Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4674/14 (S. K., A. Ć., E. D., R. S., I. Š., S. A., S. T., M. D., Ž. Š., E. D., M. K., A. S.,)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4674/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4674/14, rješavajući apelaciju Suada Kapića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Suada Kapića, Asima Ćoralića, Enesa Durića, Refika Seferagića, Ismeta Šišića, Selima Abdića, Smaila Toromanovića, Mirsada Džinića, Željka Šipke, Emira Durića, Mustafe Kličića, Asima Samardžića, Osmana Akmadžića i Rasima Toromanovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nisu okončani izvršni postupci koji se vode pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetima br. 20 0 I 031335 14 I (stari broj 020- 0-I-06-00-4900), 20 0 I 030691 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-5000), 20 0 I 031602 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-4998), 20 0 I 032994 15 I (stari broj 020-0-I-07-00-1130), 20 0 I 030450 14 I (stari broj 020-0-I- 06-00-5170), 20 0 I 031968 14 I (stari broj 020-0-I-07-00-1138), 20 0 I 031340 14 I (stari broj 020-0-I-07-00-1140), 020 0 I-07-00-1320 (stari broj 020-0-I-06-00-4783), 020-0-I-06-00-5001, 020-0-I-07-00- 1160, 020-0-I-07-00-1320, 020-0-I-07-00-1353, 020-0-I-06-00-5311 i 020-0-I-07-00-1278.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršne postupke u predmetima br. 20 0 I 031335 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-4900), 20 0 I 030691 14 I (stari broj 020-0- I-06-00-5000), 20 0 I 031602 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-4998), 20 0 I 032994 15 I (stari broj 020-0-I-07-00-1130), 20 0 I 030450 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-5170), 20 0 I 031968 14 I (stari broj 020-0-I- 07-00-1138), 20 0 I 031340 14 I (stari broj 020-0-I-07-00-1140), 020 0 I-07-00-1320 (stari broj 020-0-I-06-00-4783), 020-0-I-06-00-5001, 020-0-I-07-00-1160, 020-0-I-07-00-1320, 020-0-I-07-00-1353, 020-0- I-06-00-5311 i 020-0-I-07-00-1278, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Suad Kapić, Asim Ćoralić, Enes Durić, Refik Seferagić, Ismet Šišić, Selim Abdić, Smail Toromanović, Mirsad Džinić, Željko Šipka, Emir Durić, Mustafa Kličić, Asim Samardžić, Osman Akmadžić i Rasim Toromanović (u daljnjem tekstu: apelant) svi iz Cazina, koje zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnijeli su u periodu od 31. oktobra do 6. novembra 2014. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu Općinski sud) u predmetima br. 20 0 I 031335 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-4900), 20 0 I 030691 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-5000), 20 0 I 031602 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-4998), 20 0 I 032994 15 I (stari broj 020-0-I-07-00-1130), 20 0 I 030450 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-5170), 20 0 I 031968 14 I (stari broj 020-0-I-07-00-1138), 20 0 I 031340 14 I (stari broj 020-0-I-07-00-1140), 020 0 I-07-00- 1320 (stari broj 020-0-I-06-00-4783), 020-0-I-06-00-5001, 020-0-I-07-00-1160, 020-0-I-07-00- 1320, 020-0-I-07-00-1353, 020-0-I-06-00-5311 i 020-0-I-07-00-1278.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Budući da sve apelacije pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 4674/14, AP 4675/14, AP 4676/14, AP 4677/14, AP 4678/14, AP 4679/14, AP 4680/14, AP 4784/14, AP 4785/14, AP 4786/14, AP 4787/14, AP 4788/14, AP 4789/14 i AP 4790/14, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4674/14.

3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. aprila 2015. godine da dostavi odgovore na apelacije.

4. Općinski sud je dostavio odgovore na apelacije 6. februara i 7. maja 2015. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudama Općinskog suda br. Pr-518/00 od 7. jula 2006. godine, Pr-480/00 od 5. septembra 2006. godine, Pr-400/00 od 5. septembra 2006. godine, RS-96/04 od 20. juna 2007. godine, Pr-537/00 od 5. oktobra 2006. godine, RS-95/04 od 20. juna 2007. godine, RS-95/04 od 20. juna 2007. godine, Pr-539/00 od 7. jula 2006. godine, Pr-480/00 od 5. septembra 2006. godine, RS- 95/04 od 20. juna 2007. godine, RS-110/04 od 4. maja 2007. godine, RS-17/01 od 22. augusta 2001. godine, Pr-410/00 od 20. juna 2007. godine i RS-113/04 od 13. juna 2007. godine obavezana je tužena DD „Tvornica žičanih proizvoda“ Cazin (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima, na ime neisplaćenih plaća (i na ime otpremnine) za periode pobliže navedene u izrekama navedenih presuda, isplati svakom ponaosob iznose pobliže određene u izrekama presuda, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbi pa do isplate, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka.

7. Apelanti su 3. novembra 2006. godine, 13. novembra 2006. godine, 13. novembra 2006. godine, 20. augusta 2007. godine, 24. novembra 2006. godine, 23. augusta 2007. godine, 23. augusta 2007. godine, 16. oktobra 2006. godine, 13. novembra 2006. godine, 23. augusta 2007. godine, 28. septembra 2007. godine, 18. oktobra 2006. godine, 18. decembra 2006. godine i 1. oktobra 2007. godine podnijeli Općinskom sudu prijedloge za izvršenje na osnovu pravosnažnih presude Općinskog suda br. Pr-518/00 od 7. jula 2006. godine, Pr-480/00 od 5. septembra 2006. godine, Pr-400/00 od 5. septembra 2006. godine, RS-96/04 od 20. juna 2007. godine, Pr-537/00 od 5. oktobra 2006. godine, RS-95/04 od 20. juna 2007. godine, RS-95/04 od 20. juna 2007. godine, Pr-539/00 od 7. jula 2006. godine, Pr-480/00 od 5. septembra 2006. godine, RS-95/04 od 20. juna 2007. godine, RS-110/04 od 4. maja 2007. godine, RS-17/01 od 22. augusta 2001. godine, Pr- 410/00 od 20. juna 2007. godine i RS-113/04 od 13. juna 2007. godine protiv tuženog kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje radi naplate potraživanja, i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.

8. Općinski sud je, postupajući po prijedlozima apelanata za izvršenje, donio rješenja br. 20 0 I 031335 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-4900) od 6. maja 2008. godine, 20 0 I 030691 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-5000) od 6. maja 2008. godine, 20 0 I 031602 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-4998) od 6. maja 2008. godine, 20 0 I 032994 15 I (stari broj 020-0-I-07-00-1130) od 6. maja 2008. godine, 20 0 I 030450 14 I (stari broj 020-0-I-06-00-5170) od 6. maja 2008. godine, 20 0 I 031968 14 I (stari broj 020-0-I-07-00-1138) od 5. maja 2008. godine, 20 0 I 031340 14 I (stari broj 020-0-I- 07-00-1140) od 5. maja 2008. godine, 020 0 I-07-00-1320 (stari broj 020-0-I-06-00-4783) od 10. aprila 2007. godine, 020-0-I-06-00-5001 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1160 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1320 od 5. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1353 od 10. aprila 2007. godine, 020-0-I-06-00-5311 od 6. maja 2008. godine i 020-0-I-07-00-1278 od 5. maja 2008. godine kojima je odredio predložena izvršenja.

9. U pojedinim predmetima (AP 4674/14, AP 4675/14, AP 4676/14, AP 4677/14, AP 4678/14, AP 4679/14 i AP 4680/14) Općinski sud je donio rješenja o obustavi postupka, a ta rješenja su u žalbenim postupcima ukinuta rješenjima Kantonalnog suda u Bihaću i predmeti vraćeni prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. Prema stanju spisa, rješenja o izvršenju nisu provedena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da im je, zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su kao razloge podnošenja apelacija istakli nepostupanje Općinskog suda po odobrenim prijedlozima za izvršenje. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji njihove apelacije, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu da hitno provede izvršenja i donese odluke o provedenom postupku. Osim toga, apelanti su predložili da Ustavni sud naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da im na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja izvršenja i nedonošenja odluke u razumnom roku isplati novčanu naknadu prema utvrđenom načelu obračuna isplate novčanog iznosa.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovorima na apelacije opisao hronologiju postupaka kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, te, između ostalog, naveo da je u konkretnim predmetima taj sud poduzimao određene radnje, da će sud nastaviti dalje radnje u konkretnim predmetima predviđene Zakonom o izvršnom postupku, kao i da je suština problema izvršenja što izvršenik nema imovine iz koje bi se naplatio dug.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupci povodom njihovih prijedloga za izvršenje pravosnažnih presuda, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traju nerazumno dugo.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelacije u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustive u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

23. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da su apelanti u periodu od 16. oktobra 2006. godine do 1. oktobra 2007. godine pokrenuli izvršne postupke i da ti postupci, prema stanju spisa, još uvijek nisu okončani. Dakle, relevantni periodi koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužina postupaka jesu periodi od više od sedam i po godina, odnosno osam i po godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju se radi o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatraju hitnim i zahtijevaju dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršne postupke provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju (naplata potraživanja apelanata popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, veliki broj tražilaca izvršenja, kao i visina novčanih iznosa koji se potražuju u predmetnim izvršnim postupcima) može govoriti o relativno složenim predmetima.

26. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odredio predložena izvršenja u periodu od pet mjeseci do jedne godine i šest mjeseci, te da izvršni postupci ni nakon sedam i po godina, odnosno osam i po godina od pokretanja nisu dovršeni. Naime, popis, procjena i prodaja izvršenikovih pokretnih stvari još je u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Pored toga, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud nije izjašnjavao na navode o dužini postupaka, već je samo naveo hronologiju postupaka, te da je suština problema izvršenja to što izvršenik nema imovinu iz koje bi se naplatio dug. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupaka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon sedam i po godina, odnosno osam i po godina okončao izvršne postupke (vidi Evropski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 37). S druge strane, Ustavni sud smatra da apelanti nisu doprinijeli dužini postupaka u konkretnim slučajevima.

27. Također, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da su izvršenja dovršena provođenjem izvršnih radnji kojima se izvršenja dovršavaju, niti da je Općinski sud obavijestio apelante da nije moguće provesti odobrena izvršenja, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizlazi da Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao postupke, niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku u smislu utvrđivanja da li je izvršenik zaista i izvršio svoju obavezu i, dosljedno tome, da li su se stekli uvjeti za okončanje ovih izvršnih postupaka ili ne.

28. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina ovih izvršnih postupaka a priori nerazumna i da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnim slučajevima Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupaka, Ustavni sud smatra da se dužine ovih izvršnih postupaka, koji traju više od sedam i po godina, odnosno više od osam i po godina mogu u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ovi izvršni postupci neopravdano dugo traju i da su prešli granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog neprovođenja izvršenja i nedonošenja odluke u razumnom roku. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantima dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njihovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da bez daljeg odgađanja donese odluke u konkretnim predmetima u smislu relevantnih odredbi zakona. Ostali navodi

32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Općinski sud nije okončao izvršne postupke ni nakon sedam i po godina, odnosno ni nakon osam i po godina iako se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na dužinu postupaka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnih postupaka može pripisati isključivo ponašanju Općinskog suda.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4674/14 (S. K., A. Ć., E. D., R. S., I. Š., S… | Sudska praksa | Aktio