar suda moraju biti ispunjeni uslovi iz člana 191. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršnom postupku.

13. Konačno, Kantonalni sud je zaključio da ostali žalbeni navodi ne mogu uticati na drugačiju odluku suda, pa ih je Kantonalni sud u cijelosti odbio i potvrdio prvostepeno rješenje, imajući u vidu odredbe člana 65. stav 1. tačka 2. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH (ovlaštenje prvostepenog suda prilikom odlučivanja o žalbi).

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

15. Apelant navodi da je iz podnesenog zahtjeva – prijedloga očigledno da nije zahtijevao upis založnog prava, jer je isto založno pravo već upisao u nadležnom Registru pri Ministarstvu pravde BiH shodno Okvirnom zakonu o zalozima o registraciji poslovnih subjekata BiH. Apelant precizira da je zahtijevao upis zabilježbe već zasnovanog založnog prava kao činjenice od značaja za pravni promet na osnivačkim udjelima osnivača, te da sud izvrši i polaganje dostavljenih isprava o zasnovanom založnom pravu u registarskom ulošku za navedeno društvo. Apelant smatra da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1. i 2. Zakona o registriranim zalogama na pokretnima stvarima i članskim udjelima, zaključujući da je poseban registar nadležan za upis založnog prava i da je registarski sud apsolutno nenadležan, što je u potpunosti nepravilan zaključak u odnosu na njegov konkretni zahtjev.

16. Apelant smatra da je poseban registar nadležan za upis navedenog založnog prava shodno navedenom Okvirnom zakonu o zalozima o registraciji poslovnih subjekata BiH i da on funkcionira shodno provedbenim aktima donesenim na osnovu istog Zakona, a ne Zakona o registriranim zalogama na koji se prvostepeni sud poziva. Prema apelantovoj ocjeni, da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo iz člana 7. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH, to bi sud u cijelosti usvojio i izvršio upis tražene zabilježbe zasnovanog založnog prava shodno dostavljenoj potvrdi Registra, jer je očigledno da se u konkretnom slučaju radi o zabilježbi podataka o subjektu upisa koji su od značaja za pravni promet. Apelant navodi da zabilježba založnog prava na članskom udjelu predstavlja podatak od značaja za pravni promet, jer kod otuđenja članskog udjela, eventualno daljnjeg zalaganja, u slučaju neevidentirane zabilježbe već postojećeg založnog prava, nanosi se nenadoknadiva šteta ne samo apelantu kao založnom povjeriocu već i društvu kao pravnom subjektu.

17. Apelant smatra da je prvostepeni sud propustio da pravilno ocijeni isprave jer bi iz podnesenog zaključka utvrdio da se radi o zahtjevu za upis zabilježbe o odlukama donesenim u skladu s drugim propisima. Naime, u konkretnom slučaju založno pravo je već zasnovano notarski obrađenim ugovorom koji shodno Zakonu o notarima ima snagu izvršne isprave. Također je isto pravo zasnovano i upisano u Registru zaloga pri Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine. Kako dostavljena Potvrda o registraciji shodno Okvirnom zakonu o zalozima o registraciji poslovnih subjekata BiH ima snagu izvršne isprave, očigledno je da se radi o zabilježbi založnog prava na osnovu dostavljenih odluka shodno članu 7. Zakona o registraciji poslovnih subjekata.

18. Apelant zaključuje da je osporenim rješenjima sud povrijedio i njegovo pravo na imovinu, s obzirom na to da je založno pravo zasnovano kao sredstvo obezbjeđenja njegovog potraživanja, te s obzirom na činjenicu da u slučaju dospjelosti potraživanja, a na osnovu potvrde Registra Ministarstva pravde, apelant ima pravo pokrenuti i prodaju založenog udjela u sudski propisanom postupku. U slučaju eventualnog otuđenja ili daljnjeg opterećenja, koje je realno moguće neevidentiranjem zabilježbe postojećeg založnog prava u apelantovu korist, sud onemogućuje i naplatu apelantovog potraživanja, čime, kako zaključuje apelant, grubo krši i njegovo pravo na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

19. Općinski sud navodi da je prvostepeno rješenje doneseno saglasno važećoj regulativi, koja regulira konkretnu pravnu situaciju, pa je sud odbacio prijedlog za upis založnog prava kao nedopušten, jer nisu povrijeđena apelantova prava na pristup sudu i pravično suđenje. Iz navedenih razloga apelant u potpunosti ostaje pri istom pravnom stavu kao u rješenju od 17. oktobra 2011. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda.

20. Kantonalni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana jer je odluka donesena u skladu sa zakonom i Ustavom FBiH i nije bilo povrede prava na koju apelant ukazuje uloženom apelacijom.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o registriranim zalogama na pokretnim stvarima i članskim udjelima („Službene novine Federacije BiH“ br. 17/02, 37/03 i 56/04) relevantne odredbe glase: Član 1.

Ovim zakonom uređuje se utemeljivanje prava zaloga na pokretnim stvarima bez predaje stvari založnom povjeritelju i na članskim udjelima (u daljnjem tekstu: registrirana zaloga), prava i obaveze ugovornih strana, namirenje založnih povjeritelja, prestanak registrirane zaloge, sadržaj i način vođenja registra zaloga.

Član 2.

Registriranom zalogom se mogu osiguravati novčane tražbine domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba izražene u domaćoj ili stranoj valuti, ako potječu iz ugovora o kreditu ili drugih bankarskih poslova, ugovora o kupnji na primarnom tržištu kapitala vjerovničkih vrijednosnih papira i ugovora u gospodarstvu (trgovinski ugovori).

22. U Zakonu o registraciji poslovnih subjekata u FBiH („Službene novine FBiH“ br. 68/05, 43/09 i 27/05) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Predmet Zakona Ovim se Zakonom, sukladno Okvirnome zakonu o registraciji poslovnih subjekata Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 42/04 – u daljnjem tekstu: Okvirni zakon), uređuju pravila vanparničnog postupka na temelju kojih mjerodavni registarski sud postupa i odlučuje o upisu u sudski registar poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

Član 7.

Predmet registracije (1) U registar se upisuje: osnivanje, povezivanje i prestanak subjekta upisa, osnivanje odnosno prestanak dijela subjekta upisa, sve statusne promjene – uključujući promjene oblika organiziranja subjekta, podaci o subjektu upisa koji su od značenja za pravni promet i njihova izmjena, podaci u vezi sa stečajnim odnosno likvidacijskim postupkom, podaci o pokretanju postupka brisanja subjekta registracije, kao i drugi podaci utvrđeni ovim i drugim zakonima Federacije.

(2) Pored podataka iz stava (1) ovoga člana u registar se upisuje zabrana obavljanja djelatnosti na temelju pravomoćnog rješenja mjerodavnoga tijela, privremene mjere odnosno zabilježbe o odlukama donijetim sukladno drugim propisima.

Član 59. stav 5.

(5) Rješenje kojim se odbija zahtjev ili odbacuje prijava podnositelja ili ako se rješenjem rješava o prijedlozima sudionika koji su međusobno suprotni, obavezno sadrži uvod, izreku i obrazloženje.

23. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 68/05, 43/09 i 27/05) relevantne odredbe glase:

Izvršenje na osnivačkom ili drugom udjelu u pravnoj osobi Član 191. stav 1. tačka 1.

(1) Zapljena osnivačkog ili drugog udjela vrši se dostavljanjem rješenja o izvršenju registarskom sudu odnosno drugom nadležnom registarskom organu radi zabilježbe založnog prava.

VI.Dopustivost

24. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 Reg 014526 12 Pž od 6. februara 2012. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje doneseno je 6. februara 2012. godine, a apelacija je podnesena 2. aprila 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

28. Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđeni pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

31. Suština navoda apelacije u pogledu prava na pravično suđenje odnosi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Apelant precizira da je zahtijevao upis zabilježbe već zasnovanog založnog prava kao činjenice od značaja za pravni promet na osnivačkim udjelima osnivača, te da sud izvrši i polaganje dostavljenih isprava o zasnovanom založnom pravu u registarskom ulošku za navedeno društvo.

32. U vezi s tim apelantovim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, zadatak tih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).

33. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav

1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

34. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u konkretnom predmetu ocijenio da nije nadležan za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari, jer je Zakonom o registriranim zalogama na pokretnim stvarima i članskim udjelima propisano da registar na članskim udjelima i pokretnim stvarima vodi poseban registar pri Ministarstvu pravde FBiH. Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH određeno je da sud postupa i odlučuje o upisu u sudski registar poslovnih subjekata u FBiH, kao i podataka o tome, koji su od značaja za pravni promet, a ne o pravima i obavezama osnivača tih subjekata. Shodno izloženom, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, utvrdivši da nije nadležan za postupanje u navedenoj pravnoj stvari iz razloga koje je naveo u prvostepenom rješenju, odnosno kako je Zakonom isključivo propisano da registraciju založnog prava na članskim udjelima vrši drugi organ, donio rješenje na osnovu člana 59. stav 5. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH.

35. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud zaključio da je, suprotno žalbenim navodima, prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio prijavu predlagatelja od 12. maja 2011. godine. Pri tome je naveo da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi da je prvostepeni sud trebao izvršiti upis zabilježbe već zasnovanog založnog prava i da je trebao primijeniti odredbe člana 7. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH jer to ne proizlazi iz odredaba toga člana. Prema mišljenju Kantonalnog suda, da bi sud mogao izvršiti traženi upis u Registar suda, moraju biti ispunjeni uslovi iz člana 191. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršnom postupku.

36. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali detaljne i jasne razloge o tome zašto se apelantov prijedlog mora odbaciti kao nedopušten uz pozivanje na relevantne odredbe procesnog i materijalnog prava, pri čemu su razmotrili i apelantove navode vezane za primjenu člana 7. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH, na čijoj primjeni apelant insistira i u navodima apelacije, i dali razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Imajući u vidu činjenična utvrđenja, koja u suštini i nisu sporna, i relevantne odredbe Zakona o registriranim zalogama na pokretnim stvarima i članskim udjelima, Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH i ZIP-a na kojim su redovni sudovi utemeljili svoje odluke, Ustavni sud, suprotno apelacionim navodima, ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova i obrazloženjima koja su dali u vezi s tim.

37. Dakle, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su, suprotno apelantovim navodima, obrazloženja osporenih odluka detaljna, jasna, argumentirana i logična i da u njima nema ničega što ukazuje na to da je redovni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da su navodi apelacije o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

Ostali navodi

38. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju tog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u osporenim rješenjima ne postoji ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, pri čemu su redovni sudovi u obrazloženju odluka za svoje stavove dali jasne i logične zaključke.

40. Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman