Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5325/14 (D. D.)
Odluka donesena 17. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5325/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5325/14, rješavajući apelaciju Duška Danilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Duška Danilovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 143350 12 I (stari broj I-38/05).
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 71 0 I 143350 12 I (stari broj I-38/05), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Dušku Daniloviću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Dušku Daniloviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Duško Danilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Đorđe Marić, advokat iz Banje Luke, podnio je 8. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 143350 12 I (stari broj I- 38/05).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 17. aprila 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. aprila 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Prethodni postupak
5. Apelant je kao tražilac izvršenja 5. januara 2005. godine, na osnovu pravosnažne i izvršne djelimične Presude Osnovnog suda broj RS-43/99 od 4. aprila 2002. godine, podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv DP PSC „TAM“ PO BANJA LUKA (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi vraćanja na posao.
6. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-38/05 od 7. marta 2005. godine kojim je određeno predloženo izvršenje i izvršenik obavezan da apelanta vrati na posao na radno mjesto i poslove koje je ranije obavljao ili druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima.
7. Na navedeno rješenje o izvršenju, izvršenik je blagovremeno izjavio prigovor koji je Rješenjem Osnovnog suda broj I-38/5 od 17. februara 2011. godine odbijen kao neosnovan.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podneskom od 30. novembra 2010. godine obavijestio sud da nije vraćen na posao, ali je u međuvremenu ispunio uslove za starosnu penziju i penzionisan je Rješenjem Fonda PIO RS broj 10226152294 od 18. januara 2010. godine, a pravo na penziju mu teče od 24. septembra 2009. godine, te je slijedom navedenog prestao apelantov interes za vraćanje na rad, pa je apelant odustao od prijedloga za vraćanje na rad, ali da potražuje plate za period od 15. maja 2007. godine do 24. septembra 2009. godine kao dana penzionisanja.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 143350 12 I od 14. jula 2014. godine utvrđeno je da se prijedlog za izvršenje smatra povučenim, Rješenje o izvršenju broj I-38/05 od 7 marta 2005. godine je ukinuto i izvršni postupak obustavljen.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je navedeno rješenje dostavljeno apelantu 17. jula 2014. godine, te da je protiv njega podnio žalbu 28. jula 2014. godine.
11. Podneskom od 22. septembra 2014. godine apelant je povukao žalbu u dijelu kojim je osporenim rješenjem obustavljeno izvršenje radi vraćanja na rad, navodeći da nije povukao prijedlog za donošenje rješenja kojim bi se naložilo izvršeniku da mu isplati plate za period od 15. maja 2007. godine do 24. septembra 2009. godine, pa je u tom smislu predložio da Osnovni sud što hitnije odluči o tom prijedlogu.
12. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 Rs 143350 14 Rsži od 9. oktobra 2014. godine utvrđeno je da je apelant odustao od žalbe protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 143350 12 I od 14. jula 2014. godine u dijelu kojim je obustavljeno rješenje o izvršenju radi vraćanja apelanta na rad kod izvršenika. Istim rješenjem je odbačena kao neblagovremena apelantova žalba u ostalom dijelu kojim pobija Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 143350 12 I od 14. jula 2014. godine u odluci da se izvršni postupak obustavlja.
Osporeni postupak
13. Apelant je 9. juna 2008. godine, u skladu s članom 217. Zakona o izvršnom postupku, podnio prijedlog za izvršenje Presude Osnovnog suda broj 43/99 od 29. juna 2007. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-00431 od 16. oktobra 2007. godine. Apelant je tim prijedlogom predložio da Osnovni sud naloži izvršeniku da mu isplati plate za period od 15. maja 2007. godine do 24. septembra 2009. godine.
14. Iz stanja spisa, te odgovora na apelaciju, proizilazi da Osnovni sud nije odredio izvršenje po navedenom prijedlogu, iako je provodio određene radnje s ciljem da utvrdi iznose dospjelih a neizmirenih plata sa zakonskom zateznom kamatom od 15. maja 2007. godine do isplate. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je kratko naveo hronologiju postupanja u konkretnom predmetu, između ostalog, istakavši da sud nije donio odluku po njegovom prijedlogu za obračun neisplaćenih plata koje su dospjele u vremenu od 15. maja 2007. godine do ostvarenja prava na penziju koje počinje teći od 24. septembra 2009. godine. Konačno, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete koju trpi zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
16. Osnovni sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju izvršnog postupka vođenog po apelantovom prijedlogu kojim je tražio da ga izvršenik vrati na rad, a koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Dalje, Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju, a u vezi s apelantovim prijedlogom koji se odnosi na isplatu plata za period od 15. maja 2007. godine do 24. septembra 2009. godine, naveo da sud nije odredio izvršenje po navedenom prijedlogu iako je provodio određene radnje s ciljem da utvrdi iznose dospjelih a neizmirenih plata sa zakonskom zateznom kamatom od 15. maja 2007. godine do isplate.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Obustava izvršenja Član 63.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 217.
(1) Tražilac izvršenja koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad, odnosno u službu, može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je izvršenik dužan isplatiti na ime plate mjesečne iznose dospjele od pravosnažnosti odluke pa dok ponovo ne bude vraćen na posao, te odrediti izvršenje radi naplate dosuđenih iznosa.
(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za izvršenje radi vraćanja na rad ili može biti podnesen naknadno do završetka izvršnog postupka.
(3) Rješenje kojim se prijedlog za naknadu prihvata ima dejstvo rješenja kojim se utvrđuje postojanje obaveze izvršenika i dejstvo rješenja o izvršenju.
(4) Izvršenik može predložiti da se rješenje iz stava 3. ovog člana stavi izvan snage, ako su se nakon njegovog donošenja izmijenile okolnosti na osnovi kojih je doneseno. (5) Mjesečna nadoknada plate određuje se u iznosu koji bi tražilac izvršenja ostvario da je bio na radu. Mjesečna nadoknada obuhvata i plaćanje poreza te drugih davanja po osnovi plate.
(6) Tražilac izvršenja može svoje pravo na naknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred sudom.
(7) Ako je sud djelimično prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputiće tražioca izvršenja da ostatak ostvaruje u postupku pred sudom.
VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga što izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
27. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je apelant 9. juna 2008. godine pokrenuo izvršni postupak koji se odnosi na isplatu plata i da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od sedam godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je apelant pokrenuo 9. juna 2008. godine radi izvršenja na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 43/99 od 29. juna 2007. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-00431 od 16. oktobra 2007. godine, donesenom u postupku povodom apelantovog zahtjeva za isplatu plata za period od 15. maja 2007. godine do 24. septembra 2009. godine, te da se ne radi o naročito složenom postupku. Budući da apelant nastoji realizirati potraživanje iz radnog odnosa, Ustavni sud smatra da je ovaj postupak od značaja za apelanta.
30. Što se tiče apelantovog ponašanja, on ni na koji način nije utjecao na dužinu postupka, budući da je postupao prema uputama suda i aktivno učestvovao u postupku.
31. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud konstatira da izvršni postupak koji se vodi pred tim sudom nije okončan ni nakon sedam godina. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da ovaj izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi i prema praksi Evropskog suda, smatra hitnim, traje duže od sedam godina. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud u periodu od sedam godina nije odredio predloženo izvršenje. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud uopće nije obrazlagao razloge nepostupanja u navedenom periodu, iz čega se može zaključiti da nema razumnog opravdanja i objašnjenja zbog čega Osnovni sud u periodu od sedam godina nije odlučio o apelantovom prijedlogu za izvršenje. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od sedam godina u kojem nije okončan izvršni postupak na način kako je propisano članom 64. ZIP-a ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
32. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, te da je riječ o potraživanju iz radnog odnosa, što je od velikog značaja za apelanta, Ustavni sud zaključuje da je, zbog dužine izvršnog postupka, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da postupak traje sedam godina i da još uvijek nije okončan, te da su izvršni predmeti hitne prirode, Ustavni sud smatra da apelantu treba, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova Odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje, o kojim je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude traje sedam godina i kada još nije okončan, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka može u cijelosti staviti na teret Osnovnom sudu.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman