Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4652/12 (Z. B.)
Odluka donesena 30. 06. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4652/12
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 06. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4652/12, rješavajući apelaciju Zorana Bradarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zorana Bradarića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 228693 12 Rev od 6.
novembra 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zoran Bradarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 27. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 228693 12 Rev od 6. novembra 2012. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 12. augusta 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 18. do 26. augusta 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 7. marta 2006. godine tužbom pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom protiv brata Brune Bradarića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja ugovora o poklonu koji su tuženi i otac parničnih stranaka zaključili 11. maja 2005. godine.
6. Nakon što je u periodu od 19. septembra 2006. godine do 26. marta 2008. godine održano osam ročišta (jedno ročište je odgođeno na traženje apelanta), Općinski sud je donio Presudu broj 065-0-P-06-00 1089 od 30. aprila 2008. godine.
7. Odlučujući o žalbi tuženog Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-Gž-08-003713 od 27. maja 2009. godine.
8. Kantonalni sud je predmetni spis, zajedno sa presudom navedenog suda, vratio Općinskom sudu 23. septembra 2009. godine.
9. Tuženi je putem advokata, blagovremeno, izjavio reviziju protiv drugostepene presude koju je dostavio Kantonalnom sudu. Revizija je u Kantonalnom sudu evidentirana 24. septembra 2009. godine.
10. Prema stanju spisa primjerak blagovremeno izjavljene revizije tuženog Kantonalni sud nije dostavio Općinskom sudu.
11. Općinski sud je 7. oktobra 2009. godine konstatovao pravomoćnost presude, te je spis arhivirao.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon obraćanja institucije Ombudsmana Općinskom sudu, koja je na apelantov zahtjev zatražila informaciju o stanju predmeta nakon izjavljene revizije, Kantonalni sud je 12. decembra 2011. godine dostavio Općinskom sudu dva primjerka revizije koju je izjavio punomoćnik tuženog, nakon čega je Općinski sud ovaj spis izvadio iz arhive.
13. Općinski sud je nakon toga, 22. decembra 2011. godine, primjerak revizije dostavio na odgovor apelantovom advokatu, te Kantonalnom sudu.
14. Općinski sud je ovaj spis, zajedno s revizijom, dostavio Vrhovnom sudu 23. januara 2012. godine.
15. Odlučujući o reviziji tuženog Vrhovni sud je donio Presudu broj 65 0 P 228693 12 Rev od 6. novembra 2012. godine, kojom je postupak pravosnažno okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje „u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Detaljno opisuje tok postupka, te ukazuje na dužinu postupka pred Općinskim i posebno Vrhovnim sudom. Naglašava da je tuženi reviziju uputio putem Kantonalnog suda, te da apelant ni na koji način nije uticao na kašnjenje revizije. Navodi da je bio prinuđen da od institucije Ombudsmana traži zaštitu, kako bi se postupak po reviziji ubrzao. Apelant je zatražio da mu se, zbog dužine trajanja postupka, dosudi naknada na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
17. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u postupku pred navedenim sudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje „u razumnom rokom“. U tom pravcu Vrhovni sud je pojasnio da mu je spis dostavljen 23. januara 2012. godine, a da je odluka o reviziji donesena nakon nepunih 10 mjeseci od momenta dostavljanja spisa.
18. Kantonalni sud je naveo da u svemu i dalje ostaje kod stava izraženog u osporenoj odluci.
19. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju hronološki opisao tok postupka, te je naglasio da je postupak pred navedenim sudom trajao dvije godine, djelomično zbog tehničkih razloga (nedostavljanja nalaza i mišljenja vještaka, nepristupanja svjedoka na ročište i sl.), a djelimično zbog emocionalnog naboja između parničnih stranaka, koji se reflektirao i na punomoćnike, te konačno iz objektivnih razloga koji se odnose na veliki broj predmeta, što uvjetuje činjenicu da se termini za ročišta koja će trajati duže od sat vremena moraju zakazivati van rokova predviđenih Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Posebno je naglašeno da su od zakazivanja pripremnog ročišta (19. septembar 2006. godine) svi termini za ročišta bili zakazani uz saglasnost punomoćnika parničnih stranaka.
V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 21. stav (1) (1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je ustupio ili neki drugi sud, dostavit će, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba riješiti taj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slučaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio. Član 232.
Drugostepeni sud dostavit će svoju odluku strankama i drugim zainteresovanim osobama, kao i sudu prvog stepena.
Član 237. stav (1) (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
Član 243.
Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Član 245.
(1) Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci.
(2) U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.
(3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, prvostepeni sud dostavit će reviziju i odgovor na reviziju ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu.
(4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu. VI.Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 P 228693 12 Rev od 6. novembra 2012. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, prema navodima iz apelacije, apelant je osporenu presudu primio 22. novembra 2012. godine, a apelacija je podnesena 27. decembra 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje „u razumnom roku“, kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje „u razumnom roku“
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
28. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, također podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima „u razumnom roku“ (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Analiza dužine trajanja postupka
30. Ustavni sud zapaža da apelant ovom apelacijom osporava ukupnu dužinu trajanja postupka i to od momenta podnošenja tužbe (7. mart 2006. godine) do donošenja konačne odluke Vrhovnog suda (6. novembar 2012. godine), pa relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u razmatranje prilikom ocjene dužine ovog postupka jeste period od skoro sedam godina (šest godina i osam mjeseci.
31. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom, s obzirom na činjenična i prava pitanja koja je trebalo razmotriti i dokaze koje trebalo provesti, može govoriti o nešto složenijem predmetu, ali isto tako Ustavni sud zapaža da se složenost predmeta u konkretnom slučaju nije odrazila na dužinu trajanja postupka. Isto tako okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da je ovaj postupak za apelanta bio vrlo značajan.
32. Ispitujući ovaj postupak s aspekta dužine trajanja, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tokom postupka bio aktivan, da je preduzimao procesne radnje, da je održao osam ročišta, te da je odluku donio nakon dvije godine od momenta podnošenja tužbe, što se u okolnostima konkretnog slučaja ne može smatrati neprihvatljivo dugim periodom. Ustavni sud također zapaža da su i Kantonalni sud (nakon nešto duže od godinu dana) i Vrhovni sud (nakon deset mjeseci) donijeli svoje odluke u relativno kratkim vremenskim rokovima, računajući od momenta dostavljanja ovog spisa u rad navedenim sudovima. Međutim, Ustavni sud upravo u tom segmentu (blagovremeno dostavljanje spisa Vrhovnom sudu), koji čini dio integralnog suđenja, uviđa nedostatak u ovom parničnom postupku.
33. Naime, Ustavni sud primjećuje da je pravni zastupnik tuženog u zakonom propisanom roku izjavio reviziju protiv drugostepene odluke, koju je 24. septembra 2009. godine dostavio Kantonalnom sudu, a ne Općinskom sudu, kako to eksplicitno propisuje odredba člana 243. ZPP-a, što je svakako propust punomoćnika tuženog. Ustavni sud također zapaža da je Kantonalni sud prethodno (23. septembra 2009. godine) ovaj spis, zajedno s odlukom navedenog suda, vratio Općinskom sudu. Ustavni sud također primjećuje da je Općinski sud 7. oktobra 2009. godine konstatovao pravomoćnost drugostepene presude i ovaj spis arhivirao, jer iz raspoloživih dokaza proizlazi da navedeni sud očito nije imao saznanja da je tuženi izjavio reviziju. U takvim činjeničnim okolnostima Ustavni sud smatra da nesporni propust punomoćnika tuženog koji je reviziju dostavio nenadležnom Kantonalnom sudu ne može ekskulpirati odgovornost navedenog suda, kojem je trebalo nešto duže od dvije godine (dvije godine i tri mjeseca) da primjerak blagovremene revizije proslijedi Općinskom sudu (12. decembra 2011. godine). Ustavni sud posebno naglašava da je Kantonalni sud tako postupio tek nakon intervencije institucije Ombudsmana, koja je od Općinskog suda zatražila informaciju o stanju ovog spisa, nakon čega je Općinski sud, u kratkom roku, postupio u skladu s odredbom člana 245. ZPP-a (primjerak revizije dostavio na odgovor apelantu, te dostavio spis u rad Vrhovnom sudu). Iz navedenog proizilazi da bi revizija i dalje „čekala“ u Kantonalnom sudu da nije bilo apelantove posredne intervencije, što je posebno neprihvatljivo.
34. Ustavni sud primjećuje da ovakvu spornu procesnu situaciju relevantne odredbe ZPP-a eksplicitno ne predviđaju. Međutim, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud bio u obavezi da primjerak blagovremeno podnesene revizije, u najkraćem roku, proslijedi nadležnom Općinskom sudu, kako to proizlazi iz odredbe člana 21. stav 1. ZPP-a, koja se, analogno, mogla primijeniti na konkretnu procesnu situaciju. Za Ustavni sud je posebno neprihvatljivo što se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju uopšte nije osvrnuo na ovaj propust, niti je u tom pravcu pokušao da ponudi relevantno obrazloženje. U takvim okolnostima, kada raspoloživi dokazi ukazuju na ozbiljan procesni propust Kantonalnog suda, koji je tek nakon posredne apelantove intervencije primjerak blagovremene revizije dostavio nadležnom Općinskom sudu, što se zapravo ključno odrazilo na ukupnu dužinu postupka, prema ocjeni Ustavnog suda, dužina ovog postupka sagledana u cjelini (gotovo sedam godina) ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
36. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. S obzirom na navedeno Ustavni sud, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, o čemu se Ustavni sud izjasnio u prethodnim tačkama ove odluke, smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede apelantovog prava na pravično suđenje „u razumnom roku“ u postupku pred Kantonalnim sudom odgovarajuća satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja apelantovog prava na suđenje „u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Kantonalnom sudu trebalo duže od dvije godine da primjerak revizije, koju je punomoćnik tuženog greškom uputio drugostepenom sudu, dostavi na nadležno postupanje Općinskom sudu, što se ključno odrazilo na ukupno dužinu trajanja postupka.
38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman