Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-389/15 (M. Č.)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-389/15
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 389/15, rješavajući apelaciju Mehe Čauševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mehe Čauševića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 Rs 007498 09 Rs, a koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 007498 11 Rsž od 24. januara 2014. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 007498 11 Rsž od 24. januara 2014. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Meho Čaušević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 26. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je vođen pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 17 0 Rs 007498 09 Rs, a koji se povodom odlučivanja o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Rs 007498 11 Rsž od 24. januara 2014. godine nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 4. juna 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. juna 2015. godine, a Općinski 19. juna 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 30. marta 2009. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv JU Pedagoški fakultet, Univerzitet u Bihaću (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate, v. sp. 57.736,06 KM.
6. Presudom Općinskog suda broj 17 0 Rs 007498 09 Rs od 1. septembra 2011. godine obavezana je tužena da apelantu na ime neisplaćenih razlika plaća za period od 1. aprila 2006. godine do 30. septembra 2008. godine isplati ukupan iznos od 57.736,06 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom tužena je obavezana da apelantu uplati doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje u Federalnom zavodu za PIO/MIO za period od aprila 2006. godine do 31. decembra 2006. godine u iznosu od 6.087,87 KM, za period od 1. januara 2007. godine do 31. decembra 2007. godine u iznosu od 8.356,43 KM i za period od 1. januara 2008. godine do 30. septembra 2008. godine u iznosu od 6.685,98 KM na dosuđeni iznos razlika plaća, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 KM.
7. Odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda od 1. septembra 2011. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 17 0 Rs 007498 11 Rsž od 24. januara 2014. godine kojom je žalbu uvažio, prvostepenu presudu preinačio tako što je apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Istom presudom apelant je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.940,00 KM, dok je apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan.
8. Apelant je 10. februara 2014. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 24. januara 2014. godine.
9. Prema stanju spisa, postupak povodom revizije je u toku pred Vrhovnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da su mu u postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim apelant je opisao hronologiju postupanja Općinskog suda i Kantonalnog suda, te je istakao da je 10. februara 2014. godine izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 007498 11 Rsž od 24. januara 2014. godine. Apelant je istakao da je postupanjem Općinskog i Kantonalnog suda konkretni predmet bespotrebno vođen pet godina (do podnošenja apelacije), te i dalje nije okončan budući da Vrhovni sud još uvijek nije donio svoju odluku o uloženoj reviziji. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, s obzirom na to da sam postupak traje od 2009. godine, a uzimajući u obzir činjenicu da se radi o statusnom pitanju od životnog značaja za apelanta, kao što je radni odnos, a koji je prioritetne prirode u smislu hitnosti odlučivanja.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je svoju odluku donio u razumnom roku, te da je postupak pred Vrhovnim sudom povodom apelantove revizije još u toku.
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu, te istakao da nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku, jer je postupao u razumnim rokovima i nije odugovlačio postupak, a imajući u vidu dokaze koje je trebao provesti kako bi se potpuno utvrdilo činjenično stanje. V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 245.
(1) Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci.
(2) U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.
(3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, prvostepeni sud dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu.
(4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu. Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
18. Apelant smatra da su mu u parničnom postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
a)Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je postupak započeo podnošenjem tužbe 30. marta 2009. godine, te da još uvijek nije okončan, iz čega proizlazi da postupak traje preko šest godina i još uvijek nije okončan, pa je to period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
24. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu različitih naknada proisteklih iz radnog odnosa, te da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o posebno složenom predmetu. Osim toga, kako se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu naknada iz radnog odnosa koje tužena nije isplatila apelantu, Ustavni sud zaključuje da je postupak značajan za apelanta.
25. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, koji je, u smislu odredbe člana 420. ZPP, hitan, te da postupak još uvijek nije okončan ni nakon šest godina, što je sve samo po sebi dovoljno za zaključak da dužina radnog spora ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Analizirajući tok parničnog postupka na osnovu apelantovih navoda i predočenih dokumenata, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon što je apelant 30. marta 2009. godine podnio tužbu donio presudu o tužbenom zahtjevu u roku od dvije godine i pet mjeseci (1. septembra 2011. godine), koju je Kantonalni sud svojom presudom, donesenom nakon gotovo dvije i po godine (24. januara 2014. godine), preinačio i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, nakon čega je apelant 10. februara 2014. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda nije odlučio o izjavljenoj reviziji. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je svoju odluku donio u razumnom roku, te da je postupak pred Vrhovnim sudom povodom apelantove revizije još u toku, dok je Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupanja u predmetu, istakavši da nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku, a imajući u vidu dokaze koje je trebao provesti kako bi se potpuno utvrdilo činjenično stanje. Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje preko šest godina i da prema stanju spisa još uvijek nije okončan, a osobito činjenicu da se radi o postupku koji je po zakonu hitan i da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti, pri čemu odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom, u skladu s relevantnim odredbama ZPP.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina trajanja postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit., AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Ostali navodi
28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje, prava na slobodu misli, savjesti i vjere, pravo na slobodu izražavanja i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na slobodu misli, savjesti i vjere, pravo na slobodu izražavanja i pravo na imovinu.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni nakon šest godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu koji nisu dali razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje postupka.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman