Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2119/15 (P. B.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2119/15

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2119/15, rješavajući apelaciju Paše Bijedić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Paše Bijedić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Kantonalnom sudu u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 116457 12 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 P 116457 12 Gž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Paša Bijedić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Goran Jezdić i Vlado Matuzović“ podnijela je 29. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 65 0 P 116457 09 P koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), a cio spis je dostavljen Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na postupanje po žalbi i predmet se vodi pod brojem 65 0 P 116457 12 Gž. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. maja 2015. godine, a od Kantonalnog suda 8. juna 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 2. juna 2015. godine, a Kantonalni sud 25. juna 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je s tuženim zaključila polisu osiguranja od nesretnog slučaja za članove njenog domaćinstva. Nesretni slučaj je nastupio 23. januara 2008. godine, kada je umro apelanticin suprug, o čemu je apelantica pismenim putem obavijestila tuženog. Kako tuženi nije smatrao da je obavezan da isplati apelantici novčani iznos osiguranog slučaja, to je apelantica 29. januara 2009. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Tuzli protiv tuženog radi isplate osigurane sume, vrijednost spora 10.000,00 KM. Tuženi je u odgovoru na tužbu osporio mjesnu nadležnost suda, te se Općinski sud u Tuzli rješenjem proglasio mjesno nenadležnim za daljnje postupanje u toj pravnoj stvari i cio spis je dostavio Općinskom sudu u Sarajevu kao stvarno i mjesno nadležnom za vođenje parničnog postupka.

6. Nakon prijema spisa na daljnje postupanje Općinski sud je 12. marta 2010. godine donio Presudu zbog propuštanja broj 65 0 P 116457 09 P na koju je tuženi podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud je, razmatrajući prijedlog tuženog, Rješenjem broj 65 0 P 116457 09 P od 25. marta 2010. godine, dopustio povrat u prijašnje stanje, navedenu presudu zbog propuštanja ukinuo i nastavio s daljnjim vođenjem parničnog postupka. Općinski sud je u ovoj pravnoj stvari, nakon provedenog parničnog postupka, 10. juna 2011. godine donio Presudu broj 65 0 P 116457 09 P kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev. Na navedenu presudu tuženi je podnio žalbu 15. jula 2011. godine. Općinski sud je žalbu tuženog dostavio apelantici na odgovor 17. aprila 2012. godine, devet mjeseci nakon podnošenja, a cio spis na daljnje postupanje po žalbi Općinski sud je dostavio Kantonalnom sudu 15. oktobra 2012. godine, gdje je predmet zaveden kao predmet broj 65 0 P 116457 12 Gž.

7. Apelantica je radi okončanja postupka 22. februara i 10. septembra 2013. godine podnosila urgencije predsjedniku Kantonalnog suda, na koje je predsjednik Kantonalnog suda odgovorio dopisom broj 009-0-Su-13-000418 od 24. septembra 2013. godine, kojim je obavijestio apelanticu da ne postoje opravdani razlozi da se postupak tretira kao hitan predmet, te da se predmeti uzimaju u rad po hronološkom redu.

8. Iz stanja spisa proizlazi da parnični postupak nije okončan i da se nalazi na postupanju po žalbi pred Kantonalnim sudom i da se predmet vodi pod brojem 65 0 P 116457 12 Gž.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Kantonalnog suda po žalbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je u predmetnom parničnom postupku donio Presudu broj 65 0 P 116457 09 P od 10. juna 2011. godine, kojom je odlučio o tužbenom zahtjevu apelantice kao tužioca u ovoj pravnoj stvari i da je cio spis nakon podnesene žalbe na navedenu presudu dostavljen Kantonalnom sudu radi daljnjeg postupanja.

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da se predmeti na Kantonalnom sudu rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te da se predmet ne nalazi na spisku predmeta koji bi se trebali riješiti do kraja juna 2015. godine.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da Kantonalni sud u periodu dužem od dvije i po godine nije uzeo predmet u rad, odnosno nije odlučivao po žalbi na navedenu presudu, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

20. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24).

Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelantica žalila na nerazumnu dužinu trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, pa će Ustavni sud ispitati dužinu trajanja tog postupka. Ustavni sud zapaža da je tuženi u predmetnom parničnom postupku 15. jula 2011. godine podnio žalbu na prvostepenu presudu i da je cio spis na daljnje postupanje Kantonalni sud primio 15. oktobra 2012. godine i zaveo pod brojem 65 0 P 116457 12 Gž. Iz stanja spisa proizlazi da Kantonalni sud nije riješio predmet po žalbi tuženog, odnosno nije uzeo predmet u rad. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period duži od dvije i po godine. Analiza razumnosti trajanja postupka

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, da je predmet od veće važnosti za apelanticu jer je u pitanju naknada za osigurani slučaj, da se predmet rješava po žalbi pred Kantonalnim sudom, te da se ne radi o naročito složenom predmetu.

23. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnoseći tužbu protiv tuženog Općinskom sudu u Tuzli 29. januara 2009. godine pokrenula parnični postupak radi isplate osiguranog slučaja, gdje se Općinski sud u Tuzli proglasio mjesno nenadležnim i cio spis je 5. novembra 2009. godine dostavljen Općinskom sudu u Sarajevu na daljnje postupanje. Prvostepeni sud je u ovoj pravnoj stvari donio Presudu broj 65 0 P 116457 09 P od 10. juna 2011. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelantice kao tužioca, a na koju je tuženi podnio žalbu 15. jula 2011. godine, a cio spis na daljnje postupanje je dostavljen Kantonalnom sudu 15. oktobra 2012. godine.

24. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da navedeni sud u ovoj pravnoj stvari, u periodu dužem od dvije i po godine nakon dostavljanja predmeta na daljnje postupanje po žalbi, i pored apelanticinih urgencija, nije uzeo predmet u rad, odnosno nije razmatrao predmet po žalbi, a kao obrazloženje zašto predmet nije uzet u rad Kantonalni sud je naveo da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, te da se predmet ne nalazi na spisku rješavanja predmeta do kraja juna 2015. godine, a to opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti kao relevantno. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem povodom apelanticine žalbe u periodu dužem od dvije i po godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

25. Iz stanja spisa proizlazi da parnični postupak nije okončan, odnosno da apelantica nije došla do pravosnažne i izvršne sudske odluke kojom bi bilo riješeno njeno pravno pitanje, odnosno pravo na isplatu osiguranog slučaja.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelantica je zbog dužine trajanja parničnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku jer Kantonalni sud u periodu dužem od dvije i po godine nakon dostavljanja predmeta na daljnje postupanje povodom žalbe, i pored apelanticinih urgencija, nije preduzimao daljnje procesne radnje s ciljem okončanja parničnog postupka, koji je od većeg značaja za apelanticu, budući da je u pitanju novčana naknada za osigurani slučaj, a dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2119/15 (P. B.) | Sudska praksa | Aktio