Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1760/12 (A. S. i A. K.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Ratni zločin
- Pravično suđenje - razuman rok
- Istraga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1760/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1760/12, rješavajući apelaciju Ahmeda Sadikovića i Admira Kalema, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se apelacija Ahmeda Sadikovića i Admira Kalema podnesena zbog dužine trajanja istrage koja je obustavljena naredbom Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTRZ 0003305 07 od 16.
januara 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ahmed Sadiković (u daljnjem tekstu: prvoapelant), koga zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Sarajeva, podnio je apelaciju 14. maja 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja istrage. Navedena apelacija je registrirana pod brojem AP 1760/12.
2. Ahmed Sadiković-prvoapelant i Admir Kalem (u daljnjem tekstu: drugoapelant) podnijeli su apelaciju 4. juna 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja istrage. Navedena apelacija je registrirana pod brojem AP 2097/12.
3. U međuvremenu naredbom Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTRZ 0003305 07 od 16. januara 2013. godine obustavljena je istraga protiv apelanata.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva BiH, Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) i Kantonalnog tužilaštva Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 21. maja 2012. godine, 2. i 7. oktobra 2013. godine i 18. i 19. februara 2015. godine da dostave odgovore na apelacije.
5. Tužilaštvo BiH, Okružno tužilaštvo i Kantonalno tužilaštvo su 4. juna 2012. godine, 4. i 22. oktobra 2013. godine i 24. i 26. februara 2015. godine dostavili odgovore na apelacije.
6. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene apelacije iz njegove nadležnosti koje se odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta broj AP 1760/12 i broj AP 2097/12 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1760/12.
III. Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
8. Istražni sudija Osnovnog suda II Sarajevo-Ilidža (Republika Srpska) je po zahtjevu osnovnog javnog tužioca Rješenjem broj KI-42/93 od 4. juna 1993. godine odlučio da se protiv apelanata provede istraga zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Navedenim rješenjem apelantima je određen pritvor koji će im se računati od momenta lišavanja slobode.
9. Okružno tužilaštvo je 13. septembra 2006. godine dostavilo predmetni spis na nadležni postupak Kantonalnom tužilaštvu. Kantonalno tužilaštvo je navedeni spis vratilo Okružnom tužilaštvu smatrajući da Okružno tužilaštvo nije postupalo u skladu sa tada važećim Pravilnikom o pregledu predmeta ratnog zločina i Orijentacionim kriterijima o osjetljivosti tih predmeta koje je donijelo Tužilaštvo BiH prvenstveno zbog činjenice da nisu okončali istražni postupak koji su započeli kako je bilo regulirano navedenim dokumentima.
10. Okružno tužilaštvo je 6. oktobra 2006. godine ponovo navedeni spis vratilo na nadležni postupak Kantonalnom tužilaštvu.
11. Kantonalno tužilaštvo je 14. februara 2007. godine navedeni spis dostavilo Posebnom odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH na nadležni postupak i ocjenu, te pregled u smislu Pravilnika o pregledu predmeta ratnog zločina i Orijentacionih kriterija o osjetljivosti tih predmeta koje je donijelo Tužilaštvo BiH.
12. Tužilaštvo BiH je 13. marta 2007. godine obavijestilo Kantonalno tužilaštvo da nisu ispunjene pretpostavke na temelju kojih bi bio primijenjen Pravilnik o pregledu predmeta ratnog zločina, a shodno tome i Orijentacioni kriteriji za utvrđivanje osjetljivosti tih predmeta s obzirom na to da u Okružnom tužilaštvu, nakon odluke o provođenju istrage, nisu prikupljeni dokazi radi utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da su apelanti počinili radnje koje im se stavljaju na teret. Tužilaštvo BiH je navelo da u konkretnom slučaju Okružno tužilaštvo treba provesti cjelovitu istragu i nakon toga spis dostaviti Tužilaštvu BiH radi vršenja pregleda.
13. Imajući u vidu navedeno, Kantonalno tužilaštvo je 14. marta 2007. godine spis vratilo Okružnom tužilaštvu.
14. Naredbom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014- 0-KPP-07-000022 od 30. augusta 2007. godine određeno je dovođenje apelanata. U obrazloženju naredbe se navodi da je Okružno tužilaštvo podnijelo Okružnom sudu zahtjev za izdavanje naredbe za dovođenje apelanata za koje je pred Okružnim tužilaštvom nastavljena istraga započeta Rješenjem Osnovnog suda II Sarajevo broj KI-42/93 od 4. juna 1993. godine zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 141. stav 1. KZ preuzetog iz SFRJ i prema kojima je istim rješenjem određen pritvor.
15. Tužilaštvo BiH je 18. septembra 2007. godine primilo od Okružnog tužilaštva zahtjev za pregled predmeta protiv apelanata, a u skladu sa Pravilnikom o pregledu predmeta ratnih zločina. Uz navedeno su dostavljena i rješenja Okružnog suda od 13. septembra 2007. godine i 14. septembra 2007. godine kojima je apelantima određena mjera pritvora do 11. oktobra 2007. godine.
16. Tužilaštvo BiH je rješenjem od 23. novembra 2007. godine dostavilo prijedlog Sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) za preuzimanje predmeta protiv apelanata zbog osnova sumnje da su 25. maja 1992. godine u selu Kasatići u vrijeme oružanog sukoba lišili života civile srpske nacionalnosti D.M., J.M., A.M i S.M. na koji način su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZBiH).
17. Sud BiH je Rješenjem broj RZ-243/07 od 13. novembra 2007. godine prihvatio prijedlog Tužilaštva BiH za preuzimanje predmeta.
18. Rješenjem Suda BiH broj X-KRN-07/464 od 7. decembra 2007. godine apelantima je produžen pritvor do 7. februara 2008. godine.
19. Tužilaštvo BiH je 17. decembra 2007. godine podnijelo prijedlog da se apelantima ukine pritvor. Rješenjem Suda BiH broj X-KRN-07/464 od 17. decembra 2007. godine ukinuta je mjera pritvora apelantima.
20. Naredbom Tužilaštva broj T20 0 KTRZ 0003305 07 od 16. januara 2013. godine obustavljena je istraga protiv apelanata, jer je u toku istrage utvrđeno da nema dovoljno dokaza da su apelanti počinili krivično djelo iz člana 173. stav 1. tačka c) KZBiH, tj. da nema dovoljno dokaza da su apelanti 25. maja 1992. godine u selu Kasatići, zaselak Miloševići, općina Hadžići, pucanjem iz vatrenog oružja lišili života tri civila srpske nacionalnosti.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelanti smatraju da im je, zbog predugog trajanja istrage, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navode da je Tužilaštvo BiH 2007. godine preuzelo istragu od Okružnog tužilaštva. Traže da Ustavni sud naloži Tužilaštvu BiH da okonča predmetnu istragu, te postavljaju zahtjev za kompenzaciju zbog dužine trajanja istrage, a advokat prvoapelanta i zahtjev za naknadu troškova za sastav apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
22. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo BiH je navelo da, iako odredbama ZKPBiH nije propisan vremenski period trajanja istrage, postupajući tužilac je i bez prijedloga Kolegija preduzimao radnje u istrazi daljnjim saslušavanjem svjedoka i pribavljanjem objektivnih dokaza. Istaknuto je da u dosadašnjoj praksi Odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, u situaciji kada se istraga ne okonča u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere da se istraga okonča nije preduzimao Kolegij Tužilaštva BiH zbog toga što su predmeti ratnog zločina veoma složeni predmeti koji se ne mogu okončati unutar šest mjeseci, a tužioci su i bez odluke Kolegija nastavljali da rade na tim predmetima. Također je ukazano da se radi o kategoriji „starih spisa“ na kojima je rad započet pred kantonalnim, odnosno okružnim tužilaštvima a koji su u nadležnost Tužilaštva i Suda BiH preuzeti u skladu sa odredbom člana 449. stav 2. ZKPBiH. Pored navedenog, ukazano je da je prosjek zaduženosti predmetima po tužiocima oko 40 KT-RZ predmeta, 59 KTA-RZ predmeta i 12 KTN-RZ predmeta, te da rad na istragama redovno obuhvata obradu velikog broja složenih činjeničnih i pravnih pitanja koja se odnose na teška i sistematski izvršena krivična djela, pravne kvalifikacije ratnog zločina, veliki broj osumnjičenih lica koja su obavljala visoke vojne i civilne funkcije tokom rata, veliki broj svjedoka i žrtava, obimnu materijalnu dokumentaciju i druge okolnosti. Istaknuto je da se u konkretnom predmetu istraga intenzivno provodi i dalje i nakon što je osumnjičenima ukinuta mjera pritvora. Po mišljenju Tužilaštva BiH, u konkretnom slučaju se ne radi o jednostavnom predmetu. Dalje je navedeno da je, shodno Državnoj strategiji za procesuiranje predmeta ratnih zločina, Tužilaštvo BiH 21. maja 2012. godine dostavilo Sudu BiH prijedlog za prenošenje vođenja postupka protiv apelanata Kantonalnom tužilaštvu, budući da se u konkretnom slučaju radi o izolovanom događaju – ubistvu četiri civila srpske nacionalnosti od pripadnika policije i vojske.
23. U odgovoru na apelaciju Kantonalno tužilaštvo je navelo da je kompletnu istragu protiv apelanata provodilo Okružno tužilaštvo, a nakon toga predmet je dostavilo na nadležni postupak Tužilaštvu BiH i Sudu BiH. Stoga, navedeno tužilaštvo nije dovelo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, budući da je postupalo hitno i ažurno.
24. U odgovoru na apelaciju Okružno tužilaštvo navodi da je predmetni spis tog tužilaštva rješenjem Suda BiH od 23. novembra 2007. godine preuzet u nadležnost Tužilaštva BiH, te da navedeno tužilaštvo ne posjeduje navedeni spis i zbog toga nije u mogućnosti dati odgovore na navode iz apelacije.
V. Relevantni propisi
25. Zakon o krivičnom postupku SFRJ („Službeni list SFRJ“ br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90 i „Službeni glasnik RS“ br. 26/93, 14/94 i 6/97) u relevantnom dijelu glasi:
Član 14.
Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 158.
(1) Istraga se sprovodi na zahtjev javnog tužioca.
(2) Zahtjev za sprovođenje istrage podnosi se istražnom sudiji nadležnog suda.
Član 174. stav 1.
(1) Istražni sudija završava istraguu kad nađe da je stanje stvari u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica.
Član 175.
(1)Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, istražni sudija je dužan da obavijesti predsjednika suda o razlozima zbog kojih istraga nije okončana.
(2) Predsjednik suda će po potrebi preduzeti mjere da se istraga okonča.
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09) u relevantnom dijelu glasi: Član 13. st. 1. i 2.
Pravo na suđenje bez odlaganja Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrasan sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 43.
Prava i dužnosti tužioca (1) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela. (2) Tužilac ima pravo i dužnost da:
a)odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza, b)sprovede istragu u skladu sa ovim zakonom, (...)
Član 225. st. 1. i 2.
Okončanje istrage (1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.
(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala, preduzeće kolegij tužilaštva. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 29/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 93/09, 16/09 i 72/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 13. st. 1. i 2.
Pravo na suđenje bez odlaganja Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred Sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
Sud je dužan postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.
Član 16.
Princip akuzatornosti Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu Tužitelja.
Član 35.
Prava i dužnosti Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužitelja je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda.
Tužitelj ima pravo i dužan je:
a)odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza, b)sprovede istragu u skladu s ovim zakonom,(...)
Član 225. st. 1. i 2.
Okončanje istrage Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.
Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala preduzet će kolegij Tužilaštva.
VI. Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu navodeći da istraga u predmetnom postupku nije okončana u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je postupak u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek bio u fazi istrage. U odnosu na ove navode apelanata, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema meritorne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da postojeća zakonska rješenja ne nude osumnjičenom mogućnost da se žali na dužinu istrage, tj. da ovo pitanje pokrene u okviru samog istražnog postupka pred redovnim sudom. Pri tome Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja apelacije, istraga protiv apelanata obustavljena naredbom Tužilaštva BiH o obustavi istrage od 16. januara 2013. godine. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (2) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
29. Apelanti smatraju da je, zbog neokončavanja istrage u razumnom roku, došlo do kršenja njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
30. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju apelanata postoji „optužba“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku. Umjesto posebnog obrazloženja za ovaj zaključak, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 47. (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
b) Relevantni principi
31. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
c) Period koji se uzima u obzir
32. U skladu s praksom Evropskog suda, početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima pri ocjeni razumnoga roka vezuje se za trenutak u kojem je osoba koja je u pitanju postala svjesna da je osumnjičena za krivično djelo, jer od tog momenta ima interes da o postojanju ove sumnje sud donese odluku. Ovakvo određivanje relevantnog perioda očito je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi, Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19, Dobbertin protiv Francuske, presuda 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije osobe koja je u pitanju. U tom smislu Evropski sud i u krivičnim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterije. Pri tome u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi, već citirana presuda Wemhoff , stav 18).
33. Ustavni sud zapaža da je postupak istrage protiv apelanata počeo 4. juna 1993. godine, kada je doneseno Rješenje Osnovnog suda II Sarajevo-Ilidža broj KI-42/93 od 4. juna 1993. godine kojim je određeno da se provede istraga protiv apelanata, te da je istraga u predmetnom slučaju okončana 16. januara 2013. godine naredbom Tužilaštva BiH o njenoj obustavi. Međutim, iako je istraga u predmetnom postupku počela 1993. godine, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka ocijeniti od tog datuma. Stoga će Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine postupka ocijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembra 1995. godine do dana kada je predmetna istraga obustavljena (16. januar 2013. godine). Dakle, Ustavni sud zapaža da, iako je predmetna istraga trajala duže od 19 godina, relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste 17 godina.
d) Analiza dužine trajanja postupka
34. U pogledu složenosti postupka, Ustavni sud primjećuje, imajući u vidu prirodu krivičnog djela (ratni zločin protiv civilnog stanovništva), pitanje nadležnosti za vođenje predmetne istrage, kao i da je istražni postupak bio usmjeren na više lica, da se u konkretnom slučaju radilo o obimnoj i složenoj istrazi kojom su bili obuhvaćeni i apelanti.
35. U vezi sa ponašanjem apelanata, Ustavni sud ne može zaključiti da su oni svojim radnjama utjecali na odugovlačenje predmetne istrage.
36. U odnosu na ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud primjećuje da je istraga protiv apelanata bila određena rješenjem tada nadležnog istražnog sudije Osnovnog suda II Sarajevo-Ilidža od 4. juna 1993. godine. Ustavni sud zapaža da je donošenjem novih zakonskih rješenja u krivičnopravnoj oblasti (2003. godine) istraga prešla u nadležnost entitetskih tužilaštava, te je stoga navedeni predmet istrage prešao u nadležnost Okružnog tužilaštva. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je predmetni spis nekoliko puta poslan i vraćan Okružnom i Kantonalnom tužilaštvu. Također, Okružno tužilaštvo je predmetni spis dostavilo Tužilaštvu BiH 18. septembra 2007. godine uz zahtjev da se predmet pregleda u skladu sa Pravilnikom o pregledu predmeta ratnih zločina. Stoga je Tužilaštvo BiH 23. novembra 2007. godine zatražilo od Suda BiH da preuzme predmet protiv apelanata zbog osnova sumnje da su počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. KZBiH. Navedeni prijedlog Sud BiH je prihvatio. Međutim, naredbom Tužilaštva BiH od 16. januara 2013. godine obustavljena je istraga protiv apelanata.
37. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o vrlo obimnoj istrazi, imajući u vidu prirodu predmetnog krivičnog djela, te da je rad na ovoj istrazi obuhvatao obradu velikog broja složenih činjeničnih i pravnih pitanja, velikog broja svjedoka i žrtava, kao i obimnu materijalnu dokumentaciju. Pored navedenog, Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme dok je predmetna istraga trajala, došlo i do promjene nadležnosti u provođenju istrage, tako da je na osnovu novih zakonskih rješenja iz 2003. godine istraga iz nadležnosti istražnog sudije prešla u nadležnost entitetskih tužilaštava. U ovom predmetu je vidljivo da su entitetska tužilaštva više puta zasnivala svoju nadležnost zbog čega je predmet nekoliko puta bio na Okružnom tužilaštvu i Kantonalnom tužilaštvu. Najzad, ovaj predmet je prešao u nadležnost Tužilaštva BiH. Sve navedeno, po mišljenju Ustavnog suda, utjecalo je na dužinu predmetne istrage zbog čega Ustavni sud ne može smatrati odgovornim niti jedno od tužilaštava pred kojima se nalazila predmetna istraga. Pri tome Ustavni sud konstatira da prijašnji ZKPSFRJ (koji se primjenjivao u RS), kao i relevantni ZKPRS i ZKPBiH ne propisuju u kojem roku istraga mora biti završena, kao i da je predmetna istraga okončana u ovom predmetu.
38. Ustavni sud podsjeća i na stav Evropskog suda u presudi Stjepanović i dr. protiv Bosne i Hercegovne od 16. decembra 2014. godine, tač. 28. i 29, prema kojem je standard ekspeditivnosti u ovakvim historijskim predmetima mnogo drugačiji od standarda koji se primjenjuje na nedavne događaje kod kojih vrijeme često ima suštinski značaj za očuvanje važnih dokaza. Također, Evropski sud je naglasio okolnosti koje su vladale u Bosni i Hercegovini, te veliki broj predmeta ratnih zločina pred domaćim sudovima pri procjeni poštivanja minimalnih standarda prava na pravično suđenje.
39. Stoga, pošto se u konkretnom slučaju radilo o vrlo opsežnoj istrazi, Ustavni sud smatra da trajanje predmetne istrage nije dovelo do kršenja principa «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
40. Prema tome, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava apelanata na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
41. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud naglašava da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, ovaj sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06). S obzirom na to da Ustavni sud u konkretnom slučaju nije ustanovio kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, slijedi da je ovaj zahtjev apelanata neosnovan.
42. U odnosu na zahtjev drugoapelanta za naknadu troškova za sastav apelacije, Ustavni sud napominje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelant ima pravo na troškove sastava apelacije, te stoga proizlazi da troškovi za sastav apelacije padaju isključivo na teret apelanata.
VIII. Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se radilo o vrlo opsežnoj istrazi protiv apelanata za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva u kojoj su nadležni organi morali preduzeti veoma obimne aktivnosti, te kada je u toku predmetne istrage dolazilo i do promjena u nadležnosti tužilaštava zbog čega se predmetni spis nalazio kako pred entitetskim tužilaštvima, tako i pred Tužilaštvom BiH.
44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman