Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4568/14 (M. M.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Imovina
  • Bračna stečevina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4568/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4568/14, rješavajući apelaciju M. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. M.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 041115 08 P, a koji se povodom izjavljene revizije protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 041115 12 Gž od 14. maja 2013. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 041115 12 Gž od 14. maja 2013. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu M. M., u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 24. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka utvrđenja bračne imovine, koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pod brojem 71 0 P 04 111513 Rev. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je zatraženo 26. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 17. aprila 2015. godine).

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. januara 2015. godine, Osnovni sud 24. aprila 2015. godine, a Okružni sud 28. aprila 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 9. jula 2008. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv LJ. R. (u daljnjem tekstu: tužena) radi podjele bračne imovine.

6. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 041115 08 P od 16. oktobra 2012. godine kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 041115 12 Gž od 14. maja 2013. godine kojom je apelantovu žalbu odbio i presudu Osnovnog suda od 16. oktobra 2012. godine potvrdio u pobijanom odbijajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu i dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka. Istom presudom odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 1.312,00 KM.

8. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

9. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je navedeni predmet zaprimljen u taj sud 19. jula 2013. godine, te da još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je kratko iznio hronologiju postupka, predloživši da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu navedenog prava, naloži Vrhovnom sudu da po hitnom postupku okonča postupak, kao i da naloži Vladi Republike Srpske da mu isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

11. Osnovni sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju, te istakao da je prvostepeni postupak proveden u skladu s važećim zakonskim propisima, te da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovih prava.

12. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju također opisao hronologiju postupka. Pored toga, Okružni sud je naveo da tvrdnje iznesene u apelaciji u pogledu povrede dužine trajanja postupka ne stoje zbog toga što je taj sud u roku od šest mjeseci donio presudu po apelantovoj žalbi, a ta dužina postupka predstavlja optimalni rok (207 dana) za postupanja u ovakvim i sličnim predmetima u smislu Pravilnika o vremenskim okvirima za postupanje po predmetima u sudovima i Tužilaštvu BiH usvojen na sjednici VSTV BiH od 27. i 28. novembra 2013. godine.

13. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je navedeni predmet 19. jula 2013. godine zaprimljen u tom sudu radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji. Zatim, Vrhovni sud je naveo da se spisi uzimaju u rad prema starosti inicijalnog akta (tužbe) i sudije su dužne da predmete rješavaju po tom redoslijedu, odnosno dužne su da se pridržavaju Plana rješavanja starih predmeta. S obzirom da inicijalni akt u spisu datira iz jula 2008. godine, a ne radi se o sporu hitne prirode (predmet spora je utvrđenje bračne tekovine), konkretni predmet nije uvršten u Plan rješavanja predmeta za prvi kvartal tekuće godine, s obzirom da postoji veći broj neriješenih predmeta u kojima je inicijalni akt stariji od onog u ovom spisu. Ukoliko spis bude obuhvaćen Planom rješavanja predmeta u drugom kvartalu tekuće godine, on će biti riješen u tom kvartalu. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud također podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

a)Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je postupak započeo podnošenjem tužbe 9. jula 2008. godine te da još uvijek nije okončan iz čega proizlazi da postupak traje gotovo 7 godina i još uvijek nije okončan, pa je to period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o postupku utvrđenja bračne tekovine, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Pored toga, Ustavni sud zapaža da se postupak tiče podjele bračne imovine, pa se može zaključiti da je postupak značajan za apelanta.

26. Cijeneći postupanje redovnih sudova Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud, odlučujući o apelantovoj tužbi, donio presudu nakon četiri godine i tri mjeseca (16. oktobra 2012. godine), da je Okružni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi, donio presudu nakon nešto više od šest mjeseci (14. maja 2013. godine) protiv koje je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koja je u tom sudu zaprimljena 19. jula 2013. godine, a koji do dana donošenja ove odluke nije odlučio o izjavljenoj reviziji. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao na navode o dužini trajanja postupka, dok je Okružni sud naveo da je u roku od šest mjeseci donio presudu po apelantovoj žalbi, a ta dužina postupka predstavlja optimalni rok (207 dana) za postupanja u ovakvim i sličnim predmetima u smislu Pravilnika o vremenskim okvirima za postupanje po predmetima u sudovima i Tužilaštvu BiH koji je usvojen na sjednici VSTV BiH od 27. i 28. novembra 2013. godine. Dalje, kao obrazloženje zašto predmet nije uzet u rad, Vrhovni sud je naveo svoju obavezu da predmete rješava prema redoslijedu inicijalnog akta (tužbe), te da su sudije dužne da predmete rješavaju po tom redoslijedu, odnosno dužni su da se pridržavaju Plana rješavanja starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu je rezultiralo nepostupanjem povodom apelantove revizije u periodu od približno dvije godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno, i naročito činjenica da Vrhovni sud prema raspoloživim podacima iz spisa u vremenskom periodu od približno dvije godine nije razmatrao apelantovu reviziju, niti je apelantov predmet uvršten u Plan rješavanja starih predmeta, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje gotovo sedam godina, apelantu je određena naknada u visini od 900,00 KM, koju im je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak traje gotovo 7 godina i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, budući da su mjere poduzete s ciljem otklanjanja zaostataka u radu rezultirale nepostupanjem suda u ovom postupku.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4568/14 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio