Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4559/14 (R. C.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4559/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4559/14, rješavajući apelaciju Refika Civića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Refika Civića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 020-0-I-07-00-1152 (novi broj 20 0 I 019256 12 I).
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 020-0-I-07-00- 1152 (novi broj 20 0 I 019256 12 I) u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Refik Civić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 22. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 020-0-I-07-00-1152 (novi broj 20 0 I 019256 12 I).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 12. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. februara 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 24. avgusta 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj Rs:95/04 od 20. juna 2007. godine, protiv izvršenika DD «Tvornica žičanih proizvoda» Cazin (u daljnjem tekstu: izvršenik). U prijedlogu za izvršenje apelant je predložio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će se, radi naplate potraživanja iz radnog odnosa u iznosu od 9.200,78 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, odrediti i dopustiti izvršenje popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 020-0-I-07-00-1152 od 5. maja 2008. godine dozvolio predloženo izvršenje.
7. Zaključkom suda od 2. marta 2011. godine apelant je pozvan da predujmi troškove izvršnog postupka, a nakon što je apelant predujmio troškove izvršnog postupka sudski izvršitelji su 23. marta 2011. godine izašli na lice mjesta i konstatovali da nema izvršenikove pokretne imovine za pljenidbu, procjenu i prodaju.
8. Zaključkom od 25. marta 2011. godine sud je obavijestio apelanta o neuspjeloj pljenidbi i pozvao ga da predloži ponovnu pljenidbu, što je apelant i učinio podneskom od 30. marta 2011. godine u kojem je predložio pljenidbu na ranije datoj izvršenikovoj adresi, kao i na adresi trećeg lica za koje apelant tvrdi da se nalazi u posjedu stvari za popis.
9. Sudski izvršitelji su 25. maja 2011. godine ponovo izašli na lice mjesta i konstatovali da kod izvršenika nisu pronašli pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, nakon čega je sud Rješenjem broj 020-0-I-07-00-1152 od 16. septembra 2011. godine obustavio postupak u predmetnoj izvršnoj stvari i ukinuo sve provedene radnje.
10. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 I 006245 11 Gž od 13. decembra 2011. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuto je rješenje o obustavi postupka i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
11. Prema stanju u spisu, predmet je u međuvremenu zaveden u CMS sistem i dobio je broj 20 0 I 019256 12 I. U nastavku postupka, dnevnom naredbom od 19. marta 2014. godine naloženo je sudskom izvršitelju da izađe na lice mjesta radi popisa, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari uz usmene konsultacije po nalogu iz odluke Kantonalnog suda, nakon čega je sudski izvršitelj sačinio službenu zabilješku u kancelariji suda 18. februara 2015. godine.
12. Međutim, dnevnom naredbom od 18. februara 2015. godine naloženo je sudskom izvršiocu da postupi po ranijoj naredbi (od 27. juna 2014. godine), odnosno, da izađe na lice mjesta na adresu trećeg lica po apelantovom prijedlogu iz podneska od 30. marta 2011. godine uz obavještavanje apelanta o mjestu i vremenu zapljene, kao i da sačini službenu zabilješku na okolnosti prve dvije stvari navedene u podnesku od 30. marta 2011. godine (trafostanice i pumpe, tj. o njihovom stanju i karakteru).
13. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te odredbe čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant je kratko naveo hronologiju postupka, istaknuvši da je zadnju urgenciju za postupanje u postupku dostavio sudu 28. marta 2014. godine, te da mu sud nepostupanjem u konkretnom predmetu oduzima pravo na naplatu potraživanja iz radnog odnosa. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i naloži Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak. Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju izvršnog postupka, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da ovaj izvršni postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te odredbe čl. 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud zapaža da je apelant 24. avgusta 2007. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od približno sedam godina i devet mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
28. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku kojeg je apelant pokrenuo radi naplate novčanog potraživanja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari Ustavni sud smatra da je postupak od velikog značaja za apelanta, jer se radi o naplati potraživanja iz radnog odnosa, te imajući u vidu okolnosti da kod izvršenika nisu pronađene pokretne stvari koje su predmet pljenidbe, odnosno sredstvo izvršenja, konkretan predmet se može smatrati relativno složenim.
29. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina) što je i regulirano odredbom člana 5. stav 1. ZIP-a. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da ovaj izvršni postupak koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi i prema praksi Evropskog suda, smatra hitnim, traje duže od sedam godina. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenje kojim je odredio predloženo izvršenje donio tek nakon nešto više od devet mjeseci (5. maja 2008. godine) od prijema apelantovog prijedloga za izvršenje. Također, Ustavni sud primjećuje da je sud u nastavku postupka bio neaktivan narednih dvije godine i 10 mjeseci (do 23. marta 2011. godine), nakon čega je poduzimao procesne radnje u ovom izvršnom postupku koji je rezultirao obustavom postupka (16. septembra 2011. godine). Dalje, u ponovnom postupku (nakon što je Kantonalni sud 13. decembra 2011. godine ukinuo rješenje o obustavi postupka) ponovo je vidljiva neaktivnost suda u periodu od dvije godine i tri mjeseca nakon čega Općinski sud (19. marta 2014. godine) nalaže sudskim izvršiocima da izađu na lice mjesta radi popisa, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari. Nakon toga, sud je u ovom postupku poduzimao određene radnje, međutim on još uvijek nije okončan. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud uopće nije obrazlagao razloge nepostupanja u navedenim periodima, iz čega se može zaključiti da nema razumnog opravdanja i objašnjenja zbog čega Općinski sud u periodu dužem od sedam godina nije okončao ovaj izvršni postupak. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period duži od sedam godina u kojem nije okončan izvršni postupak, na način kako je to propisano članom 64. ZIP-a, ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
30. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je, zbog dužine izvršnog postupka, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog dužine trajanja izvršnog postupka Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
32. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
33. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te povredu odredaba čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje na osnovu pravosnažne presude traje duže od sedam godina i još uvijek nije okončan, pri čemu su evidentni duži periodi neaktivnosti suda za koje nije ponuđeno obrazloženje, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman