Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4048/12 (M. S., Z. G., Z. M., S. B. i R. K.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4048/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4048/12, rješavajući apelaciju Marine Spasojević i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Marine Spasojević, Zorana Gajića, Zorice Milanović, Slobodanke Božić i Radovana Kovačevića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu broj 80 0 P 004428 12 P 2.
Nalaže se Osnovnom sudu u Bijeljini da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnični postupak u predmetu broj 80 0 P 004428 12 P 2, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Bijeljini da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Marina Spasojević, Zoran Gajić, Zorica Milanović, Slobodanka Božić i Radovan Kovačević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bijeljine, Modrana i Triješnice, koje zastupa Jezdimir Spasojević, advokat iz Bijeljine, podnijeli su 23. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu broj 80 0 P 004428 12 P 2. Apelanti su 25. marta 2013. godine dopunili apelaciju dostavljajući Presudu Okružnog suda u Biljeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 004428 12 Gž 3 od 7. februara 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Biljeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Okružnog suda, te Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 5. decembra 2012. godine, 3. januara 2013. godine te 14. aprila 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 24. decembra 2012. godine i 30. aprila 2015. godine, Okružni sud 13. decembra 2012. godine, a Vrhovni sud 18. decembra 2012. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su 5. aprila 2004. godine Osnovnom sudu podnijeli tužbu za ostvarivanje prava iz radnog odnosa.
6. Tužba je 28. aprila 2005. godine vraćena na uređenje, dok je 8. novembra 2005. godine Osnovni sud donio rješenje kojim se smatra da je tužba povučena u odnosu na neke tužioce.
7. Odlučujući o žalbi protiv rješenja Osnovnog suda od 8. novembra 2005. godine, Okružni sud je rješenjem od 23. maja 2006. godine žalbu djelimično uvažio i predmet u tom dijelu vratio na ponovni postupak.
8. U ponovnom postupku Osnovni sud je 4. juna 2007. godine donio Presudu broj P-311/05, kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelanata.
9. Odlučujući po žalbi apelanata podnesenoj protiv presude Osnovnog suda od 4. juna 2007. godine, Okružni sud je donio Rješenje broj 012-0-Gž-07-000 511 od 17. marta 2008. godine, kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
10. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 80 0 P 004428 05 P od 6. oktobra 2009. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanata u jednom dijelu, dok ga je u drugom dijelu odbio.
11. Okružni sud je, odlučujući po žalbi tužene, donio Presudu broj 80 0 P 004428 09 Gž od 25. januara 2010. godine kojom je uvažio žalbu i preinačio prvostepenu presudu tako što je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelanata, te ih obavezao da tuženoj isplate troškove postupka u iznosu od 1.800,00 KM.
12. Apelanti su protiv presude Okružnog suda izjavili reviziju, koju je Vrhovni sud svojim Rješenjem broj 80 0 P 004428 10 Rev od 24. novembra 2011. godine usvojio, presudu Okružnog suda ukinuo i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovnom postupku Okružni sud je donio Rješenje broj 80 0 O 004428 11 Gž 2 od 23. januara 2012. godine, kojim je uvažio žalbu tužene i ukinuo presudu Osnovnog suda od 6. oktobra 2009. godine u dosuđujućem dijelu, te u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje.
14. Osnovni sud je 13. jula 2012. godine donio Presudu broj 80 0 P 004428 12 P 2, kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev apelanata u stavu I i II (poništenje rješenja tužene o prestanku radnog odnosa apelanata i poništenje rješenja tužene o prevođenju u status državnih službenika i raspoređivanju), djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata iz stava III (povratak na rad i raspoređivanje apelanata na poslove koje su obavljali prije uručenja rješenja o prestanku radnog odnosa ili na druge poslove koji odgovaraju njihovim stručnim i radnim sposobnostima), te odbacio tužbu kao neblagovremenu u dijelu stava III koji se odnosi na isplatu neisplaćenih plata i toplog obroka, povezivanja radnog staža i uplatama doprinosa nadležnim fondovima.
15. Odlučujući po reviziji Vrhovni sud je, prema navodima Osnovnog suda, djelimično usvojio reviziju i predmet vratio na ponovni postupak. Kako dalje navodi Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju, taj sud ponovo vodi postupak u kojem je zakazano pet ročišta, za koja su apelanti tražili odlaganje, jer je sasvim izvjesno da će doći do mirnog rješenja ovog spora i predložili sudu da zadnje ročište odgodi za mjesec i po, što je sud i učinio pa je ročište odgođeno za 19. juni 2015. godine, jer je kako apelanti navode „sasvim izvjesno da će doći do dogovora“.
16. Prema stanju spisa, predmet je u toku pred Osnovnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da postupak predugo traje, te da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli njegovoj dužini.
b) Odgovor na apelaciju
18. Osnovni, Okružni i Vrhovni sud su u svojim odgovorima na apelaciju opisali tok postupka pred tim sudovima, te istakli kako smatraju da su postupali u skladu sa zakonom i da nisu učinjene povrede prava apelanata u pogledu dužine trajanja postupka.
V. Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasu:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 235.
Rješavajući o žalbi, drugostepeni sud može:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostepenog suda;
3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, i po potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
23. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak koji su pokrenuli 2004. godine, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da parnični postupak nije okončan ni 11 godina od pokretanja, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
26. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
27. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut po tužbi apelanata 5. aprila 2004. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine ovog postupka je period od preko 11 godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. S obzirom na stanje spisa, te odgovore Osnovnog, Okružnog i Vrhovnog suda, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.
30. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da je apelantima tužba vraćena jednom na uređenje, te da su apelanti, prema navodima Osnovnog suda, zahtijevali odlaganje ročišta u nekoliko navrata. Ustavni sud nalazi da su apelanti svojim ponašanjem donekle uticali na dužinu trajanja postupka.
31. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, nakon što je Osnovni sud u novembru 2005. godine donio prvostepenu presudu, predmet je po žalbi upućen Okružnom sudu, koji je žalbu djelimično uvažio i predmet u tom dijelu vratio na ponovni postupak. U ponovnom postupku, Osnovni sud je 2007. godine donio presudu, koja je u martu 2008. godine po žalbi ponovo ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio presudu u oktobru 2009. godine, da bi potom žalba podnesena protiv tog rješenja bila usvojena i provostepena presuda preinačena tako što je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanata, te su apelanti obavezani da tuženoj isplate troškove postupka u iznosu od 1.800,00 KM. U postupku po reviziji, presuda Okružnog suda je ukinuta i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje. Postupajući po rješenju Vrhovnog suda, Okružni sud je svojim rješenjem od 23. januara 2012. godine žalbu tužene uvažio, ukinuo presudu Osnovnog suda od 6. oktobra 2009. godine u dosuđujućem dijelu, te u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje, u kojem je Osnovni sud 13. jula 2012. godine donio presudu, kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev apelanata u stavu I i II, djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata iz stava III, te odbacio tužbu kao neblagovremenu u dijelu stava III koji se odnosi na isplatu neisplaćenih plata i toplog obroka, povezivanja radnog staža i uplatama doprinosa nadležnim fondovima. Odlučujući po reviziji Vrhovni sud je, prema navodima Osnovnog suda, djelimično usvojio reviziju i predmet vratio na ponovni postupak. Kako dalje navodi Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju, taj sud ponovo vodi postupak u kojem je zakazano pet ročišta za koja su apelanti tražili odlaganje, jer je sasvim izvjesno da će doći do mirnog rješenja ovog spora i predložili sudu da zadnje ročište odgodi za mjesec i po, što je sud i učinio pa je ročište odgođeno za 19. juni 2015. godine, jer je kako apelanti navode „sasvim izvjesno da će doći do dogovora“. Ustavni sud zapaža da su Osnovni, Okružni i Vrhovni sud u periodu od 11 godina donijeli 10 odluka, te da je predmet vraćan pet puta na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je između pojedinih presuda prolazilo u prosjeku po godinu dana. Također, Ustavni sud bilježi i to da je Okružni sud dva puta vraćao predmet na ponovni postupak prije nego što ju je prilikom trećeg podnošenja žalbe uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako što je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelanata, te ih obavezao da tuženoj isplate troškove postupka u iznosu od 1.800,00 KM, i to u januaru 2010. godine. Ustavni sud konstatuje da je Okružni sud mogao iskoristiti zakonsku odredbu član 235. ZPP-a i već prilikom prve ili druge žalbe preinačiti prvostepenu presudu, a ne vraćati predmet na ponovni postupak, čime bi znatno smanjio trajanje parničnog postupka. Međutim, Okružni sud je tek prilikom podnošenja treće žalbe sam donio odluku, te odbio tužbeni zahtjev apelanata. Štaviše, redovni sudovi su prilikom postupanja u ovom predmetu morali imati u vidu da se radi o radnom sporu, koji je kao takav hitan te se ima postupati u skladu s tim, što su redovni sudovi očigledno zanemarili.
32. Uprkos činjenici da je u periodu od 11 godina doneseno čak 10 odluka pred redovnim sudovima, Ustavni sud ne može zanemariti dužinu trajanja postupka kako pred prvostepenim, tako i pred drugostepenim i Vrhovnim sudom, kao i nedjelotvornost prvostepenog suda čije su odluke više puta ukidane po žalbi.
33. Imajući u vidu sve činjenice i okolnosti ovog predmeta, a naročito činjenicu da je postupak započet 2004. godine i da još uvijek traje, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
35. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja parničnog postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi njihovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored izvjesnog doprinosa apelanata dužini parničnog postupka kada radni spor, koji je po zakonu hitan, traje preko 11 godina i još uvijek nije okončan, a u odgovoru na apelaciju Osnovnog, Okružnog i Vrhovnog suda se ne nudi razumno niti objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman