Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1772/14 (D. K.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Ništavost
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1772/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1772/14, rješavajući apelaciju Drage Kvasnija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b, člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Drage Kvasnija.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka u kojem je donesena Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 054803 15 P4 od 27. februara 2015. godine, a koji se radi odlučivanja po žalbi nalazi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 054803 15 Gž.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 054803 15 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Drago Kvasnij (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rijeke, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Zoran Opačić, advokat iz Banje Luke, podnio je 15. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 054803 15 P4, a koji se radi odlučivanja po žalbi trenutno nalazi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj 71 0 P 054803 15 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je 17. februara 2015. godine, a od Osnovnog suda zatraženo je 26. marta 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju. Također, od Okružnog suda zatraženo je 24. aprila 2015. godine da dostavi na uvid spis predmeta.
3. Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 20. februara 2015. godine a Osnovni sud 1. aprila 2015. godine. Spis predmeta je 19. maja 2015. godine dostavio Osnovni sud.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 19. oktobra 2001. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženih J.Č. iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i B.R iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi utvrđivanja ništavosti ugovora, vsp. 51.000,00 KM. Predmet je u Osnovnom sudu zaprimljen u rad pod brojem P-2436/01.
6. Podnescima od 27. maja 2002. godine, 25. februara 2003. godine, 10. marta 2003. godine, 15. septembra 2003. godine, 23. marta 2004. godine, 18. maja 2004. godine i 28. marta 2005. godine apelant je urgirao postupanje Osnovnog suda.
7. Prvotuženi i drugotuženi su odgovor na tužbu dostavili 23. februara 2005. godine i 8. marta 2005. godine.
8. Osnovni sud je pripremno ročište održao 23. januara 2006. godine, a ročište za glavnu raspravu 20. februara 2006. godine, 10. marta 2006. godine i 31. marta 2006. godine.
9. Presudom Osnovnog suda broj P-2436/01 od 28. aprila 2006. godine, između ostalog, utvrđeno je da je ništav ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između apelanta i drugotuženog.
10. Nezadovoljni navedenom presudom, apelant i tuženi su izjavili žalbe. Okružni sud je dopisom od 5. marta 2007. godine vratio spis Osnovnom sudu radi otklanjanja nedostataka.
11. Presudom Okružnog suda broj Gž-1337/06 od 27. novembra 2007. godine žalbe stranaka su uvažene, prvostepena presuda od 28. aprila 2006. godine je ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
12. Nezadovoljan presudom Okružnog suda, apelant je 31. decembra 2007. godine izjavio reviziju, a Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08- 000 993 od 1. decembra 2008. godine apelantova revizija je odbačena kao nedozvoljena.
13. Osnovni sud je Rješenjem broj 071-0-P-07-007 242 od 7. februara 2008. godine uskratio apelantovom opunomoćeniku, advokatu Zoranu Opačiću zastupanje apelanta u postupku zbog toga što je utvrđeno da je apelantov opunomoćenik brisan iz imenika Advokatske komore Republike Srpske. Navedenim rješenjem apelant je poučen da može poduzimati daljnje pravne radnje u predmetnom postupku lično ili posredstvom drugog opunomoćenika, te da je dužan u roku od osam dana postaviti zastupnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini.
14. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelantov opunomoćenik je 12. februara 2008. godine izjavio žalbu, a Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Gž-08-000 504 od 13. juna 2008. godine žalbu apelantovog opunomoćenika odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
15. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 054803 07 P od 24. marta 2009. godine apelantovu tužbu odbacio na temelju odredbe člana 353. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske zbog toga što apelant nije odredio opunomoćenika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini.
16. Apelantov opunomoćenik je 14. septembra 2009. godine izjavio žalbu protiv rješenja o odbacivanju tužbe, a Osnovni sud je dopisom od 8. decembra 2009. godine pozvao apelantovog opunomoćenika da u roku od osam dana dostavi punomoć za poduzetu radnju, tj. ulaganje žalbe na rješenje od 24. marta 2009. godine.
17. Apelantov opunomoćenik je podneskom od 18. decembra 2009. godine obavijestio Osnovni sud da neće postupiti po traženju suda, a Osnovni sud je predmet dostavio Okružnom sudu.
18. Okružni sud je dopisom od 30. marta 2010. godine vratio spis predmeta radi otklanjanja nedostataka u zastupanju i propusta prvostepenog suda da odluči o prijedlogu tuženih za određivanje troškova parničnog postupka.
19. Dopisima od 17. juna 2010. godine, 31. augusta 2010. godine i 29. oktobra 2010. godine Okružni sud je urgirao postupanje Osnovnog suda u predmetnom postupku u smislu datih uputa i dostavljanja spisa radi odlučivanja o žalbi.
20. Osnovni sud je 25. novembra 2010. godine dostavio spis predmeta Okružnom sudu, a Okružni sud je dopisom od 14. decembra 2010. godine vratio spis predmeta Osnovnom sudu radi odlučivanja o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka.
21. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 054803 08 P od 13. januara 2011. godine obavezao apelanta da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.212,50 KM.
22. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je 26. januara 2011. godine izjavio žalbu.
23. Dopisom od 9. februara 2011. godine Okružni sud je urgirao postupanje Osnovnog suda u predmetnom spisu, u smislu datih u puta i dostavljanja predmeta radi odlučivanja o žalbi.
24. Apelant je podneskom od 21. februara 2011. godine urgirao da se spis predmeta proslijedi Okružnom sudu.
25. Dopisom od 30. marta 2011. godine Okružni sud je vratio spis predmeta Osnovnom sudu radi otklanjanja nedostataka u dostavljanju i propusta sudije da potpiše original rješenja, te radi utvrđivanja da li je prvostepeni sud primio apelantovu žalbu protiv rješenja od 7. februara 2008. godine.
26. Nakon otklanjanja nedostataka, Okružni sud je rješenjem od 30. juna 2011. godine apelantovu žalbu uvažio, rješenja Osnovnog suda od 24. marta 2009. godine i 13. januara 2011. godine ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
27. U ponovljenom postupku Osnovni sud je održao pripremno ročište 30. novembra 2011. godine na kojem je rješenjem naložio apelantovom opunomoćeniku da u roku od 15 dana dostavi notarski ovjerenu punomoć za zastupanje apelanta u predmetnoj pravnoj stvari uz uputu da, ukoliko ne postupi u ostavljenom roku, radnje koje je poduzeo u dosadašnjem toku postupka bit će ukinute, osim ukoliko ih apelant kao vlastodavac ne odobri notarski obrađenom pismenom izjavom.
28. Na pripremnom ročištu od 25. januara 2012. godine Osnovni sud je donio rješenje kojim se ukidaju parnične radnje koje je poduzeo apelantov opunomoćenik Zoran Opačić, advokat iz Sanskog Mosta.
29. Postupajući sudija je 7. februara 2012. godine podnio predsjedniku Osnovnog suda zahtjev za izuzeće, a predsjednik Osnovnog suda je rješenjem od 7. marta 2012. godine odbio zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije.
30. Na pripremnom ročištu od 7. marta 2012. godine Osnovni sud je donio rješenje kojim se tužba u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom, a apelant se obavezuje da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka.
31. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelantov opunomoćenik je izjavio žalbu, a Okružni sud je dopisom od 14. decembra 2012. godine vratio spis predmeta Osnovnom sudu radi utvrđivanja okolnosti zastupanja apelanta od opunomoćenika Zorana Opačića, advokata iz Sanskog Mosta, te zbog ispravljanja očigledne pogreške u pisanju broja predmeta navedenog u zaglavlju rješenja koje se pobija žalbom.
32. Nakon prijema predmeta, Okružni sud je rješenjem od 8. februara 2013. godine apelantovu žalbu uvažio, rješenje Osnovnog suda od 7. marta 2012. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.
33. U ponovljenom postupku Osnovni sud je održao pripremno ročište 29. augusta 2013. godine, a ročište za glavnu raspravu 8. oktobra 2013. godine i 19. novembra 2013. godine.
34. Presudom od 19. decembra 2013. godine Osnovni sud je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev, te ga obavezao da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka.
35. Nezadovoljan navedenom presudom, apelant je izjavio žalbu, a Okružni sud je rješenjem od 30. aprila 2014. godine apelantovu žalbu uvažio i ukinuo presudu Osnovnog suda od 19. decembra 2013. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno postupanje.
36. Rješenjem od 15. jula 2014. godine Osnovni sud je pozvao apelanta da ispravi i dopuni tužbeni zahtjev. Apelantov opunomoćenik je podneskom od 23. jula 2014. godine obavijestio sud da neće postupiti po rješenju kojim mu se nalažu ispravka i dopuna tužbe.
37. Na pripremnom ročištu od 9. oktobra 2014. godine apelantov opunomoćenik je uredio tužbeni zahtjev.
38. Ročišta za glavnu raspravu Osnovni sud je održao 26. novembra 2014. godine i 27. januara 2015. godine.
39. Presudom od 27. februara 2015. godine Osnovni sud je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev za utvrđivanje ništavosti ugovora, te je apelanta obavezao na plaćanje troškova parničnog postupka.
40. Nezadovoljan navedenom odlukom, apelant je 17. marta 2015. godine izjavio žalbu.
41. Prema stanju u spisu, predmetni postupak je u toku pred Okružnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
42. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je predmetni postupak pokrenut 2001. godine, da je prvostepena odluka više puta ukidana, a da postupak do trenutka podnošenja apelacije nije okončan.
b) Odgovor na apelaciju
43. U odgovoru na apelaciju Okružni sud se osvrnuo na trajanje postupka prilikom odlučivanja o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 19. decembra 2013. godine pri čemu je istakao da je o apelantovoj žalbi odlučio u roku od dva mjeseca, zbog čega smatra da navedeni vremenski period ne predstavlja nerazuman rok. Također, Okružni sud je istakao, s obzirom na to da ne postoje ni drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak pred tim sudom bio nepravičan, da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje, prava na odlučivanje u razumnom roku i prava na imovinu.
44. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju ukratko izložio tok postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu nije detaljnije obrazlagao razloge dužine trajanja predmetnog postupka.
V.Relevantni propisi
45. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
46. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. VI.Dopustivost
47. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
48. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
49. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan parnični postupak po apelantovoj tužbi podnesenoj 19. oktobra 2001. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
50. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
51. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
52. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
53. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
54. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 19. oktobra 2001. godine pokrenuo parnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste više od 13 godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
55. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut radi utvrđivanja ništavosti ugovora, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
56. Analizirajući dužinu trajanja parničnog postupka i ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da su Osnovnom sudu, nakon zaprimanja apelantove tužbe od 19. oktobra 2001. godine, trebale više od četiri godine da, i pored brojnih urgencija apelanta, zakaže pripremno ročište u navedenom predmetu (23. januara 2006. godine). Ustavni sud dalje zapaža da je Osnovni sud, nakon održanog pripremnog ročišta, u relativno kratkom roku donio prvostepenu presudu, koja je ukinuta rješenjem Okružnog suda od 27. novembra 2007. godine i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Također, iz stanja u spisu proizlazi da je u nastavku postupka Osnovni sud donio rješenje kojim je odbacio apelantovu tužbu (24. marta 2009. godine), rješenje kojim se tužba smatra povučenom (7. marta 2012. godine), te presudu kojom je odbio apelantovu tužbu (19. decembra 2013. godine). Međutim, navedene odluke Osnovnog suda Okružni sud je ukidao kao nepravilne i nezakonite i predmet vraćao Osnovnom sudu na ponovno odlučivanje. Osnovni sud je u posljednjem ponovljenom postupku presudom od 27. februara 2015. godine odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev za utvrđivanje ništavosti ugovora i apelanta obavezao na plaćanje troškova parničnog postupka, nakon čega je predmet dostavljen Okružnom sudu radi odlučivanja po žalbi. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije detaljnije obrazlagao dužinu trajanja predmetnog postupka zbog čega Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje uslijed čega su Osnovnom sudu trebale više od četiri godine da zakaže pripremno ročište u navedenom predmetu. Također, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za nedjelotvorno postupanje Osnovnog suda, posebno ako se uzme u obzir da su njegove odluke više puta ukidane i predmet vraćan na ponovni postupak, te da je Okružni sud u nekoliko navrata vraćao spis radi otklanjanja nedostataka i urgirao dostavljanje spisa radi odlučivanja po žalbi. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S druge strane, ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u više navrata urgirao postupanje Osnovnog suda u navedenom predmetu, čime je pokušavao ostvariti što hitnije okončanje predmetnog postupka, ali i da je apelantov opunomoćenik u nekoliko navrata odbijao postupiti po nalogu Osnovnog suda za dostavljanje punomoći, čime je u određenoj mjeri doprinio dužini predmetnog postupka. Međutim, imajući u vidu ukupno trajanje parničnog postupka, te činjenicu da su odluke Osnovnog suda ukidane i predmet vraćan na ponovno odlučivanje, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu predmetnog parničnog postupka u najvećoj mjeri može pripisati Osnovnom sudu.
57. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
58. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke je neophodno da taj sud donese odluku u upravnom sporu po apelantovoj tužbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. VIII.Zaključak
59. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan duže od 13 godina od pokretanja. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u najvećoj mjeri staviti na teret Osnovnom sudu, koji je imao periode neaktivnosti, te iskazao nedjelotvornost u postupanju, a nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
60. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman