Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3581/12 (I. K.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Materijalna šteta
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nematerijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3581/12

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3581/12, rješavajući apelaciju Ismeta Keserovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Mato Tadić, potpredsjednik

Zlatko M. Knežević, potpredsjednik

Valerija Galić, sutkinja

Miodrag Simović, sudija

Seada Palavrić, sutkinjana sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Ismeta Keserovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 005671 13 Gž od 7. februara 2014. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Keserovića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 005671 08 P od 5. oktobra 2012. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ismet Keserović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 12. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 23 0 P 005671 08 P, kao i protiv Rješenja Općinskog suda broj 23 0 P 005671 08 P od 5. oktobra 2012. godine. S obzirom na to da je u apelaciji bilo naznačeno da apelanta zastupa Saća Boettcher-Miljković, ali da uz apelaciju nije bila dostavljena punomoć za zastupanje, od apelanta je 22. juna 2015. godine zatraženo da, u skladu sa članom 21. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopuni apelaciju, odnosno da dostavi punomoć za zastupanje. Apelant je 25. juna 2015. godine dostavio obavještenje u kojem je istakao da u potpunosti ostaje kod navoda apelacije, kao i da nema opunomoćenika.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Općinskog suda zatraženo je 13. marta 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor 28. marta 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 7. maja 2008. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv „Triglav BH osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) u kojoj je naveo da je 18. juna 2007. godine doživio saobraćajnu nesreću u kojoj mu je vozač motornog vozila koji je bio osiguran kod tuženog nanio teže tjelesne ozljede, te da, nakon što nije postigao vansudsku nagodbu, traži da sud obaveže tuženog da mu isplati naknadu nematerijalne i materijalne štete preciziranu u tužbi. Predmet je zaveden pod brojem 23 0 P 005671 08 P.

6. Općinski sud je 20. aprila 2011. godine dostavio tužbu na odgovor tuženom, te je nakon toga zakazao pripremno ročište za 6. oktobar 2011. godine koje je odloženo na apelantov prijedlog radi konsultacija sa zastupnikom, te je ono održano 1. novembra 2011. godine. Nakon toga ročišta su zakazivana i odgađana četiri puta zbog problema sa vještačenjem-prvi put jer je određeni vještak obavijestio Općinski sud da ne može obaviti vještačenje zbog previše obaveza, drugi put jer je određeni vještak obavijestio Općinski sud da određeno vještačenje nije u njegovom domenu i naredna dva puta jer treći određeni vještak nije na vrijeme dostavio nalaz i mišljenje.

7. Općinski sud je na ročištu za glavnu raspravu od 5. oktobra 2012. godine donio Rješenje broj 23 0 P 005671 08 P kojim je naloženo tuženom da na ime troškova ranijeg dolaska svjedoka poimenično navedenog u rješenju tom svjedoku isplati iznos preciziran u rješenju. Rješenjem je obavezan i apelant da na ime predujmljenja troškova za dolazak vještaka uplati iznos od 300,00 KM u roku od osam dana od dana tog ročišta, te određeno da, ukoliko se troškovi ne predujme u ovom roku, na glavnoj raspravi se neće izvesti dokaz saslušanja vještaka poimenično navedenog u rješenju, već će se vještaku isplatiti samo nagrada koju je zatražio u svom nalazu, kao i troškovi dolaska u iznosu od 200,00 KM. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je apelant zatražio odlaganje predmetnog ročišta zbog toga što mu je u međuvremenu advokat otkazao punomoć za zastupanje, a apelant je izrazio želju da angažira novog advokata. Navedeno je da je apelant, s tim u vezi, upozoren da je obavezan naknaditi troškove vještaku koje je sam prouzročio, te je doneseno rješenje kao u dispozitivu.

8. Nakon toga održano je još jedno ročište za glavnu raspravu 12. novembra 2012. godine, te je, zbog bolesti sutkinje, presuda donesena 28. decembra 2012. godine. Navedenom presudom je djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev i obavezan tuženi da mu isplati iznos preciziran u presudi, dok je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa preko dosuđenog odbijen kao neosnovan. Na osnovu člana 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka (u daljnjem tekstu: ZPP).

9. Kako proizlazi iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Općinski sud, apelant je protiv navedene presude podnio žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je Presudom broj 23 0 P 005671 13 Gž od 7. februara 2014. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je nedonošenjem odluke u razumnom roku i donošenjem osporenog rješenja prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u odugovlačenju postupka u kojem su Općinskom sudu trebale čak tri godine da bi njegovu tužbu dostavio na odgovor tuženom, kao i u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, jer mu je naloženo da plati troškove vještačenja u iznosu od čak 700,00 KM, koje je, zbog lošeg imovinskog stanja, jedva uspio platiti, da bi ga sud osporenim rješenjem obavezao da plati i 200,00 KM za dolazak vještaka. Apelant navodi da ga je osporenim rješenjem sud obavezao da plati i troškove dolaska svjedoka suprotne strane iako svaka strana snosi svoje troškove postupka.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je naveo hronologiju predmeta, te istakao da su apelantovi navodi neosnovani. Navedeno je i da je apelant obavezan na naknadu troškova vještačenja shodno odredbama ZPP, jer je sam predložio vještačenje, pa time i snosi njegove troškove, da je obavezan da naknadi troškove vještaka za dolazak na ročište koje je na apelantov zahtjev odgođeno, kao i da je tuženi obavezan na naknadu troškova za svjedoka kojeg je predložio, a ne apelant, kako je navedeno u apelaciji. Navedeno je i da je, nakon toga, apelant uplatio troškove za neuropsihijatrijsko vještačenje (koje je i obavljeno), i to u iznosu od 600,00 KM (400,00 KM nagrade za obavljeno vještačenje i 200,00 KM po osnovu osporenog rješenja kao naknada za dolazak vještaka). Općinski sud je naveo i da je pred tim sudom postupak okončan presudom od 28. decembra 2012. godine, a u cijelosti je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 23 0 P 005671 13 Gž od 7. februara 2014. godine kojom je apelantova žalba protiv presude Općinskog suda odbijena i ta presuda potvrđena.

V. Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

U odnosu na dužinu trajanja postupka

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da je podnesena u vrijeme kada je postupak pred Općinskim sudom (koji je u međuvremenu okončan presudom Kantonalnog suda od 7. februara 2014. godine) bio u toku. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se odnosi na dužinu trajanja postupka ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. U odnosu na osporeno rješenje

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

18. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

19. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o kršenju ustavnih prava na koja se apelant pozvao u odnosu na osporeno rješenje Općinskog suda odnose na odluku donesenu u postupku u toku glavne rasprave kojom je obavezan apelant da predujmi troškove za dolazak vještaka neuropsihijatra na ročište čije je odgađanje apelant predložio, odnosno na obavezivanje tuženog na plaćanje naknade za svjedoka kojeg je predložio tuženi.

20. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o rješenju koje je doneseno u proceduri koja se odnosi na rukovođenje glavnom raspravom, dakle, da se u konkretnom slučaju odlučivalo o procesnom pitanju koje je proizašlo iz odgađanja ročišta na apelantov zahtjev. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je o ukupnim troškovima postupka u konačnici riješeno Presudom broj 23 0 P 005671 08 P 28. od decembra 2012. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 7. februara 2014. godine (a koje apelant nije osporio apelacijom). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na osporeno rješenje ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VII. Meritum

22. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je postupak na čiju nerazumnu dužinu trajanja apelant ukazuje pokrenut apelantovom tužbom podnesenom Općinskom sudu 7. maja 2008. godine, a da je okončan presudom Kantonalnog suda od 7. februara 2014. godine. Dakle, predmetni postupak ukupno je trajao pet godina i devet mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja apelantovih navoda.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju radi se o postupku naknade nematerijalne i materijalne štete zbog povreda koje je apelant pretrpio u saobraćajnoj nesreći. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.

28. Ustavni sud zapaža da su, nakon što je apelant podnio tužbu 7. maja 2008. godine, Općinskom sudu trebale tri godine da bi tužbu proslijedio tuženom na odgovor (20. aprila 2011. godine), dakle, da u razdoblju od tri godine nije bilo nikakvih procesnih aktivnosti Općinskog suda na konkretnom predmetu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je, istina, prvo zakazano pripremno ročište odgođeno na apelantov zahtjev radi konsultacija sa opunomoćenikom ali da su, nakon toga, ročišta četiri puta otkazivana zbog problema sa vještačenjem (prezauzetost određenog vještaka nakon čega je određen novi vještak koji nije mogao izvršiti vještačenje, jer se radilo o određivanju za vještaka lica u čiji djelokrug nije spadalo vještačenje koje je trebalo da obavi, kao i zbog toga što treći određeni vještak za dva ročišta nije na vrijeme dostavio nalaz i mišljenje). S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da je Općinski sud bio obavezan da na odgovarajući način upravlja predmetnim postupkom, odnosno da osigura da se nalaz i mišljenje vještaka sačine i prezentiraju u razumnom roku, ali da je očito da je u konkretnom slučaju upravljanje postupkom na navedeni način izostalo. Ovo stoga što je očito da se radi i o proceduralnoj grešci Općinskog suda pogotovo u slučaju kada je za vještaka odredio lice kojem u djelokrug posla ne spada vještačenje koje je bilo predmet konkretnog postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u odgovoru na apelaciju kao razlog dužine postupka i navodi odlaganja ročišta zbog navedenih problema sa vještačenjem, kao i činjenicu da predmet po zakonu nije hitan. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da, bez obzira na to što je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom okončan u relativno kratkom roku (godinu i tri mjeseca), to u konkretnom slučaju ne umanjuje odgovornost Općinskog suda za dužinu trajanja predmetnog postupka od skoro šest godina u kojem je postojao trogodišnji period potpune procesne neaktivnosti tog suda.

29. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u prethodnim tačkama ove odluke, uključujući zaključak o složenosti predmeta, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

30. Postojikršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja postupka kada je postupak u predmetu koji se odnosio na pitanje naknade nematerijalne i materijalne štete koju je apelant pretrpio prilikom saobraćajne nesreće trajao pet godina i devet mjeseci od čega pune tri godine potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda, kao i kada je taj sud propustio da na adekvatan način upravlja postupkom.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3581/12 (I. K.) | Sudska praksa | Aktio