Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3865/12 (Đ. T.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Posjed
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3865/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3865/12, rješavajući apelaciju Đurađa Trkulja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Đurađa Trkulja.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 73 0 P 008724 12 Gž od 27. novembra 2012. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Đurađu Trkulju, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Đurađu Trkulju zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Đurađ Trkulj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši kojeg zastupa Željko Bubić, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka predaje u posjed nepokretnosti pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog i Okružnog suda zatraženo je 15. novembra 2012. godine i 26. novembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 28. novembra 2012. godine i 9. decembra 2013. godine, a Okružni sud 3. decembra 2012. godine i 18. decembra 2013. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 21. augusta 1990. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženih Ružice Milojčić i Radovana Petrovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi iseljenja i predaje u posjed.

6. Presudom Osnovnog suda broj P-58/03 od 16. septembra 2005. godine obavezana je I-tužena Ružica Milojčić da apelantu preda u posjed K.Č.586/1 - kuća i zgrada zvana „Plandište" površine 45 m , K.Č.586/1 - dvorište zvano „Plandište" površine 500 m , K.Č.586/1 - voćnjak zvani „Plandište" površine 155 m , te dio K.Č.586/3 - zvano „Plandište" voćnjak površine 800 m , kao zauzeti dio ukupne površine od 1.352 m , a upisano u PL 166 KO Podosoje na apelantovo ime, te Gostimira Trkulja i Đurđije Milovanović sa po 1/3 dijela vlasništva i posjeda, oslobođeno od lica i pratećih objekata, te da apelantu isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.532,55 KM. U odnosu na II-tuženog Radovana Petrović tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

7. Rješavajući žalbu I-tužene Ružice Milojčić, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Gž- 06-000 049 od 28. marta 2006. godine kojom je Presudu Osnovnog suda broj P-58/03 od 16. septembra 2005. godine preinačio, u dijelu kojim je prvotužena obavezana predati apelantu K.Č. 586/1 - kuću i zgradu zvanu „Plandište" površine 45 m , K.Č. 586/1 - dvorište zvano „Plandište" površine 500 m , K.Č. 586/1 - voćnjak zvani „Plandište" površine 155 m , sve upisano u PL 166 KO Podosoje, tako što je apelantov tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio. Drugi dio tužbenog zahtjeva, kojim je I-tužena Ružica Milojčić obavezana predati apelantu K.Č. 586/3 - zvana „Plandište" voćnjak površine 800 m², kao zauzeti dio ukupne površine od 1.352 m , upisano u PL 166 KO Podosoje, je ukinut i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

8. U ponovljenom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 73 0 P 008724 11 P od 28. decembra 2011. godine kojom je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže I-tužena Ružica Milojčić da mu preda u posjed dio parcele K.Č. broj 586/3 koja je upisana u Posjedovni list broj 166/2 KO Podosoje u površini od 800 m , koji dio parcele je označen u Skici vještaka geometra Milorada Borenovića od 5. septembra 2003. godine, koja je sastavni dio presude, obilježena plavom bojom i na tom dijelu parcele su izgrađeni svinjci, drvarnica, sušnica i kokošinjac, a odnosi se na sjeverni dio parcele, te se nalazi jugoistočno u odnosu na K.Č. broj 586/l, upisana u Posjedovni list broj 166/2 KO Podosoje, slijedom čega je tužena dužna s tog dijela apelantove parcele poruši i ukloni svinjce, drvarnicu, sušnicu i kokošinjac, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom obavezan je apelant da tuženima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.212,50 KM.

9. Okružni sud je Presudom broj 73 0 P 008724 12 Gž od 27. novembra 2012. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu, presudu Osnovnog suda od 28. decembra 2011. godine, u dijelu kojim je apelant obavezan da tuženima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.212,50 KM (stav II izreke presude) preinačio tako što je apelanta obavezao da na ime troškova parničnog postupka isplati I-tuženoj Ružici Milojčić iznos od 2.475,00 KM. Istom presudom je u preostalom dijelu apelantova žalba odbijena i prvostepena presuda, u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari (stav I izreke presude), potvrđena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupaka povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je ukratko opisao hronologiju postupka, između ostalog, istakavši da se čitav postupak vodi prekomjerno dugo, odnosno da konačna odluka nije donesena u razumnom roku u skladu s Ustavom BiH i Evropskom konvencijom. Također, apelant smatra da bi zbog prekomjerne dužine postupka bilo razumno da mu se nadoknadi nematerijalna šteta u iznosu od 5.000,00 KM zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u pravnoj stvari koja i nije toliko komplikovana za meritorno odlučivanje.

b) Odgovor na apelaciju

11. Osnovni sud je u odgovorima na apelaciju od 28. novembra 2012. godine i 9. decembra 2013. godine ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje s obzirom da je apelant doprinio odugovlačenju postupka čestim mijenjanjem punomoćnika, te zahtjevom za odlaganje ročišta i postavljanjem nepreciznih tužbenih zahtjeva, pa i zahtjeva o kojima je već pravosnažno odlučeno. Također, Osnovni sud je naveo da je apelant u posjedu imovine čiju je predaju u posjed zahtijevao u dijelu tužbenog zahtjeva koji je vraćen na ponovno suđenje, te ne stoje navodi o povredi prava na imovinu zaštićenog Ustavom BiH i Evropskom konvencijom.

12. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju od 3. decembra 2012. godine naveo da je predmetni spis Osnovnog suda broj 73 0 P 008724 11 P na odlučivanje po apelantovoj žalbi zaprimio 7. marta 2012. godine. Zatim, Okružni sud je naveo da se predmeti uzimaju u rad po Planu rješavanja starih predmeta za 2012. godinu, koji je sačinjen prema Uputstvu za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Okružni sud je također naveo da je prvostepeni sud prilikom zavođenja konkretnog spisa u CMS zaveo da je tužba podnesena 4. februara 2011. godine, te da zbog pogrešno evidentirane starosti inicijalnog akta, s obzirom na veliki broj zaprimljenih predmeta, on nije uvršten u Plan rješavanja starih predmeta. Nakon što je uočena greška u evidentiranju starosti inicijalnog akta u CMS evidenciji, jer se radi o predmetu u kojem je tužba podnesena 21. augusta 1990. godine, spis je iznesen na sjednicu vijeća za 27. novembar 2012. godine.

13. Nakon toga, Okružni sud je u odgovoru na apelaciju od 18. decembra 2013. godine dostavio Presudu broj 73 0 P 008724 12 Gž od 27. novembra 2012. godine kojom je postupak okončan. V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

15. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak pred Okružnim sudom nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, iako je postupak u međuvremenu okončan Presudom Okružnog suda broj 73 0 P 008724 12 Gž od 27. novembra 2012. godine, dakle nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak 21. augusta 1990. godine. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do okončanja postupka, dakle, period od 16 godina i 11 mjeseci. Pri tome Ustavni sud zapaža da je, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak trajao 22 godine i dva mjeseca.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

28. U konkretnom slučaju postupak se tiče predaje u posjed spornih nekretnina, pa, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o posebno složenom predmetu. Isto tako, s obzirom na predmet spora, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanta vrlo značajan.

29. Ustavni sud zapaža da Osnovni sud, nakon što je zasnovana nadležnost Ustavnog suda (14. decembra 1995. godine), u periodu od devet godina i devet mjeseci nije preduzeo nijednu procesnu radnju u ovom postupku, dakle sve do donošenja presude od 16. septembra 2005. godine. Šest mjeseci nakon toga, Okružni sud je donio presudu (28. marta 2006. godine) kojom je u jednom dijelu odbio apelantov tužbeni zahtjev, a u drugom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, u ponovnom postupku, donio presudu tek nakon pet godina i devet mjeseci (28. decembra 2011. godine), koja je potvrđena presudom Okružnog suda, donesenom nakon jedne godine i jednog mjeseca. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je postupak toliko dugo trajao isključivo zbog neažurnog postupanja Osnovnog suda. Taj sud je u svom odgovoru na apelaciju kao opravdanje dužine trajanja postupka naveo apelantovo ponašanje, koji je mijenjao punomoćnike, zahtijevao odlaganje ročišta i postavljao neprecizne tužbene zahtjeve. Ustavni sud smatra da su ove okolnosti u izvjesnoj mjeri mogle da doprinesu dužini trajanja postupka, ali imajući u vidu dužnost suda da rukovodi postupkom i nastoji da se postupak odvija bez nepotrebnog odugovlačenja, te imajući u vidu duge periode neaktivnosti tog suda, Ustavni sud smatra da Osnovni sud nije ponudio opravdane razloge za toliku dužinu trajanja ovog parničnog postupka. Pogotovo ako se ima u vidu činjenica da apelantov predmet prvobitno nije bio uvršten ni u Plan rješavanja starih predmeta. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije u značajnoj mjeri doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina ovog sudskog postupka suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina ovog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

32. S obzirom na to da je postupak trajao 16 godina i 11 mjeseci, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prema usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 2.400,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova koji su odgovorni za dužinu postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje, o kojima je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak koji se ne može ocijeniti kao složen trajao 16 godina i 11 mjeseci, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Osnovnom sudu, koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije za ubrzanje postupka poduzeo adekvatne mjere koje su mu bile na raspolaganju prema procesnom zakonu.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3865/12 (Đ. T.) | Sudska praksa | Aktio