Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2856/14 (D. M., E. D. i H. A.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2856/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2856/14, rješavajući apelaciju Dževada Mujarića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Dževada Mujarića, Edina Džemidžića i Hamze Alića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 199638 11 I.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dževad Mujarić, Edin Džemidžić i Himzo Alić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva i Zavidovića, koje zastupa Sanela Gorčić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 19. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 65 0 I 199638 11 I koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelanti su 24. februara 2015. godine dopunili apelaciju dostavljajući dodatnu dokumentaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 24. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelanti su 8. juna 2011. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude zbog propuštanja Općinskog suda broj 65 0 Rs 178683 10 Rs od 21. marta 2011. godine.
6. Općinski sud je 27. juna 2011. godine donio rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika, i to pljenidbom, procjenom i prodajom vozila iz prijedloga za izvršenje.
7. Prema navodima Općinskog suda, rješenje o izvršenju je izvršeniku dostavljeno putem oglasne ploče suda, u smislu člana 10. Zakona o izvršnom postupku, s obzirom na to da je u toku postupka utvrđeno da se izvršenik ne nalazi na adresi prijavljenog sjedišta, pa je ono postalo pravosnažno 6. januara 2012. godine.
8. Zaključkom od 20. marta 2012. godine sudskom izvršitelju je naloženo provođenje rješenja o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika sa nalogom da pozove opunomoćenika apelanata radi pronalaska vozila iz prijedloga za izvršenje, shodno podnescima kojima obavještava sud da izvršenik mijenja mjesto na kojem se vozila nalaze.
9. Podneskom od 16. aprila 2012. godine MUP je obavijestio Općinski sud da je izvršena zabilježba izvršenja na 10 vozila, dok na tri nije bilo moguće evidentirati zabilježbu, jer su registrirana na ime novih vlasnika.
10. Nakon što je sudski izvršitelj dostavio zapisnik o pljenidbi i procjeni vozila, sud je rješenjem od 15. septembra 2014. godine zakazao prvu prodaju za 14. oktobar 2014. godine da bi podneskom od 24. septembra 2014. godine opunomoćenik apelanata predložio ponovnu procjenu sudskog izvršitelja radi proteka vremena, pa je sud naložio opunomoćeniku apelanata da uplati novčani iznos na ime vještačenja stručnog lica, nakon čega je opunomoćenik odustao od prijedloga i predložio zakazivanje prve prodaje.
11. Sud je zakazao prvu prodaju za 14. oktobar 2014. godine, ali je ona proglašena neuspjelom, jer se nije pojavio niko od kupaca, a opunomoćenik apelanata se nije pojavio za kupovinu pokretnih stvari.
12. Na prijedlog opunomoćenika apelanata, Općinski sud je zaključkom od 30. oktobra 2014. godine zakazao drugu prodaju pokretnih stvari za 9. decembar 2014. godine.
13. Zapisnikom sudskog izvršitelja od 9. decembra 2014. godine konstatirano je da su na drugom ročištu apelanti kupili motorna vozila koja su bila predmet prodaje za kupoprodajnu cijenu od 15.000,00 KM.
14. Općinski sud je donio rješenje o dosudi pokretnih stvari apelantima 10. februara 2015. godine, te s obzirom na prijedlog opunomoćenika apelanata da sud nastavi postupak na preostala četiri vozila izvršenika podnesen na drugom ročištu za prodaju, sud je zaključkom od 10. februara 2015. godine pozvao opunomoćenika apelanata da precizira vozila na kojima predlaže nastavak izvršenja, a imajući u vidu obavijest MUP-a od 16. aprila 2012. godine iz koje proizlazi da tri motorna vozila izvršenika navedena u prijedlogu za izvršenje nisu više vlasništvo izvršenika, te činjenicu da prilikom pljenidbe vozila koja su prodata apelantima navedena četiri vozila nisu pronađena.
15. Apelanti su se obraćali Općinskom sudu urgencijama za što hitnije postupanje u njihovom predmetu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti potražuju i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U naknadnom obraćanju Ustavnom sudu apelanti su dodatno pojasnili tok predmeta, dostavljajući zaključak o prodaji pokretnih stvari od 15. septembra 2014. godine, te zapisnik sudskog izvršitelja od 14. oktobra 2014. godine, kao i Rješenje o prodaji pokretnih stvari apelantima broj 65 0 I 199638 11 I od 10. februara 2015. godine.
b) Odgovor na apelaciju
17. U svom odgovoru na apelaciju od 24. februara 2015. godine Općinski sud je opisao tok izvršnog postupka, te naveo da je u ovom predmetu postupao u skladu sa zakonskim i objektivnim mogućnostima, te da će u daljnjem toku postupka sud postupati po prijedlogu opunomoćenika apelanata i u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku.
V. Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da se pravosnažna sudska odluka ne izvršava iako je rješenje o izvršenju doneseno u junu 2011. godine. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan izvršni postupak koji su apelanti pokrenuli podnošenjem prijedloga za izvršenje 8. juna 2011. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
23. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da su apelanti 8. juna 2011. godine pokrenuli izvršni postupak kako bi realizirali svoja potraživanja i da taj postupak još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jesu gotovo četiri godine.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku koji su apelanti pokrenuli radi izvršenja pravosnažne sudske odluke na pokretnim stvarima izvršenika. Ustavni sud primjećuje da je u postupku utvrđeno da se izvršenik ne nalazi na adresi prijavljenog sjedišta, kao i to da mijenja mjesto na kojem se nalaze vozila koja su predmet, odnosno sredstvo izvršenja. Ove činjenice se mogu smatrati objektivnim okolnostima koje su utjecale na dužinu trajanja postupka.
27. Prema stanju spisa i odgovoru Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.
28. Što se tiče ponašanja apelanata, Ustavni sud konstatira da oni ni na koji način nisu doprinijeli dužini trajanja postupka. Naprotiv, i sami su urgencijama nastojali utjecati na Općinski sud kako bi se postupak što brže okončao. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je u periodu od gotovo četiri godine taj sud preduzeo veliki broj procesnih radnji s ciljem izvršenja pravosnažne odluke, što je dokumentirao u detaljan pregled koji je dostavio Ustavnom sudu.
29. Naime, nakon što je 27. juna 2011. godine Općinski sud donio rješenje o izvršenju, koje je putem oglasne ploče suda dostavljeno izvršeniku, te je postalo pravosnažno 6. januara 2012. godine, u martu 2012. godine je sudskom izvršitelju naloženo provođenje rješenja o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika. Mjesec dana kasnije je MUP obavijestio Općinski sud da je izvršena zabilježba izvršenja na 10 vozila, dok na tri nije bilo moguće evidentirati zabilježbu, jer su registrirana na ime novih vlasnika. Nakon što je sudski izvršitelj dostavio zapisnik o pljenidbi i procjeni vozila, sud je rješenjem od 15. septembra 2014. godine zakazao prvu prodaju za 14. oktobar 2014. godine, ali je ona proglašena neuspjelom, pa je na prijedlog opunomoćenika apelanata Općinski sud zakazao drugu prodaju pokretnih stvari za 9. decembar 2014. godine, koja je bila uspješna i prilikom koje su apelanti kupili motorna vozila koja su bila predmet prodaje za kupoprodajnu cijenu od 15.000,00 KM, slijedom čega je Općinski sud donio rješenje o dosudi pokretnih stvari apelantima. Odlučujući o prijedlogu opunomoćenika apelanata da sud nastavi postupak na preostala četiri vozila izvršenika podnesenom na drugom ročištu za prodaju, sud je zaključkom od 10. februara 2015. godine pozvao opunomoćenika apelanata da precizira vozila na kojima predlaže nastavak izvršenja, a imajući u vidu obavijest MUP-a od 16. aprila 2012. godine iz koje proizlazi da tri motorna vozila izvršenika navedena u prijedlogu za izvršenje nisu više vlasništvo izvršenika, te činjenicu da prilikom pljenidbe vozila koja su prodata apelantima navedena četiri vozila nisu pronađena. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu od 2012. do 2014. godine bio nešto manje aktivan, te da, osim postupanja sudskog izvršitelja koje se ogleda u pokušaju pljenidbe i procjene vozila, nije bilo značajnih radnji. Međutim, s obzirom na okolnosti slučaja i činjenicu da je izvršenik svojim postupanjem znatno otežavao rad suda, ovaj period se može opravdati ovom objektivnom okolnošću. Ustavni sud naročito ističe da je nakon toga Općinski sud znatno intenzivirao svoju aktivnost, što se može uočiti kroz postignute rezultate nakon podaje pokretnih stvari.
30. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
31. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka. Pravo na imovinu
32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu temelje na istim navodima kao i o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Apelanti su, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom, tražili naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu u slučaju kršenja ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» u predmetnom parničnom postupku, apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke i uz okolnost što predmetni izvršni postupak još nije okončan, jer je evidentno da je Općinski sud postupao efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti, pri čemu je izvršenik svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja postupka, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman