Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3116/12 (H. T.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3116/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3116/12, rješavajući apelaciju Hasiba Taletovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Hasiba Taletovića podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 005391 10 Gž od 30.

oktobra 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Hasib Taletović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 27. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 03 0 005391 10 Gž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. prethodnih Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 13. novembra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 4. februara 2009. godine podnio Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tužbu protiv „Bosna sunce osiguranja“ d.d. Mostar-Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime štete zbog nemogućnosti da sam obavlja poljoprivrednu djelatnost, zbog čega je primoran da angažira i plaća tuđu radnu snagu, isplati iznos preciziran u tužbi.

6. Općinski sud je tužbu dostavio na odgovor tuženom koji je odgovor na tužbu dostavio 23. februara 2009. godine. Nakon toga Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 10. decembra 2009. godine, a poslije toga i ročište na licu mjesta, kao i dva ročišta za glavnu raspravu.

7. Općinski sud je donio Presudu broj 032-0-P-09-000329 od 12. jula 2010. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime naknade štete zbog angažiranja tuđe radne snage za obavljanje poljoprivrednih poslova za period počev od 1. januara 2006. godine do 31. maja 2010. godine isplati iznos preciziran u presudi, te da mu ubuduće, počev od 1. juna 2010. godine, plaća mjesečno iznos od 450,00 KM na ime rente dok za to budu postojali zakonski razlozi, i to najkasnije do 5. u mjesecu za prethodni mjesec sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka precizirane u presudi. Presudom je odbijen preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražena isplata iznosa za naknadu štete i troškove postupka preko dosuđenog.

8. Protiv navedene presude tuženi je u zakonskom roku podnio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan Presudom tog suda broj 03 0 005391 10 Gž od 30. oktobra 2012. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je 4. februara 2009. godine podnio predmetnu tužbu, te da ni skoro četiri godine nakon njenog podnošenja postupak nije okončan, niti je ostvario svoja prava po osnovu naknade štete. Zbog navedenog, apelant traži da mu Ustavni sud, zbog nedonošenja odluke uz razumnom roku, dodijeli iznos od 600,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana, jer je postupak pred tim sudom okončan Presudom broj 03 0 005391 10 Gž od 30. oktobra 2012. godine.

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. Ustavni sud zapaža da je predmetna apelacija podnesena u vrijeme kada postupak naknade štete koji je po žalbi tuženog vođen pred Kantonalnim sudom nije bio okončan. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Dakle, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u vrijeme podnošenja bila dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda u odnosu na dužinu trajanja postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža i da je, u međuvremenu, predmetni postupak okončan Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 005391 10 Gž od 30. oktobra 2012. godine. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

18. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud zapaža da je postupak započeo 4. februara 2009. godine, a okončan Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 005391 10 Gž od 30. oktobra 2012. godine. Dakle, u ovoj pravnoj stvari postupak je trajao ukupno tri godine i osam mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom analize razumnosti trajanja postupka.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. U konkretnom slučaju radi se o postupku naknade materijalne štete zbog plaćanja tuđe radne snage, jer apelant nije u mogućnosti da, zbog povređivanja u saobraćajnoj nesreći, sam obavlja poljoprivrednu djelatnost. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su sudovi trebali razmotriti.

21. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, kao što je već rečeno, postupak započeo 4. februara 2009. godine, te da je prvostepena presuda donesena 12. jula 2010. godine, dakle, nakon godinu i pet mjeseci i da je u tom periodu prvostepeni sud održao četiri ročišta. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je drugostepena presuda donesena za dvije godine i tri mjeseca. Iz navedenog proizlazi da je predmetni postupak na dvije sudske instance trajao tri godine i osam mjeseci, što je period koji, po mišljenju Ustavnog suda, nije prekoračio standarde suđenja u razumnom roku.

22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

23. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, prekršeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da nije bilo kršenja apelantovih prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi vezani za kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII. Zaključak

24. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je sudski postupak vezan za naknadu štete na dvije sudske instance trajao tri godine i osam mjeseci.

25. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje ovog prava vezuje za nedonošenje odluke u razumnom roku a Ustavni sud je utvrdio da predmetni postupak nije prešao granice suđenja u razumnom roku.

26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3116/12 (H. T.) | Sudska praksa | Aktio