Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-467/14 (M. P.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Naknada
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-467/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 467/14, rješavajući apelaciju Milke Primorac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milke Primorac.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu broj 58 0 Rs 044438 08 Rs, koji se povodom žalbe trenutno nalazi u Kantonalnom sudu u Mostaru.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 044438 08 Rs od 2. aprila 2012. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milka Primorac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Anel Droce iz Zajedničke advokatske kancelarije „Kebo & Guzin“ iz Mostara, podnijela je 27. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 58 0 Rs 044438 12 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 17. aprila 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski i Kantonalni sud dostavili su odgovore na apelaciju 28. aprila 2015. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 5. jula 2008. godine podnijela Općinskom sudu tužbu protiv Kliničkog centra Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknada iz radnog odnosa.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 58 0 Rs 044438 08 Rs od 2. aprila 2012. godine kojom je u cijelosti usvojio apelanticin tužbeni zahtjev.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženi protiv navedene presude podnio žalbu 13. aprila 2012. godine, nakon čega je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi i zaveden pod poslovnim brojem 58 0 Rs 044438 12 Gž.

8. Prema stanju spisa i raspoloživim informacijama s kojima raspolaže Ustavni sud, Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku u predmetnoj pravnoj stvari.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nepostupanja i nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je 2. jula 2008. godine pokrenut tužbom pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Zbog dužine trajanja postupka apelantica traži i isplatu naknade na ime nematerijalne štete, i to u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

10. Postupajuća sutkinja Općinskog suda u odgovoru na apelaciju ukratko je opisala hronologiju postupka, te istakla da se predmeti rade po starosti inicijalnog akta, što je intencija VSTV-a i odluka predsjednika suda, a imajući u vidu broj predmeta kojima je zadužena, predmet je uzet u rad prema starosti inicijalnog akta, presuda je donesena 2. aprila 2012. godine, a 11. maja 2012. godine predmet je primljen u Kantonalnom sudu na postupanje povodom žalbe. Imajući u vidu navedeno, postupajuća sutkinja je predložila da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu, jer nije bilo povrede bilo kakvih prava koja se navode u apelaciji.

11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da, prema Planu rješavanja starih predmeta koji je u tom sudu na snazi već nekoliko godina, predsjednik suda kvartalno dodjeljuje (svaka tri mjeseca) svakom od sudija koji rade na građanskom referatu 56 predmeta koji se trebaju završiti u roku od tri mjeseca od dana dodjele. Odluku o tome kada će, koliko i koji predmet dobiti određeni sudija donosi isključivo predsjednik suda, prema usvojenom Planu rješavanja starih predmeta. Plan rješavanja uveden je da bi se poštovao redoslijed odlučivanja o žalbama, kako s obzirom na vrstu predmeta tako i na datum kada je započeo postupak pred prvostepenim sudom. Kantonalni sud je naveo da je postupajuća sutkinja zadužena sa 785 predmeta, a konkretni spis koji je 11. maja 2012. godine dostavljen tom sudu na rješavanje o žalbi uvršten je među predmete koji su joj dodijeljeni za drugi kvartal 2015. godine.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 5. jula 2008. godine i da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od gotovo sedam godina.

b)Analiza dužine trajanja postupka

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojeg je apelantica tražila isplatu naknada iz radnog odnosa, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelantica traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se zaključiti da je postupak za apelanticu značajan, a i po zakonu je hitne prirode.

24. Sumirajući parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelantica 5. jula 2008. godine pokrenula radni spor koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud tek nakon tri godine i osam mjeseci (2. aprila 2012. godine) donio prvostepenu odluku. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud ni nakon više od tri godine nije donio drugostepenu odluku. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je, između ostalog, istakao da je razlog nepostupanja u navedenom predmetu velik broj predmeta kojima je zadužen, dok je Kantonalni sud također istakao da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, kao i da je postupajuća sutkinja zadužena sa velikim brojem predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem Općinskog suda u periodu od gotovo četiri godine, te nepostupanjem Kantonalnog suda u periodu od tri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud prema raspoloživim podacima iz spisa u periodu od tri godine nije razmatrao žalbu tuženog, te da je apelanticin predmet, prema navodima Kantonalnog suda iz odgovora na apelaciju, uvršten u Plan rješavanja starih predmeta za drugi kvartal 2015. godine, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da su u konkretnom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

27. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njezinog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog drugostepenom sudu da po hitnom postupku donese odluku o izjavljenoj žalbi.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak koji se tiče radnih odnosa i koji se po zakonu smatra hitnim nije okončan gotovo sedam godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se trajanje postupka može u najvećoj mjeri staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu, koji ni pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada nisu postigli odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja starih predmeta.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-467/14 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio