Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3150/12 (M. A.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3150/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3150/12, rješavajući apelaciju Muharema Azabagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Muharema Azabagića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Tuzli u predmetu broj 32 0 Mal 080111 08 Mal, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 080111 13 Gž od 17. januara 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Muharem Azabagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 29. augusta 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem Mal-5030/08.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja radnje, od Općinskog suda je 11. oktobra 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Nadalje, na osnovu člana 23. važećih Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 17. juna 2014. godine zatražena informacija u kojoj se fazi nalazi predmetni postupak.
3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovor i tražene informacije 17. oktobra 2013. godine i 2. jula 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 26. marta 2008. godine pokrenuo parnični postupak protiv „Triglav BH osiguranja“ d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne štete, vrijednost spora 1.122,00 KM.
6. Općinski sud je glavnu raspravu održao 3. juna 2013. godine, te je 3. jula 2013. godine donio Presudu broj 32 0 Mal 80111 08 Mal (raniji broj 032-0-Mal-08-002055) kojom je obavezao tuženog da apelantu isplati ukupan iznos od 224,40 KM na ime naknade materijalne štete na vozilu, te na ime troškova najma vozila sa zakonskom zateznom kamatom na način preciziran u izreci presude i troškovima postupka. Dio apelantovog zahtjeva na ime glavnog duga i dio zahtjeva na ime troškova postupka preko dosuđenih iznosa (stav 3. izreke presude) je odbijen.
7. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Mal 080111 13 Gž od 17. januara 2014. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu (iz stava 3. izreke), čime je okončao predmetni parnični postupak.
IV. Apelacija
a)Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je, između ostalog, naveo da je tužbu Općinskom sudu podnio 26. marta 2008. godine a da taj sud do podnošenja apelacije nije zakazao ročište, niti je poduzeo bilo kakvu radnju u predmetnom postupku, odnosno nije postupio u skladu sa odredbama čl. 69. i 75. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelant je postavio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete, i to za svaku godinu čekanja do donošenja presude u iznosu od po 150,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
9. Općinski sud se nije posebno izjašnjavao na navode apelacije.
10. Kantonalni sud je naveo da je o apelantovoj žalbi odlučio 27. januara 2014. godine donošenjem Presude broj 32 0 Mal 080111 13 Gž.
V. Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odredit i uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, jer u vrijeme podnošenja apelacije Općinski sud nije zakazao ni pripremno ročište, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant smatra da su, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Općinskom sudu, povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
18. Prema konzistentnoj praksi Evropskog za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud zapaža da je apelant Općinskom sudu podnio tužbu 26. marta 2008. godine i da je predmetni postupak okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Mal 080111 13 Gž od 17. januara 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni trajanja predmetnog parničnog postupka jeste pet godina i oko 10 mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosio na naknadu materijalne štete, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o složenom predmetu.
21. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud zakazao i održao glavnu raspravu tek nakon pet godina i dva mjeseca od prijema apelantove tužbe, odnosno 3. juna 2013. godine, na kojem je glavnu raspravu i zaključio, te donio presudu 3. jula 2013. godine. Također, Ustavni sud zapaža da je potom predmetni postupak u Kantonalnom sudu okončan za oko pola godine, dakle u relativno kratkom roku. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak toliko dugo trajao isključivo zbog nepostupanja Općinskog suda, a da taj sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za toliku dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je apelant doprinio trajanju predmetnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
23. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava (2) navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, određivanje naknade nematerijalne štete, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, vrstu postupka i njegov značaj za apelanta i zaključio da je za apelanta dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovog ustavnog prava.
Ostali navodi
24. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak, koji nije složen, trajao pet godina i oko 10 mjeseci, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije poduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka, kako je to propisano procesnim zakonom.
26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman