Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-831/14 (Udruženje trgovina „Litva“ d.d. Banovići u stečaju)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-831/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 831/14, rješavajući apelaciju Udruženja trgovina „Litva“ d.d. Banovići u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Udruženja trgovina „Litva“ d.d. Banovići u stečaju.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj Ip-513/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj Ip-513/05, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Udruženje trgovina „Litva“ d.d. Banovići u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Advokatska kancelarija „Enver Hogić“ iz Tuzle, podnijelo je 21. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj Ip-513/05.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 2. decembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. decembra 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 20. septembra 2005. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Ps-418/01 od 29. januara 2003. godine protiv Humanitarnog udruženja građana „Zemlja djece“ Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik). U prijedlogu za izvršenje apelant je predložio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će se, radi naplate potraživanja u iznosu od 34.536,51 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, odrediti i dopustiti izvršenje pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava sa računa otvorenog u Unicredit Zagrebačkoj banci.

6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj Ip-513/05 od 22. novembra 2005. godine dopustio predloženo izvršenje i rješenje dostavio navedenoj banci da izvrši pljenidbu izvršenikovih novčanih sredstava.

7. Rješenjem suda od 20. decembra 2005. godine odbačen je kao neblagovremen izvršenikov prigovor podnesen protiv rješenja o izvršenju.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je Unicredit banka dopisom od 4. januara 2006. godine obavijestila sud da na izvršenikovom računu nema sredstava, te da je račun blokiran i rješenje svrstano u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate. Sud je nakon podneska apelantovog punomoćnika (19. januara 2007. godine) obavijestio apelanta o sadržaju dopisa Unicredit banke od 4. januara 2006. godine.

9. U nastavku postupka tadašnji apelantov punomoćnik (advokat Jusuf Halilović) sudu dostavlja otkaz punomoći za apelanta (26. aprila 2007. godine), a njegov novi punomoćnik (advokat Enver Arnautović) podneskom od 26. oktobra 2009. godine dostavlja sudu nove izvršenikove račune u NLB Tuzlanskoj banci i Volksbanci, Filijala Tuzla. Nakon toga, sud dnevnom naredbom od 7. juna 2010. godine dostavlja rješenje o izvršenju NLB Tuzlanskoj banci na provođenje.

10. Također, iz stanja spisa proizlazi da je apelantovim podneskom od 21. februara 2014. godine sudu dostavljena punomoć advokata Envera Hogića sa prijedlogom da se predmet uzme u rad.

11. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da su mu u izvršnom postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pristup sudu, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je, između ostalog, istakao da je do povrede navedenih prava došlo zbog toga što izvršni postupak ni nakon više od devet godina nije okončan, iako se više puta obraćao sudu urgencijama, molbama zahtjevima i preinačenim prijedlogom za izvršenje. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek, te da mu osigura isplatu novčanog potraživanja sa zakonskim kamatama i troškovima postupka. Osim toga, apelant potražuje naknadu za nematerijalnu štetu u iznosu od približno 10.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju izvršnog postupka, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. Sud navodi da je apelant mogao imati daleko aktivniju ulogu tokom cijelog postupka, odnosno da je mogao sudu dostaviti dopunski prijedlog za izvršenje sa promijenjenim predmetom i sredstvom izvršenja u skladu sa ZIP-om, što apelant nije učinio i time je (svojom pasivnom ulogom u toku postupka) doprinio dužini trajanja izvršnog postupka. U odgovoru se navodi da je sud postupao u razumnim rokovima i da nema povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku, te je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

24. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, u izvršnom postupku se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je apelant 20. septembra 2005. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od približno devet godina i osam mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate novčanog potraživanja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati naročito složenim.

27. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano odredbom člana 5. stav 1. ZIP-a. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje na to da izvršni postupak koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi i prema praksi Evropskog suda smatra hitnim, traje duže od devet godina. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno kratkom roku od prijema apelantovog prijedloga (20. septembar 2005. godine) rješenjem odredio predloženo izvršenje (22. novembra 2005. godine) i predmet dostavio poslovnoj banci na provođenje, dok je rješenjem od 20. decembra 2005. godine izvršenikov prigovor odbacio kao neblagovremen. Nakon što je poslovna banka (4. januara 2006. godine) obavijestila sud da na izvršenikovom računu nema sredstava, te da je račun blokiran i potraživanje svrstano u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate, sud je o tome obavijestio apelanta tek 13. marta 2007. godine. U nastavku postupka, nakon što je apelantov novi punomoćnik (26. oktobra 2009. godine) dostavio nove izvršenikove račune, sud je nakon nepunih osam mjeseci (7. juna 2010. godine) dostavio rješenje o izvršenju navedenim poslovnim bankama na provođenje. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da je postupao u skladu s odredbama ZIP-a i apelantovim prijedlogom za izvršenje i dopunu izvršenikovih računa (dostavio rješenje poslovnim bankama). Sud je istakao da je apelant u konkretnom postupku mogao imati aktivniju ulogu, tako što je mogao sudu dostaviti dopunski prijedlog za izvršenje s promijenjenim predmetom i sredstvom izvršenja, što apelant nije uradio, te je zbog svoje pasivne uloge u toku postupka doprinio dužini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je i apelant u postupku svojim pasivnim ponašanjem (apelant je nakon obavijesti suda o nepostojanju sredstava na izvršenikovim računima tek nakon više od dvije godine dostavio nove račune) u izvjesnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud smatra da se navedeni period, imajući u vidu ukupnu dužinu trajanja postupka, ne može smatrati značajnijim doprinosom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sve predočeno Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena, odnosno izvršni postupak nije okončan u smislu odredbe člana 64. ZIP-a. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period duži od devet godina u kojem nije okončan izvršni postupak na način kako je to propisano članom

64. ZIP-a ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.

28. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog dužine trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

30. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju sam nalog Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

Ostali navodi

31. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje na osnovu pravosnažne presude traje duže od devet godina i još uvijek nije okončan, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-831/14 (Udruženje trgovina „Litva“ d.d… | Sudska praksa | Aktio