Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4121/12 (E. H.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Troškovi postupka
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4121/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4121/12, rješavajući apelaciju Esme Hodžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Esme Hodžić, podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan donošenjem Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Mal 012246 10 I od 7.

marta 2013. godine o obustavi postupka.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Esma Hodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Ajlen Bajrić, advokat iz Bihaća, podnijela je 29. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 17 0 Mal 012246 10 I Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Općinskog suda zatraženo je 14. decembra 2012. godine i 22. januara 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. decembra 2012. godine, odnosno 30. januara 2014. godine kada je i dostavio nove informacije u vezi sa statusom predmeta.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je kao tražilac izvršenja, 11. maja 2010. godine, Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj 17 0 Mal 012246 09 Mal od 29. januara 2010. godine protiv izvršenika Alme Kečanović (u daljnjem tekstu: izvršenik) kojom je izvršenik obavezan da apelantici isplati iznos od 1.700,00KM i troškove parničnog postupka. Apelantica je predložila da se izvršenje provede prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.

6. Općinski sud je 2. septembra 2010. godine donio Zaključak broj 17 0 Mal 012246 10 I kojim je naložio apelantici da prijedlog za izvršenje ispravi i usaglasi s izvršnom ispravom, te je apelantica postupajući po navedenom zaključku 8. septembra 2010. godine dostavila sudu uređeni prijedlog za izvršenje.

7. Općinski sud je 3. marta 2011. godine donio rješenje o izvršenju i odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima, te istovremeno donio zaključak od 3. marta 2011. godine kojim je pozvao apelanticu da plati sudsku taksu na prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju od 3. marta 2011. godine u iznosu od 68 KM.

8. Budući da je Općinski sud više puta pozivao apelanticu da plati navedenu sudsku taksu (zaključak od 27. aprila, 7. jula 5. septembra, 10. oktobra i 19. decembra 2011. godine, te 20. februara 2012. godine), koja nije postupila po nalogu suda, Općinski sud je potom donio Zaključak broj 17 0 Mal 012246 10 I od 13. novembra 2012. godine kojim je pozvao apelanticu da uplati iznos od 21,00 KM kao predujam troškova izvršenja na ime izlaska suda na lice mjesta. Navedeni zaključak apelantica je primila 15. novembra 2012. godine, a u ostavljenom roku nije uplatila predujam.

9. Općinski sud je 15. januara 2013. godine ponovo dostavio apelantici zaključak sa zahtjevom da uplati iznos od 21,00 KM na ime izlaska suda na lice mjesta, koji je apelantica primila 17. januara 2013. godine.

10. Budući da apelantica nije u ostavljenom roku postupila po zaključcima suda od 13. novembra 2012. godine i 15. januara 2013. godine, koje je uredno primila, Općinski sud je donio Rješenje broj 17 0 Mal 012246 10 I od 7. marta 2013. godine kojim je izvršni postupak u apelanticinom predmetu obustavljen i ukinute sve provedene izvršne radnje, u skladu s članom 16. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Rješenje Općinskog suda od 7. marta 2013. godine je postalo pravosnažno 22. aprila 2013. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neprovođenja rješenja Općinskog suda o izvršenju od 3. marta 2011. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je, između ostalog, navela da je prijedlog za izvršenje Općinskom sudu podnijela 8. septembra 2010. godine, da je taj sud donio rješenje o izvršenju 3. marta 2011. godine kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje, ali da nakon toga Općinski sud nije ni nakon njenih urgencija postupao u skladu s članom 5. ZIP-a koji predviđa „hitnost“ u postupanju u izvršnom postupku. Apelantica je postavila i zahtjev za naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju hronološki opisao tok izvršnog postupka. U naknadnom obraćanju Općinski sud je naveo da je Općinski sud u tom izvršnom postupku donio Rješenje broj 17 0 Mal 012246 10 I od 7. marta 2013. godine kojim je postupak izvršenja obustavljan. U prilogu odgovora je dostavljeno citirano rješenje.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj “ 32/03,. 52/03, 33/06 39/06 39/09) u relevantnom dijelu glasi: Troškovi postupka Član 16.

(1) Troškove postupka u vezi sa određivanjem i provođenjem izvršenja prethodno snosi tražilac izvršenja.

(2) Tražilac izvršenja dužan je troškove postupka predujmiti u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti izvršenje ako troškovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvršenje ne može provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja neće provesti.

[…]

VI. Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju apelantica apelacijom ukazuje na kršenje prava na donošenje odluke „u razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u izvršnom postupku koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka jer u vrijeme podnošenja apelacije Općinski sud nije okončao postupak, Ustavni sud smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud prvenstveno zapaža da apelantica ukazuje na dužinu izvršnog postupku u kojem se neophodno ne određuju građanska prava i obaveze. Međutim, pravo na izvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, „Službeni glasnik BiH“, broj 8/05, točka 27). S obzirom na navedeno proizlazi da apelantica, kao tražilac izvršenja, u ovom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Dalje Ustavni sud ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002- I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

23. Apelantica osporava dužinu trajanja ovog izvršnog postupka. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za izvršenje Općinskom sudu (11. maj 2010. godine), te da je prema stanju spisa i informaciji Općinskog suda okončan donošenjem rješenja o obustavi (od 7. marta 2013. godine). Iz navedenog proizlazi da je izvršni postupak trajao dvije godine i 10 mjeseci, što zapravo predstavlja relevantni period koji Ustavni sud treba da razmotri.

24. Ustavni sud iz raspoloživih dokaza zapaža da je Općinski sud, nakon što je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje pravosnažne sudske odluke (11. maja 2010. godine), odnosno uređeni prijedlog za izvršenje (8. septembra 2010. godine), u relativno primjerenom roku donio rješenje o izvršenju (3. marta 2011. godine), te da je u toku postupka više puta (3. marta, 27. aprila, 7. jula, 5. septembra, 10. oktobra i 19. decembra 2011. godine, te 20. februara 2012. godine), zaključcima suda naložio apelantici da plati iznos od 68 KM na ime takse na prijedlog i rješenje o izvršenju. Dalje Ustavni sud zapaža da Općinski sud, iako apelantica nije postupila po zaključcima suda i uplatila navedeni iznos ni nakon dvije godine i osam mjeseci, donio zaključak od 13. novembra 2012. godine kojim je odredio provođenje određenih izvršnih radnji na licu mjesta, uz obavezu apelantice da plati iznos od 21,00 KM kao predujam troškova na ime izlaska na lice mjesta suda, u skladu s odredbom člana 16. stav 2. ZIP-a. Kako apelantica ponovo nije postupila po zaključcima suda od 13. novembra 2012. godine i 15. januara 2013. godine, te uplatila iznos na ime troškova izlaska suda na lice mjesta, a koje je uredno primila 15. novembra 2012. godine i 17. januara 2013. godine, Ustavni sud zapaža da je upravo navedena okolnost opredijelila Općinski sud da u ovom postupku Rješenjem broj 17 0 Mal 012246 10 I od 7. marta 2013. godine obustavi izvršni postupak i ukine sve provedene izvršne radnje.

25. Dakle, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta iz kojih proizlazi da je Općinski sud više puta od apelantice tražio uplatu takse na prijedlog i rješenje, Ustavni sud smatra svrsishodnim, prije svega, da podsjeti na to da je Ustavni sud pitanje uzajamnosti plaćanja takse i preduzimanja radnji u postupku raspravljao rješavajući zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu ustavnosti odredbe člana 4. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo u predmetu U 8/12 (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 od 23. novembra 2012. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 10/13). Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, zaključio da je odredba člana 4. Zakona o sudskim taksama suprotna pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zato što onemogućavanje vođenja postupka, ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa, ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja, jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeni stav iz citirane odluke, Ustavni sud zapaža da je u ovom izvršnom postupku Općinski sud, nakon što apelantica nije postupila po zaključcima suda i uplatila taksu, pri čemu niti jednom radnjom nije obavijestila sud zašto to nije učinila, ipak nastavio postupak, te zaključkom od 13. novembra 2012. godine naložio apelantici da plati iznos koji predstavlja sudske troškove za izlazak suda na lice mjesta, kako bi se pristupilo provođenju rješenja o izvršenju od 3. marta 2011. godine, a potom omogućilo da se apelantica u skladu sa zakonskim propisima (član 16. ZIP), kao i u skladu s zaključkom (kojim su određeni troškovi apelantice u izvršnom postupku) namiri od izvršenika. Time je Općinski sud omogućio nastavak vođenja daljnjeg postupka po apelanticinom prijedlogu. Međutim, budući da apelantica nije ponovo postupila po zaključcima suda od 13. novembra 2012. godine i 15. januara 2013. godine, te uplatila iznos na ime troškova izvršnog postupka, a koje je uredno primila 15. novembra 2012. godine i 17. januara 2013. godine, Ustavni sud zaključuje da se u okolnostima konkretnog predmeta dužina postupka u cijelosti može staviti upravo na teret apelantici jer je njen propust da postupi po zaključcima suda i uplati tražene iznose, pri čemu nije poduzela nikakvu radnju kojom bi obavijestila Općinski sud zašto to ne čini, doveo apelanticu u poziciju da je, upravo zbog njenog nepostupanja, iako je izvršenje bilo u njenom interesu, izvršni postupak obustavljen shodno relevantnim odredbama ZIP-a.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja zaključuje da su neosnovani apelanticini navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje apelanticinog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kad je Općinski sud odluku o obustavi izvršnog postupka donio na osnovu zakonske odredbe, i to zbog apelanticinog neopravdanog propusta da postupi po zaključcima suda.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4121/12 (E. H.) | Sudska praksa | Aktio