Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4340/14 (G. K.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4340/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4340/14, rješavajući apelaciju Gordane Krčum, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. lipnja 2015. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Gordane Krčum.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 058 0 Rs 055036 10 Rsz.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, sukladno članku 62.

stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po žurnom postupku donese odluku po prizivu u predmetu broj 058 0 Rs 055036 10 Rsz, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, sukladno članku 72.

stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Gordana Krčum (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Milenko Krčum, punomoćnik – apelanticin suprug, podnijela je 30. rujna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan prizivni postupak koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 058 0 Rs 055036 10 Rsz. Apelantica je 3. ožujka 2015. godine dopunila apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 12. veljače 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. veljače 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 055036 09 Rs od 17. lipnja 2010. godine odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud obveže tuženoga (Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta) da joj isplati naknadu štete na ime povrede profesionalnog ugleda i pretrpljenih duševnih bolova u iznosu od 35.000,00 KM.

6. Nezadovoljna presudom Općinskog suda apelantica je protiv nje pravodobno podnijela priziv (nije precizirano kada), a predmet je 21. kolovoza 2010. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja po prizivu.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Kantonalni sud rješenjem od 12. lipnja 2013. godine odobrio apelantici pristup informacijama u prizivnom spisu broj 058 0 Rs 055036 10 Rsz, te tom prilikom obavijestio apelanticu o načinu rada suda u prizivnom postupku (sukladno pravilima Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća), istaknuvši kako navedeni predmet nije bio uzet u rad jer nije došao na red rješavanja.

8. Prema stanju u spisu Kantonalni sud nije donio odluku o prizivu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da je u ovom postupku povrijeđeno njezino pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i «članak 9. Civilnopravne konvencije o korupciji (zaštita zviždača, e.whistleblowers)». Apelantica je ukratko izložila tijek postupka, te je istaknula da navedeni predmet do trenutka podnošenja apelacije nije riješen po prizivu, iako se radi o žurnom predmetu iz oblasti radnih odnosa. Imajući u vidu navedeno apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku, kao i da joj dosudi naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu nedonošenja odluke po prizivu, te isti godišnji iznos naknade za razdoblje od donošenja odluke Ustavnog suda do dana donošenja i dostave odluke Kantonalnog suda u konkretnom predmetu.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju ukratko izložio način rješavanja predmeta (sukladno Planu rješavanja predmeta koji je na snazi) prema kojemu predsjednik suda kvartalno svakome sucu dodjeljuje 54-56 predmeta koje treba završiti u roku od tri mjeseca. Dalje se navodi da je navedeni Plan rješavanja predmeta uveden kako bi se poštovao redoslijed odlučivanja po prizivima, s obzirom na vrstu predmeta i datumom kada je započeo postupak pred prvostupanjskim sudom. Također, Kantonalni sud je istaknuo kako je postupajući sudac zadužen s velikim brojem predmeta (980), te da predmetni spis nije obuhvaćen Planom za razdoblje siječanj-ožujak 2015. godine.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 217.

(3) Drugostupanjski će sud održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskoga suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostupanjski će sud donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

12. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

13. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

14. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud u vremenskome razdoblju duljem od četiri godine nije odlučio o prizivu protiv prvostupanjske presude, Ustavni sud smatra kako je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio kako apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelantica smatra kako je zbog duljine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i da je došlo do povrede «članka 9. Civilnopravne konvencije o korupciji (zaštita zviždača, e.whistleblowers)».

Pravo na pravično suđenje

17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Razdoblje koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud opaža kako u konkretnom slučaju apelantica ukazuje na duljinu trajanja prizivnoga postupka pred Kantonalnim sudom, pa će Ustavni sud, sukladno odredbi članka 31. Pravila Ustavnog suda, ispitati duljinu trajanja toga dijela postupka. S tim u svezi, Ustavni sud opaža kako se predmetni spis od 21. kolovoza 2010. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, te kako Kantonalni sud nije donio odluku o apelanticinom prizivu. Stoga, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju duljine postupka je razdoblje od približno četiri godine i devet mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Glede ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje kako se prizivni postupak tiče tužbenoga zahtjeva radi zaštite prava iz radnoga odnosa, te se, imajući u vidu radnje koje je Kantonalni sud trebao provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o osobito složenome predmetu. Također, Ustavni sud podsjeća kako se u konkretnom slučaju radi o parničnome postupku iz radnih odnosa u kojima su sudovi, sukladno odredbi članka 420. Zakona o parničnom postupku, dužni uvijek obraćati posebnu pozornost na potrebu žurnoga rješavanja.

21. Analizirajući duljinu trajanja ovoga postupka i ponašanje drugostupanjskoga suda, Ustavni sud na temelju stanja u spisu primjećuje kako je apelantica podnijela priziv protiv prvostupanjske presude, te se predmet od 21. kolovoza 2010. godine nalazi pred Kantonalnim sudom koji do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o apelanticinom prizivu. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe članka 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnome postupku kojima su propisani rokovi u kojima je drugostupanjski sud dužan postupati pri odlučivanju u prizivnom postupku. Također, iz činjeničnog stanja predmeta očito proizlazi kako Kantonalni sud nije donio odluku u zakonskome roku od 75 dana od kada mu je prvostupanjski sud dostavio spis na odlučivanje, odnosno da se predmet više od četiri godine i devet mjeseci nalazi u Kantonalnom sudu. S druge strane, apelantica je 2013. godine tražila pristup informacijama u prizivnom spisu broj 058 0 Rs 055036 10 Rsz pokušavajući na taj način ostvariti što žurnije rješavanje navedenoga predmeta. U svome odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je, kao obrazloženje zbog čega nije donesena drugostupanjska odluka, naveo svoju obvezu da predmete rješava prema redoslijedu inicijalnog akta, koji je određen Planom rješavanja starih predmeta koji se donosi sukladno uputama Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća. Također, Kantonalni sud kao razlog duljine trajanja postupka navodi veliki broj predmeta dodijeljenih u rad postupajućim sucima. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima povinovanje zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34). Također, Ustavni sud podsjeća i na vlastitu praksu prema kojoj se preopterećenost sudova velikim brojem predmeta ne može smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do kronične opterećenosti suda, tako da svaki novi predmet postaje stari kada dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obvezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 4394/13 od 21. listopada 2014. godine, stavak 23, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju je evidentno da je Kantonalni sud poduzeo određene korake na organiziranju svoga rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenome Planu je rezultiralo nepostupanjem povodom apelanticinog priziva u razdoblju od preko četiri godine i devet mjeseci, budući da apelanticin predmet nije uvršten u navedeni Plan. Imajući u vidu okolnost da je riječ o postupku koji je prema zakonu žuran, te da je od posebnoga značaja za apelanticu jer se tiče zaštite prava iz radnoga odnosa, Ustavni sud smatra kako navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen nego predstavlja kronično preopterećenje suda. Sve navedeno i osobito činjenica da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon četiri godine i devet mjeseci nije donio drugostupanjsku odluku u navedenome predmetu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi kako duljina postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

22. Na temelju izloženoga, Ustavni sud zaključuje kako duljina prizivnoga postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev razumnoga roka iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

23. U svezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog duljine trajanja prizivnoga postupka, Ustavni sud opaža da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

24. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da po žurnom postupku donese odluku o podnesenome prizivu odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.

Ostali navodi

25. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u svezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra kako nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o povredi «članka 9. Civilnopravne konvencije o korupciji (zaštita zviždača, e.whistleblowers)», s obzirom da se ti navodi temelje na navodima o duljini trajanja postupka.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje kako postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada prizivni postupak iz oblasti radnih odnosa, koji je prema samom zakonu žurne prirode, traje preko četiri godine i devet mjeseci i još uvijek nije okončan. Naime, mjere koje je poduzeo Kantonalni sud s ciljem otklanjanja zaostataka u radu nisu bile adekvatne, budući da nisu rezultirale donošenjem odluke u razumnom roku u ovom postupku.

27. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4340/14 (G. K.) | Sudska praksa | Aktio