Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2768/12 (L. B.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2768/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2768/12, rješavajući apelaciju Ljiljane Basta, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ljiljane Basta podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 026613 11 P2 od 31. maja 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ljiljana Basta (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prijedora, koju zastupa Savan Zec, advokat iz Kozarske Dubice, podnijela je 23. jula 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu koji je okončan Presudom broj 77 0 P 026613 11 P2 od 31. maja 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 10. oktobra 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 18. oktobra 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizIlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Pravni prednik apelantkinje, njen suprug Boško Basta, 1. jula 1999. godine Osnovnom sudu podnio je tužbu protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade nematerijalne štete nastale ranjavanjem tokom rata kao pripadnika Vojske Republike Srpske.

6. Osnovni sud je Presudom broj P-3026/99 od 22. oktobra 2003. godine djelimično usvojio tužbeni zahtjev.

7. Odlučujući o žalbi tužene, Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Rješenje broj Gž-29/04 od 19. oktobra 2010. godine kojim je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

8. U međuvremenu je stupio na snagu Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijlane štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava), kojim je u odredbi člana 4 regulisano da se postupak za ostvarenje prava nematerijalne i materijalne štete u predmetima koji nisu pravosnažno okončani sprovodi putem vansudskog poravnanja kod Pravobranilaštva Republike Srpske.

9. Budući da je postupak vansudskog poravnanja zaključkom broj Un-106/07 od 13. novembra 2009. godine obustavljen zbog smrti pravnog prednika apelantkinje, Osnovni sud je u ponovnom postupku utvrdio da su ispunjeni uslovi za postupanje suda u predmetnoj pravnoj stvari.

10. Osnovni sud je na osnovu dokumentacije u spisu utvrdio da je prednik apelantkinje umro 8. avgusta 2008. godine i da u postupku nije imao punomoćnika, pa je postupak rješenjem od 19. avgusta 2011. godine prekinut. Navedeno rješenje je u istom mjesecu dostavljeno apelantkinji, nakon čega je ona podneskom označenim kao žalba ukazala da zahtijeva nastavak postupka koji je započeo njen pravni prednik. Osnovni sud je navedeni podnesak tretirao kao prijedlog za nastavak prekinutog postupka i u tom smislu donio Rješenje broj 77 0 P 026613 10 P od 13. septembra 2011. godine.

11. Osnovni sud je u nastavku postupka donio Presudu broj 77 0 P 026613 11 P2 od 31. maja 2012. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelantkinje kojim je tražila da se tužena obaveže i isplati joj na ime naknade nematerijalne štete pojedinačne iznose za pretrpljene fizičke bolove, duševne bolove zbog naruženosti i zbog umanjenja životne aktivnosti. U obrazloženju presude se navodi da je apelantkinja svoj tužbeni zahtjev uredila na pripremnom ročištu 6. marta 2012. godine povodom kog je tužena istakla prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je apelantkinja zatražila naknadu nematerijalne štete za svog pravnog prednika (supruga) koji je u međuvremenu umro. Osnovni sud je potom sproveo dokazni postupak uvidom u pismenu dokumentaciju u spisu, te je u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije zaključio da je osnovan. S tim u vezi, Osnovni sud je pojasnio da je naknada nematerijalne štete po pravilu isključivo lično pravo oštećenog i da ne prelazi na nasljednike, osim izuzetno, ako je to pravo već priznato presudom ili pismenim sporazumom, kao što je propisano u odredbi člana 204 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

12. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je pravni prednik apelantkinje umro u toku parnice (8. avgusta 2008. godine) prije donošenja pravosnažne prvostepene presude, a apelantkinjin tužbeni zahtjev se odnosi isključivo na naknadu nematerijalne štete njenog pravnog prednika, koja je, prema odredbi člana 200 ZOO, strogo lično pravo i gasi se smrću oštećenog, Osnovni sud je ocijenio da nakon smrti pravnog prednika apelantkinje nema osnova da joj se dosudi nematerijalna šteta. Stoga je zaključeno da je tužbeni zahtjev apelantkinje neosnovan i kao takav odbijen. Osim navedenog, Osnovni sud je ukazao da je apelantkinja imala mogućnost, u smislu odredbe člana 201 ZOO, posebnom tužbom tražiti od tužene da joj isplati pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove koje trpi zbog smrti svog pravnog prednika, ukoliko je njegova smrt u uzročnoj vezi sa posljedicama ranjavanja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantkinja ukazuje da joj je presudom Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, istakla je da je odluka o meritumu stvari „ispravna“, potvrđujući da je pravo na naknadu nematerijalne štete lično pravo i da se ne prenosi na nasljednike. Međutim, smatra da je do gašenja navedenog prava došlo isključivo odgovornošću tužene zbog suđenja van razumnog roka, jer je od momenta podnošenja tužbe njenog pravnog prednika do donošenja prvostepene presude proteklo 13 godina. Smatra da je, zbog suđenja van razumnog roka, stupanjem u parnicu svog pravnog prednika izgubila sudski spor bez sopstvene krivice, jer bi u suprotnom njen pravni prednik uspio doživjeti okončanje postupka i realizovati svoje pravo. Zbog posljedice koja je nastala suđenjem van razumnog roka, dakle, gašenja samog prava, predložila je da se njena apelacija usvoji i utvrdi povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda i da joj se naknadi nematerijalna šteta usljed nezakonitog postupanja organa tužene.

b) Odgovor na apelaciju

14. Osnovni sud je naveo da je po tužbi pravnog prednika apelantkinje od 1. jula 1999. godine prvostepena presuda donesena 22. oktobra 2003. godine, nakon čega je predmet po žalbi bio na Okružnom sudu do oktobra 2010. godine. U ponovljenom postupku je doneseno rješenje o obustavi postupka zbog smrti pravnog prednika apelantkinje 19. avgusta 2011. godine, a od donošenja rješenja o nastavku postupka 13. septembra 2011. godine postupak je okončan donošenjem presude 31. maja 2012. godine. Apelantkinja protiv navedene presude nije izjavljivala žalbu. Osnovni sud, stoga, smatra da u pogledu postupanja suda nema osnova za navode o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, pa je predloženo da se apelacija odbaci kao očigledno neosnovana.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85 i 57/89, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne odredbe glase:

Novčana naknada Član 200.

(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.

(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

Nasljeđivanje i ustupanje potraživanja naknade nematerijalne štete Član 204.

(1) Potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravnosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom.

(2) Pod istim uslovima, to potraživanje može biti predmet ustupanja, prebijanja i prinudnog izvršenja.

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U konkretnom slučaju apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom, koji je okončan Presudom broj 77 0 P 026613 11 P2 od 31. maja 2012. godine, protiv koje nije izjavljivala žalbu. S obzirom na to da se navodi apelacije odnose na propuštanje Osnovnog suda da u „razumnom roku“ donese odluku o tužbenom zahtjevu apelantkinje i da apelantkinja nije imala na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi osporila dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom smislu dopustiva. Zatim, osporenu presudu apelantkinja je primila 5. juna 2012. godine a apelacija je podnesena 23. jula 2012. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelantkinja je navela da joj je, zbog dugog trajanja postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav . Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. U konkretnom slučaju postupak pred Osnovnim sudom tiče se naknade nematerijalne štete nastale u razdoblju ratnih dejstava koji je tužbom iz 1999. godine pokrenuo pravni prednik apelantkinje, a apelantkinja preuzela nakon njegove smrti u septembru 2011. godine.

22. Iz navoda apelacije proizilazi da apelantkinja osporava isključivo dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom, dovodeći je u kontekst s meritornom presudom istog suda prema kojoj njen tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je kao takav odbijen.

23. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka ocjenjuje u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.

24. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, i to da je apelantkinja nakon smrti svog pravnog prednika, zbog čega je postupak bio prekinut od 19. avgusta 2011. godine, nastavila započeti postupak stupanjem u parnicu 13. septembra 2011. godine i uredila svoj tužbeni zahtjev o kojem je donesena meritorna presuda Osnovnog suda 31. maja 2012. godine, proizilazi da je o njenom zahtjevu primjenom relevantnih odredbi ZOO odlučeno za nešto više od osam mjeseci. Iz navedenog proizilazi da u okolnostima konkretnog predmeta dužinom trajanja postupka donošenja odluke o tužbenom zahtjevu nije povrijeđeno pravo apelantkinje na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

25. Apelantkinja je u vezi s dužinom trajanja postupka pred Osnovnim sudom ukazala i na povredu prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iznoseći navode identične onim koje se odnose na kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku, koji su u ovoj odluci već ispitani i za koje je zaključeno da su neosnovani. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ove navode ispituje i u odnosu na pravo na imovinu koji su, takođe, neosnovani.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da u parničnom postupku koji je okončan presudom Osnovnog suda nije povrijeđeno pravo apelantkinje na pravično suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je Osnovni sud o tužbenom zahtjevu apelantkinje odlučio za nešto više od osam mjeseci.

27. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2768/12 (L. B.) | Sudska praksa | Aktio