Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-250/14 (H. V. i A. V.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-250/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 250/14, rješavajući apelaciju Hamdije Vakufca i Asima Vakufca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Hamdije Vakufca i Asima Vakufca podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Novom Gradu u predmetu broj 76 0 I 009756 11 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hamdija Vakufac i Asim Vakufac (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 17. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi u Osnovnom sudu u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 76 0 I 009756 11 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 13. novembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 1. decembra 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su 7. septembra 2011. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv Termograda d.o.o. Novi Grad (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate troškova proisteklih u ranijem izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom protiv istog izvršenika u predmetu broj 76 0 I 005379 04 I. Apelanti su predložili da način i sredstvo izvršenja bude izvršenikova pokretna imovina, a predmet je pred Osnovnim sudom zaveden i vođen kao predmet broj 76 0 I 009756 11 I. Osnovni sud je 19. oktobra 2011. godine Rješenjem o izvršenju broj 76 0 I 009756 11 I usvojio prijedlog za izvršenje apelanata i odredio da će se izvršenje sprovesti zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Kako Osnovni sud rješenje o izvršenju nije mogao dostaviti izvršeniku, to je 4. maja 2012. godine pozvao apelante kao tražioce izvršenja da sudu dostave izvršenikovu novu adresu. Apelanti su 7. juna 2012. godine dostavili Osnovnom sudu istu izvršenikovu adresu navedenu u prijedlogu za izvršenje, ističući da je ta adresa navedena u aktu Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj Reg-614/12 od 25. maja 2012. godine. Osnovni sud je po drugi put pokušao izvršeniku dostaviti navedeno rješenje o izvršenju, ali ga je poštanski dostavljač obavijestio da izvršenik ne postoji na navedenoj adresi. Osnovni sud je 6. juna 2013. godine posredstvom radnika suda rješenje o izvršenju dostavio izvršenikovom osnivaču, a rješenje o izvršenju mu je uručeno 20. juna 2013. godine. Izvršenik je posredstvom punomoćnika 25. juna 2013. godine izjavio prigovor na Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj 76 0 I 009756 11 I od 19. oktobra 2011. godine, te je istakao i to da je izvršenik prestao da obavlja svoje privredne djelatnosti, da nema zaposlene radnike niti imovinu koja bi mogla predstavljati sredstvo izvršenja, kao i to da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom pred Okružnim privrednim sudom. Osnovni sud je, nakon što su apelanti dostavili odgovor na prigovor, Rješenjem broj 76 0 I 009756 11 I od 13. novembra 2013. godine izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan, a na navedeno rješenje stranke nisu podnijele žalbu.
6. Osnovni sud je, službenim putem, uvidom u spis predmeta broj 76 0 I 003712 09 I, u kojem se vodio izvršni postupak protiv istog izvršenika, utvrdio da izvršenik nema imovinu koja bi mogla predstavljati sredstvo izvršenja, jer je njegova imovina u navedenom izvršnom postupku, zaključkom od 28. septembra 2011. godine, predata Hypo-Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka, nakon čega je Osnovni sud Rješenje o izvršenju broj 76 0 I 009756 11 I od 19. oktobra 2011. godine sa klauzulom izvršnosti 30. oktobra 2014. godine dostavio NLB Razvojnoj banci a.d. Banja Luka na daljnje provođenje, a od navedene banke Osnovni sud nije dobio izjašnjenje o tome da li na izvršenikovom računu postoje novčana sredstva. Tražioci izvršenja, odnosno apelanti, nakon dostavljanja rješenja o izvršenju banci nisu predložili novi način i sredstvo izvršenja. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, koji traje duže od tri godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
8. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno naveo tok izvršnog postupka, kako je to već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je u toku izvršnog postupka preduzimao sve procesne radnje s ciljem namirenja potraživanja apelanata proisteklih iz izvršnog postupka koji se vodio u predmetu broj 76 0 I 005379 04 I, te da apelanti nisu sudu predložili novi način i sredstvo izvršenja, jer izvršenik nema imovinu koja bi mogla predstavljati sredstvo izvršenja. V.Relevantni propisi
9. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 37.
Utvrđivanje dužnikove imovine (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
(2) Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.
[…] Član 40.
Dostavljanje rješenja o izvršenju (1) Rješenje o izvršenju dostavlja se tražiocu izvršenja i izvršeniku. O donošenju rješenja o izvršenju sud će istovremeno obavijestiti i poznatog založnog povjerioca.
[…] (7) Rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima dostavlja se izvršeniku prilikom preduzimanja prve izvršne radnje. Ukoliko se pokretna stvar ne nalazi u posjedu izvršenika, rješenje o izvršenju se dostavlja i licu kod kojeg se stvar nalazi. Član 166.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se sprovesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese sa transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiro-računa kod banke, da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(3) Izvršenje na novčanom potraživanju, koje po štetnom ulogu, tekućem ili žiro-računu, deviznom ili drugim računima kod banke izuzev transakcijskog računa, pripada izvršeniku, određuje se tako što se rješenjem o izvršenju nalaže banci da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati tražiocu izvršenja nakon izvršnosti rješenja o izvršenju. To rješenje ima dejstvo rješenja o izvršenju kojim su određeni zapljena novčanog potraživanja i prenos radi naplate.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odrediće se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu, te broj računa tražioca izvršenja na koji treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili ako su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenog rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prenose. Podaci koji se dostavljaju a koji se odnose na međubankarske prenose moraju sadržavati, između ostalog, ime primaoca i broj računa u određenoj banci.
VI.Dopustivost
10. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
12. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
13. U konkretnom slučaju, apelanti se žale na nemogućnost izvršenja pravosnažne i izvršne sudske odluke, jer Osnovni sud u toj pravnoj stvari nije zakazao ročište za zapljenu, procjenu i prodaju izvršenikove pokretne imovine, a izvršni postupak traje duže od tri godine. Apelanti apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
15. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, koji traje duže od tri godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
18. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su se u konkretnom slučaju apelanti žalili na nemogućnost realizacije pravosnažne i izvršne sudske odluke u izvršnom postupku, jer Osnovni sud u razumnom roku nije zakazao ročište za zapljenu, procjenu i prodaju izvršenikove pokretne imovine u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 76 0 I 009756 11 I.
20. Apelanti su prijedlog za izvršenje Osnovnom sudu podnijeli 7. septembra 2011. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja izvršnog postupka jeste period duži od tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je pokrenut pred Osnovnim sudom prijedlogom za izvršenje na osnovu pravosnažnog i izvršnog Rješenja Osnovnog suda broj 76 0 I 005379 04 I od 25. marta 2011. godine, zatim da se radi o postupku koji je po svojoj prirodi hitan i da se zbog nemogućnosti dostave rješenja o izvršenju izvršeniku, kao i zbog nepostojanja pokretne imovine koja bi mogla biti sredstvo izvršenja radi o relativno složenom postupku.
22. Ustavni sud zapaža da su apelanti pred Osnovnim sudom 7. septembra 2011. godine prijedlogom za izvršenje pokrenuli izvršni postupak protiv izvršenika, te su se u prijedlogu za izvršenje opredijelili da način i sredstvo izvršenja bude izvršenikova pokretna imovina, a taj je prijedlog Osnovni sud dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 76 0 I 009756 11 I od 19. oktobra 2011. godine.
23. Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u periodu dužem od jedne i po godine nije mogao dostaviti rješenje o izvršenju izvršeniku na adresu navedenu u prijedlogu za izvršenje i tokom izvršnog postupka, što je objektivno sprečavalo Osnovni sud da u toj pravnoj stvari preduzima daljnje procesne radnje. Kako ni apelanti sudu nisu mogli dostaviti urednu adresu izvršenikovog sjedišta, to je Osnovni sud putem svog radnika izvršenikovom osnivaču 20. juna 2013. godine dostavio rješenje o izvršenju, na koje je izvršenik izjavio prigovor. U prigovoru je izvršenik istakao i to da nema imovinu koja bi mogla predstavljati sredstvo izvršenja, te da je pred Okružnim privrednim sudom podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom. Osnovni sud je službenim putem, uvidom u drugi broj predmeta tog suda, utvrdio da izvršenik nema pokretnu imovinu koja bi mogla predstavljati sredstvo izvršenja, te je 30. oktobra 2014. godine rješenje o izvršenju dostavio NLB Razvojnoj banci a.d. Banja Luka na daljnje provođenje.
24. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u konkretnoj pravnoj stvari preduzimao određene procesne radnje s ciljem namirenja potraživanja apelanata, ali da te radnje nisu bile dovoljno efikasne zbog nemogućnosti blagovremenog uručenja izvršeniku navedenog rješenja o izvršenju, odnosno zbog nemogućnosti da se utvrdi tačna adresa njegovog sjedišta, kao i njegova imovina. Iz stanja spisa proizlazi i neažurnost samih apelanata, koji nisu sudu dostavljali prijedlog za promjenu sredstava i predmeta izvršenja, već je Osnovni sud službenim putem, uvidom u drugi broj predmeta, utvrdio da izvršenik nema pokretnu imovinu koja bi mogla predstavljati sredstvo izvršenja, te je s ciljem namirenja potraživanja apelanata rješenje o izvršenju dostavio i NLB Razvojnoj banci a.d. Banja Luka radi blokiranja izvršenikovog računa i daljnjeg provođenja rješenja o izvršenju.
25. Ustavni sud zapaža da je u izvršnom postupku, koji traje duže od tri godine, Osnovni sud, posmatrajući postupak u cjelini, u razumnom roku preduzimao procesne radnje s ciljem okončanja postupka, te da svojim radnjama nije bitno utjecao na dužinu trajanja izvršnog postupka, a krivica za neažurnost može se pripisati i samim apelantima.
26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. Apelanti su zbog dužine trajanja izvršnog postupka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM za svaku godinu odgađanja izvršenja. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku jer je Osnovni sud s ciljem namirenja potraživanja apelanata preduzimao adekvatne procesne radnje, dok su se apelanti držali pasivno i nisu predlagali drugo sredstvo izvršenja, kao i to da je nakon što je utvrdio da izvršenik nema pokretnu i nepokretnu imovinu koja bi mogla predstavljati sredstvo izvršenja, Rješenje o izvršenju broj 76 0 I 009756 11 I od 19. oktobra 2011. godine dostavio 30. oktobra 2014. godine i NLB Razvojnoj banci a.d. Banja Luka radi daljnjeg provođenja i namirenja potraživanja apelanata.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman