Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2460/12 („Leburić-Komerc“ d.o.o. Prnjavor)
Odluka donesena 30. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2460/12
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2460/12, rješavajući apelaciju „Leburić-Komerca“ d.o.o. Prnjavor, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Leburić-Komerca“ d.o.o. Prnjavor.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 007939 06 Mals od 30. oktobra 2012.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Leburić-Komerc“ d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Prnjavoru, kog zastupa zakonski zastupnik, podnio je 28. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 007939 06 Mals od 30. oktobra 2012. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda i Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 9. jula 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Okružnog privrednog suda naknadno je, 16. aprila 2015. godine, zatražen podatak da li je postupak u međuvremenu okončan.
3. Okružni privredni sud i Osnovni sud dostavili su odgovore na apelaciju 10. avgusta, odnosno 18. jula 2012. godine, a 5. maja 2015. godine dostavljena je Presuda zbog propuštanja broj 57 0 Mals 007939 06 Mals od 30. oktobra 2012. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 24. oktobra 2006. godine Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio tužbu protiv PTP „KTM Štrpci“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate duga (v. s. 660,51 KM). Apelant je u tužbi tražio donošenje presude zbog propuštanja, ukoliko tuženi u zakonom propisanom roku ne dostavi odgovor na tužbu.
6. Apelant je podneskom od 23. aprila 2008. godine urgirao u Osnovnom sudu da se predmet uzme u rad.
7. Osnovni sud je apelantovu tužbu uputio tuženom na odgovor 19. maja 2008. godine, ali dostava sudskog pismena nije uspjela (naznaka dostavljača: „Firma ne radi, vlasnik odselio u Beograd“).
8. Osnovni sud je Rješenjem broj 11 71 Mals 007939 Mals od 19. aprila 2010. godine vratio apelantu tužbu na ispravku i dopunu radi označavanja tačne adrese tuženog i lica ovlašćenog za zastupanje tuženog.
9. Iz raspoloživih dokumenata proizilazi da je predmetni spis u maju 2010. godine zbog prijenosa stvarne nadležnosti ustupljen Okružnom privrednom sudu na daljnje postupanje.
10. Okružni privredni sud je apelantovom punomoćniku ponovo uputio rješenje kojim vraća tužbu na ispravku i dopunu. Apelantov punomoćnik je to rješenje primio u aprilu 2012. godine, a u avgustu iste godine dostavio tačnu adresu tuženog, s imenom, prezimenom i adresom direktora tuženog.
11. Nakon toga, Okružni sud je 11. oktobra 2012. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, a 30. oktobra 2012. godine donio je Presudu zbog propuštanja broj 57 0 Mals 007939 06 Mals.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodio pred Osnovnim sudom i Okružnim privrednim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Za apelanta je neprihvatljivo da je Osnovnom sudu trebalo 18 mjeseci da preduzme prvu neophodnu radnju u postupku, odnosno da pokuša dostavu tužbe koja je sadržavala sve elemente, a nakon toga dvije godine od pokušaja dostave tužbe na odgovor da donese rješenje kojim vraća tužbu na ispravku i dopunu. Takođe je neprihvatljivo da Okružni privredni sud predmet nije uzeo u rad ni nakon dvije godine od momenta kada mu je kao stvarno nadležnom sudu ustupljen spis. Traži da se apelacija usvoji i utvrdi kršenje njegovog prava na suđenje u razumnom roku, te da mu se dosudi naknada na ime nematerijalne štete, i to za svaku godinu trajanja postupka po 150,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da pred tim sudom i Osnovnim sudom nije bilo kršenja apelantovih prava, da je od apelanta pravilno zatraženo da ispravi i dopuni tužbu provjerom adrese tuženog u sudskom registru, što apelant nije učinio u roku. Povodom zahtjeva Ustavnog suda o tome da li je postupak u međuvremenu okončan, Okružni privredni sud je dostavio Presudu zbog propuštanja broj 57 0 Mals 007939 06 Mals od 30. oktobra 2012. godine, koja je apelantu dostavljena 1. novembra 2012. godine, te kako protiv presude nije izjavljena žalba, postala je pravosnažna i izvršna.
14. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelantova tužba sa prilozima dostavljena tuženom na odgovor, na adresu naznačenu u tužbi, ali da je dostava vraćena s naznakom dostavljača: „Firma ne radi, vlasnik odselio u Beograd“. Tužba je vraćena apelantu na ispravku i dopunu. Od 1. maja 2010. godine stvarnu nadležnost odlučivanja u privrednim sporovima preuzeo je Okružni privredni sud.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), u tekstu koji je važio u vrijeme odlučivanja, relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62.
(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezan odgovor (...).
Član 65.
Sud može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti (...) i presudu zbog propuštanja (...).
Član 70. stav 1.
(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 182. stav 1.
(1)Kada tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.
16. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 119/08), važeći u relevantnom periodu, relevantne odredbe glase:
Član 1.
U Zakonu o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/04, 109/05 i 37/06) poslije člana 17. dodaje se novi čl. 17a. i 17b. koji glasi: Okružni privredni sudovi Član 17a.
Okružni privredni sudovi, kao prvostepeni, osnivaju se za područje koje pokrivaju okružni sudovi (...).
Član 6.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“ i primjenjivaće se od 1. jula 2009. godine.
VI.Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom i Okružnim privrednim sudom koji je u međuvremenu, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom zbog propuštanja broj 57 0 Mals 007939 06 Mals od 30. oktobra 2012. godine. S obzirom na to da se navodi apelacije odnose na propuštanje da se u razumnom roku donese odluka o apelantovom tužbenom zahtjevu i da apelant nije imao na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi osporio dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je apelacija u tom smislu dopustiva, iako je postupak u međuvremenu okončan.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud napominje da je povodom apelacije istog apelanta protiv tuženog „Bukara“ d.o.o. Laktaši s aspekta dužine trajanja postupka u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2459/12 od 15. aprila 2015. godine razmotrio isto činjenično i pravno pitanje (dostupna na www.ustavnisud.ba), u kom je postupak započeo podnošenjem tužbe u oktobru 2006. godine, a okončan u aprilu 2012. godine donošenjem presude zbog propuštanja, dakle nakon pet godina i pet mjeseci. U konkretnom slučaju postupak je takođe započeo podnošenjem tužbe u oktobru 2006. godine i okončan na isti način u oktobru 2012. godine, dakle nakon šest godina. U citiranoj odluci naglašeno je da je tokom trajanja postupka (26. decembra 2008. godine) na pravnu snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (koji se počeo primjenjivati 1. jula 2009. godine) na osnovu kog su na području Republike Srpske formirani okružni privredni sudovi, kao prvostepeni sudovi, u čiju je nadležnost prešao predmetni postupak i da se u takvim okolnostima ne može prihvatiti opravdanim stav redovnih sudova da se reorganizacija sudova u Republici Srpskoj odrazila na ukupnu dužinu trajanja postupka. Isto tako, Ustavni sud je, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjetio na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
21. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 2459/12 od 15. aprila 2015. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, te imajući u vidu relevantne odredbe ZPP koje jasno propisuju način i rokove za postupanje redovnih sudova u parničnom postupku, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja smatra da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
22. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina trajanja postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
23. Apelant je zatražio da mu se zbog dužine trajanja postupka naknadi nematerijalna šteta. Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. S obzirom na navedeno, Ustavni sud, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u predmetnom postupku odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak, koji je okončan presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda, ukupno trajao šest godina, za što redovni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili relevantno obrazloženje, pri čemu iz raspoloživih dokaza ne proizilazi bilo kakav apelantov doprinos u tom segmentu.
25. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman