Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-492/15 (M. M. i M. C.)
Odluka donesena 30. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-492/15
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 492/15, rješavajući apelaciju Mirka Marića i Mladena Cvijića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirka Marića i Mladena Cvijića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 190726 14 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 190726 14 P u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Mirku Mariću i Mladenu Cvijiću, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.850,00 KM na koji će se, nakon isteka ovog roka, plaćati zakonska zatezna kamata.
Nalaže se Vladi Republike Srpske i Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mirko Marić i Mladen Cvijić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 30. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 71 0 P 190726 14 P koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 15. maja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 3. juna 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelanti su 9. jula 1996. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu u kojoj su zatražili utvrđivanje jednostranog raskida ugovora o kupovini internih dionica, zaključenog sa prednikom tuženog DP za trgovinu naftom, naftnim derivatima i plinom „Trgopetrol“ Banja Luka, te naknadu štete i vraćanje uplaćenog novčanog iznosa. Osnovni sud je tužbu apelanata zaveo i predmet vodio pod brojem P-2508/96 i u ovoj pravnoj stvari donio je Presudu broj P-2508/96 od 4. aprila 2005. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanata. Na navedenu presudu Osnovnog suda tuženi je podnio žalbu koju je Okružni sud u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) Rješenjem broj 011-0-Pž-07-000 210 od 31. oktobra 2007. godine uvažio i presudu prvostepenog suda ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
6. Nakon osnivanja okružnih privrednih sudova u Republici Srpskoj, koji su počeli da rade u maju 2010. godine, Osnovni sud je predmetni parnični postupak dostavio Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni privredni sud) na dalje postupanje kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Okružni privredni sud je u ovoj pravnoj stvari donio Presudu broj 57 0 Ps 012419 07 Ps od 25. septembra 2012. godine, kojom je tužbeni zahtjev apelanata odbio kao neosnovan, te obavezao apelante da tuženom nadoknade troškove parničnog postupka. Na navedenu presudu Okružnog privrednog suda apelanti su podnijeli žalbu, koju je Viši privredni sud u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Viši privredni sud) kao drugostepeni sud uvažio i navedenu presudu Okružnog privrednog suda ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
7. Nakon dostavljanja predmeta na ponovno postupanje, Okružni privredni sud se proglasio stvarno nenadležnim za dalje postupanje u ovoj pravnoj stvari, gdje je cio spis dostavio Osnovnom sudu radi preduzimanja daljih procesnih radnji. Osnovni sud je u predmetnom postupku izazvao sukob nadležnosti o kojoj je Vrhovni sud Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) Rješenjem broj 71 0 P 190726 14 P od 27. oktobra 2014. godine odlučio da je za dalje postupanje u predmetnom postupku stvarno i mjesno nadležan Osnovni sud i cio spis je dostavljen Osnovnom sudu na dalje postupanje. Iz stanja spisa proizilazi da Osnovni sud, nakon dostavljanja predmeta na dalje postupanje, nije preduzimao dalje procesne radnje.
8. Apelanti su Osnovnom sudu podnosili urgencije radi zakazivanja pripremnog ročišta, odnosno okončanja predmetnog parničnog postupka, i to: 16. juna i 30. decembra 2014. godine.
9. Iz stanja spisa proizilazi da predmetni parnični postupak nije okončan, odnosno da apelanti u ovoj pravnoj stvari nisu došli do pravosnažne i izvršne odluke nadležnog suda.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da su navodi apelanata istaknuti u apelaciji neosnovani, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, koji i nakon devetnaest godina od podnošenja tužbe nije okončan, odnosno u kom postupku nije donesena pravosnažna i izvršna odluka nadležnog suda, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu odredbi člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su se apelanti u konkrentom slučaju žalili na nerazumnu dužinu trajanja cjelokupnog parničnog postupka, koji su podnoseći tužbu Osnovnom sudu pokrenuli 9. jula 1996. godine, a koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, odnosno u kom postupku nije donesena pravosnažna i izvršna sudska odluka. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste 19 godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom, gdje se predmetni parnični postupak nalazi u početnoj fazi, na čiju dužinu trajanja apelanti nisu bitno uticali, te da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
22. Ustavni sud zapaža da se u toku predmetnog parničnog postupka predmet prvobitno vodio pred Osnovnim sudom pod brojem P-2508/96, gdje je Osnovnom sudu bilo potrebno približno devet godina da donese prvostepenu presudu 4. aprila 2005. godine, koju je ukinuo dugostepeni sud Rješenjem broj 011-0-Pž-07-000 210 od 31. oktobra 2007. godine i predmet vratio na ponovni postupak. Nakon osnivanja okružnih privrednih sudova, koji su počeli da rade u maju 2010. godine, predmetni parnični postupak je dostavljen Okružnom privrednom sudu koji je predmet vodio pod brojem 57 0 Ps 012419 07 Ps i u ovoj pravnoj stvari je donio presudu 25. septembra 2012. godine, koju je kao nepravilnu ukinuo Viši privredni sud Rješenjem broj 57 0 Ps 012419 12 Pž od 10. oktobra 2013. godine i predmet vratio Okružnom privrednom sudu na ponovni postupak. Nakon što se Okružni privredni sud proglasio stvarno nenadležnim za dalje postupanje i predmet dostavio Osnovnom sudu, koji je izazvao sukob nadležnosti za postupanje u predmetnom postupku o kom je odlučivao Vrhovni sud, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 190726 14 P od 27. oktobra 2014. godine odlučio da je stvarno i mjesno nadležan za dalje postupanje u predmetnom parničnom postupku Osnovni sud.
23. Iz stanja spisa proizilazi da Osnovni sud u ovoj pravnoj stvari, nakon dostavljanja predmeta kao stvarno i mjesno nadležnom, nije preduzimao dalje procesne radnje, zanemarujući činjenicu da predmetni parnični postupak traje 19 godina, da je u tom periodu donesena jedna presuda Osnovnog suda koju je ukinuo Okružni sud i jedna presuda Okružnog privrednog suda koju je ukinuo Viši privredni sud.
24. Ustavni sud zapaža da su tokom predmetnog parničnog postupka, koji traje 19 godina, donesene dvije prvostepene presude koje su ukinute kao nepravilne od nadležnih drugostepenih sudova i da je predmet nakon odlučivanja o stvarnoj nadležnosti za postupanje u predmetnom postupku u početnoj fazi u kom Osnovni sud nakon dostavljanja predmeta kao stvarno i mjesno nadležnom nije preduzimao dalje procesne radnje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
25. Ustavni sud zapaža da, iako su redovni sudovi u ovoj pravnoj stvari donosili odluke, oni nisu bili djelotvorni, jer je predmetni parnični postupak i nakon 19 godina od podnošenja tužbe pred Osnovnim sudom i dalje u početnoj fazi parničnog postupka u kom nije zakazano ni pripremno ročište. Ustavni sud zapaža da se u ovoj pravnoj stvari radi o postupku koji nije naročito složen, a da apelanti svojim ponašanjem nisu bitno uticali na dužinu trajanja predmetnog postupka, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za tako dugo trajanje predmetnog parničnog postupka i nepreduzimanja daljih procesnih radnji.
26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se predmetni parnični postupak i nakon devetnaest godina od podnošenja tužbe nalazi u početnoj fazi pred Osnovnim sudom.
27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da da postoji povreda prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. Apelanti su, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 4.200,00 KM. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prilikom odlučivanja o zahtjevima apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
29. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se ne radi o predmetu koji je od posebnog značaja za apelante i koji zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantima za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima treba da se isplati je iznos od 2.850,00 KM, a koji je apelantima dužna da uplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
30. Ustavni sud smatra da apelantima pripada naknada nematerijalne štete zbog toga što je predmetni parnični postupak u početnoj fazi iako traje 19 godina, a apelanti nisu došli do konačne i obavezujuće sudske odluke.
31. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
32. U pogledu zahtjeva apelanata za naknadu troškova za sastav apelacije u iznosu od 1.959,75 KM, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizilazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacije padaju isključivo na teret apelanata.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku», jer se predmetni parnični postupak i nakon devetnaest godina od podnošenja tužbe nalazi u početnoj fazi pred Osnovnim sudom, odnosno apelanti i nakon 19 godina trajanja parničnog postupka nisu došli do pravosnažne i izvršne sudske odluke, a svojim ponašanjem nisu bitno uticali na dužinu trajanja postupka, te se krivica za dužinu trajanja postupka u cijelosti može pripisati redovnim sudovima koji u predmetnom postupku nisu pokazali potrebnu efikasnost.
34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman