Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5075/14 (D. G.)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5075/14

Apelacija

Odluka o meritumu

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5075/14, rješavajući apelaciju Drage Grubešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Drage Grubešića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Travniku u predmetu broj 51 0 Mal 006709 04 Mal (stari broj Mal. 7/00), a koji je okončan Presudom zbog izostanka Općinskog suda u Travniku broj Mal. 7/00 od 18. oktobra 20000. godine i koji je iskazan završenim i arhiviran 28. marta 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Drago Grubešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 27. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Travniku ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 51 0 Mal 006709 04 Mal (stari broj Mal. 7/00).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 23. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 16. aprila 2015. godine zatraženo da dostavi spis broj 51 0 Mal 006709 04 Mal.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. i 16. februara 2015. godine.

4. Općinski sud je 27. maja 2015. godine dostavio na uvid traženi spis.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 17. marta 2000. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Murisa Begovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vsp. 190,00 KM.

7. Općinski sud je donio Presudu zbog izostanka broj Mal. 7/00 od 18. oktobra 2000. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime naknade štete na vozilu isplati novčani iznos od 190,00 KM skupa sa zakonskom i pripadajućom kamatom, računajući od dana kada je pričinjena šteta, tj. 16. oktobra 1999. godine pa do konačne isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 172,00 KM sa zakonskom i pripadajućom kamatom računajući od dana presuđenja pa do isplate.

8. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj Mal-632/04 od 6. septembra 2004. godine kojim je pozvao apelanta da uredi i ispravi tužbu u roku od osam dana od dana prijema predmetnog rješenja, tako da pravilno označi tuženog i navede njegovu tačnu adresu. Istim rješenjem je određeno da će se, ako apelant u datom roku ne dostavi sudu uređenu tužbu, smatrati da je ona povučena, a ako se vrati bez ispravke, bit će odbačena. Apelant je postupio po nalogu suda 14. septembra 2004. godine i 25. oktobra 2005. godine.

9. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 Mal 006709 04 Mal od 25. februara 2010. godine tužba je vraćena apelantu radi ispravke adrese za tuženog. Istim rješenjem je apelant upozoren da će se, ako ne postupi po nalogu suda, smatrati da je tužba povučena.

10. Općinski sud je donio Rješenje broj 51 0 Mal 006709 04 Mal od 18. juna 2010. godine kojim se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom.

11. Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio Rješenje broj 51 0 Mal 006709 10 Gž od 4. februara 2011. godine kojim je ukinuto Rješenje Općinskog suda broj 51 0 Mal 006709 04 Mal od 18. juna 2010. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud, na apelantov prijedlog, donio presudu zbog izostanka shodno članu 314. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99), da ta presuda nije nikada dostavljena tuženom, da je sud u više navrata vršio bezuspješnu dostavu, te pozivao apelanta da dostavi tačnu adresu tuženog, što je on i učinio, a ta dostava za tuženog na naznačenim adresama se vraćala s naznakom „nepoznat“ i „odselio“. Pored toga, Kantonalni sud je istakao da, nakon stupanja na snagu Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ broj 53/03), nije ukinuta prvostepena odluka od 18. oktobra 2000. godine, to nije bilo osnova da prvostepeni sud poziva apelnta da uredi tužbu postupajući shodno po članu 456. stav 3, a u vezi s čl. 53, 62, 66. i

336. Zakona o parničnom postupku.

12. Apelant je podneskom od 9. decembra 2013. godine urgirao postupanje Općinskog suda u konkretnom predmetu.

13. Iz stanja spisa proizlazi da je Presuda Općinskog suda broj Mal. 7/00 od 18. oktobra 2000. godine dostavljena tuženom putem oglasne ploče suda, te da je rečeno da je predmet završen 28. marta 2014. godine, kada je i arhiviran.

14. Apelant je podneskom od 18. novembra 2014. godine, ponovo, urgirao postupanje Općinskog suda u konkretnom predmetu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je u ovom parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, istakao da je kod navedenog činjeničnog stanja i nedopustive dužine trajanja ovog postupka kod Općinskog suda došlo do povrede njegovih temeljnih ljudskih prava, pa je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi povredu navedenog prava i naložiti Općinskom sudu da hitno okonča postupak u predmetu broj 51 0 Mal 006709 00 Mal. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud naloži državi BiH da mu isplati na ime naknade nematerijalne štete po 1.000,00 KM za svaku godinu koja prelazi okvir razumnog roka suđenja.

b) Odgovor na apelaciju

16. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je istakao da je 28. marta 2014. godine spis arhiviran, da je u ovom parničnom postupku postupao u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, te da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant navodi da mu je zbog nepostupanja Općinskog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b)Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je apelant 17. marta 2000. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog radi naknade štete, da je Općinski sud donio Presudu zbog izostanka broj Mal. 7/00 od 18. oktobra 2000. godine, te da je predmet prikazan kao završen 28. marta 2014. godine, kada je i arhiviran. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od oko 14 godina.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi naknade štete vsp. 190,00 KM, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu, niti da je apelant svojim ponašanjem uticao na dužinu postupka. Naime, apelant je postupio po svim nalozima suda i urgirao da se uzme predmet u rad (podnescima od 9. decembra 2013. godine i 18. novembra 2014. godine). Pri tome Ustavni sud zapaža da je i apelant u izvjesnoj mjeri pokazao pasivan odnos prema predmetu, budući da je svoju urgenciju Općinskom sudu od 18. novembra 2014. godine, kao i apelaciju Ustavnom sudu, dostavio nakon što je prvostepena presuda putem oglasne ploče dostavljena tuženom i predmet arhiviran, o čemu se apelant nije informisao kod Općinskog suda.

28. U vezi s ponašanjem Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud nakon sedam mjeseci (18. oktobra 2000. godine) donio presudu zbog izostanka kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Nakon izvršenog uvida u spis konkretnog predmeta, Ustavni sud primjećuje da je, nakon što je predmetnim spisom zadužen drugi sudija, Općinski sud donio rješenje od 6. septembra 2004. godine kojim je, uprkos donesene prvostepene presude, pozvao apelanta da uredi i ispravi tužbu, tako da pravilno označi tuženog i navede njegovu tačnu adresu. Općinski sud je ponovo, nakon što je predmetom zadužen novi sudija, donio rješenje od 25. februara 2010. godine kojim je tražio od apelanta da uredi tužbu. Općinski sud je donio rješenje od 18. juna 2010. godine kojim se ova tužba smatra povučenom. Međutim, Kantonalni sud je rješenjem od 4. februara 2011. godine ukinuo rješenje Općinskog suda od 18. juna 2010. godine zaključivši da prvostepeni sud nije imao osnova da poziva apelanta da uredi tužbu, s obzirom da prvostepena presuda od 18. oktobra 2000. godine nije ukinuta. U međuvremenu je predmetom zadužen novi postupajući sudija Općinskog suda koji je, nakon što mu je predmet vraćen na ponovno suđenje, dostavio presudu tuženom putem oglasne ploče, te dnevnom naredbom od 28. marta 2014. godine predmet prikazao kao završen i istog dana ga arhivirao. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je opisao hronologiju postupka istakavši da je 28. marta 2014. godine spis arhiviran, da je u parničnom postupku postupao u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, te da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Međutim ovi navodi, sami po sebi, ne mogu predstavljati opravdanje za neokončavanje postupka u periodu od 14 godina. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana 10. Zakona o parničnom postupku, postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. U konkretnom slučaju Općinski sud se ponašao upravo suprotno navedenoj odredbi, budući da je više puta promijenjen sudija zadužen za konkretni predmet, te da je uprkos tome što je po apelantovoj tužbi donesena presuda zbog izostanka donosio rješenja kojima je od apelanta tražio da uredi i ispravi tužbu (apelant je na svaki dopis suda blagovremeno reagirao), odnosno rješenje kojim smatra da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari povučena, koje je ukinuto rješenjem Kantonalnog suda, a kojim je konstatovano da nije bilo osnova da prvostepeni sud poziva apelanta da uredi tužbu s obzirom da nije ukinuta presuda Općinskog suda od 18. oktobra 2000. godine. Pored toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da Općinski sud nije djelotvorno i efikasno kontrolisao postupak u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a, prebacujući tako odgovornost na apelanta, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina ovog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava (2) navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, određivanje naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti ovog slučaja, vrstu postupka i njegov značaj za apelanta i zaključio da je za apelanta dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovog ustavnog prava.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak koji nije složen trajao oko 14 godina, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije poduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka, kako je to propisano procesnim zakonom.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman