Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2699/12 (J. D.)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2699/12
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2699/12, rješavajući apelaciju Jelenka Dušanića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Jelenka Dušanića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Mal 022640 12 Gž od 11. jula 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Jelenko Dušanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjih Cerana, opština Derventa, sa boravištem u Austriji, kojeg zastupa Milorad Đurđević, advokat iz Dervente, podnio je 17. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 Mal 022640 12 Gž od 11. jula 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Javnog preduzeća Radio-televizija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužilac), kao druge strane u predmetnom postupku, zatraženo je 4. juna 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je 12. juna 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok tužilac nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 I 022640 10 Mal od 20. januara 2012. godine obavezan je tužilac da apelantu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 421,20 KM (stav I izreke rješenja). Apelant je obavezan da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25,00 KM (stav II izreke rješenja). U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je tužilac 31. marta 2009. godine podnio tom sudu tužbu (tj. podnio je prijedlog za izvršenje koji se zbog podnošenja apelantovog prigovora protiv rješenja o izvršenju smatra tužbom) protiv apelanta radi isplate duga u iznosu od 67,00 KM. Osnovni sud je naveo da je, odlučujući o tužiočevom prijedlogu za izvršenje, donio rješenje o izvršenju protiv kojeg je apelant 17. septembra 2009. godine podnio prigovor u kojem je istakao da je platio predmetni dug, te kao dokaz dostavio uplatnicu. Osnovni sud je naveo da je dostavio apelantov prigovor tužiocu na koji tužilac nije dao odgovor, nakon čega je taj sud donio rješenje od 13. oktobra 2009. godine kojim je usvojio apelantov prigovor, te odredio da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom. Osnovni sud je naveo da je nakon toga pozvao tužioca da uredi tužbu, te da je tužilac 22. januara 2010. godine dostavio podnesak kojim je uredio predmetnu tužbu. Osnovni sud je naveo da je zakazao pripremno ročište za 28. oktobar 2011. godine, da je na tom ročištu tužilac povukao tužbu, a apelant pristao na povlačenje tužbe, slijedom čega je taj sud donio rješenje kojim se smatra da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena.
6. Pri tome Osnovni sud je naveo da su na pripremnom ročištu tužilac i apelant postavili zahtjeve za naknadu troškova parničnog postupka. U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena, budući da je apelant platio predmetni dug, što proizilazi iz uplatnice od 17. septembra 2009. godine koju je apelant dostavio tom sudu. Osnovni sud je ukazao da je, dakle, apelant platio predmetni dug nakon podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari (koja je podnesena 31. marta 2009. godine), te da je stoga obavezao apelanta da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25,00 KM (koji se odnose na taksu na tužbu). Osnovni sud je, u pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, ukazao da tužilac nije povukao prijedlog za izvršenje iako mu je dostavljen apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju iz kojeg jasno proizilazi da je apelant platio predmetni dug, niti je to učinio nakon usvajanja apelantovog prigovora, niti nakon što ga je taj sud pozvao da uredi tužbu. Osnovni sud je ukazao da je tužilac, naprotiv, dostavio sudu podnesak kojim je uredio predmetnu tužbu, da bi, zatim, tek na pripremnom ročištu povukao tužbu u predmetnoj pravnoj stvari. Po mišljenju Osnovnog suda, tužilac je takvim svojim postupanjem, svojom krivicom, u smislu odredaba člana 388 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), prouzrokovao troškove apelantu. Stoga, Osnovni sud je naveo da je obavezao tužioca da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 421,20 KM (koji se odnose na sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištu od 28. oktobra 2011. godine i odsustvo iz kancelarije).
7. Odlučujući o tužiočevoj žalbi protiv navedenog rješenja, Okružni sud je donio Rješenje broj 84 0 Mal 022640 12 Gž od 11. jula 2012. godine kojim je žalbu uvažio, navedeno rješenje preinačio u stavu I izreke tog rješenja tako što je odbio apelantov zahtjev kojim je tražio da mu tužilac na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 421,20 KM, dok je u preostalom dijelu navedeno rješenje ostalo neizmijenjeno. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da su, po ocjeni tog suda, tužiočevim žalbenim navodima dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojim je odlučeno u stavu I izreke tog rješenja, a koji se i pobija žalbom. Naime, Okružni sud je ukazao da nije sporno da je apelant platio predmetni dug, i to nakon što je tužilac podnio prijedlog za izvršenje, o čemu je apelant obavijestio prvostepeni sud uz dostavljeni prigovor protiv rješenja o izvršenju. Okružni sud je naveo da je tužilac povukao tužbu u predmetnoj pravnoj stvari nakon što je apelant ispunio svoju obavezu, što znači da je tužilac osnovano pokrenuo predmetni postupak radi naplate duga, slijedom čega tužilac, u smislu odredaba člana 390 ZPP, nije obavezan da naknadi apelantu troškove parničnog postupka. Nadalje, Okružni sud je naveo da su neprihvatljivi navodi prvostepenog suda da je tužilac svojom krivicom prouzrokovao troškove apelantu. Naime, Okružni sud je ukazao da je apelant u prigovoru protiv rješenja o izvršenju naveo da je dug platio i predložio da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom, što je prvostepeni sud prihvatio, te donio rješenje kojim je određeno da se predmetni prijedlog smatra tužbom. Takođe, Okružni sud je naveo da je tužilac, na zahtjev prvostepenog suda da uredi tužbu u ostavljenom roku, dostavio podnesak kojim je uredio tužbu, a zatim, po pozivu prvostepenog suda, pristupio na pripremno ročište, te da je na tom ročištu prije početka raspravljanja izjavio da povlači predmetnu tužbu, jer je apelant izmirio svoj dug. S obzirom na navedeno, Okružni sud je zaključio da je neosnovan apelantov zahtjev kojim je tražio da mu tužilac naknadi troškove parničnog postupka.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da se drugostepeni sud pogrešno pozvao na "pravni stav" da nema obaveze tužioca da apelantu naknadi troškove postupka, jer je tužba povučena po ispunjenju obaveze, te da je bilo osnova da tužilac pokrene postupak radi naplate duga. Apelant navodi je tužilac znao da je apelant platio dug, a da je, i pored toga, nastavio da preduzima određene radnje u predmetnom postupku, što ukazuje na njegovu krivicu. U vezi s tim, apelant navodi da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje odluke o tome dao zakonite i jasne razloge, te da je prosto nemoguće shvatiti da je drugostepeni sud odlučio na drugačiji način.
b) Odgovor na apelaciju
9. Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju njegovih prava, te da je taj sud u obrazloženju osporenog rješenja dao jasne razloge kojima se rukovodio pri donošenju svoje odluke. Stoga, Okružni sud predlaže da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
10. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:
Član 388.
Stranka je dužna da nezavisno od ishoda parnice naknadi protivnoj stranci troškove koje je prouzrokovala svojom krivicom ili slučajem koji se njoj dogodio. Član 390. stav 1.
Tužilac koji povuče tužbu dužan je da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo poslije ispunjenja zahtjeva od strane tuženog.
VI. Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
13. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 84 0 Mal 022640 12 Gž od 11. jula 2012. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 16. jula 2012. godine, a apelacija je podnesena 17. jula 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
15. Apelant pobija navedeno rješenje, tvrdeći da je tim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
18. Apelant smatra da je Okružni sud, pri donošenju svoje odluke, proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZPP, što je kao posljedicu imalo kršenje njegovog prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminatorska.
19. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem Okružnog suda preinačeno rješenje prvostepenog suda tako što je odbijen apelantov zahtjev kojim je tražio naknadu troškova parničnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud u obrazloženju svog rješenja dao detaljne, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u obrazloženju svog rješenja jasno ukazao da je tužilac povukao tužbu u predmetnoj pravnoj stvari nakon što je apelant ispunio obaveze, te da stoga nije obavezan da naknadi troškove parničnog postupka apelantu u smislu odredaba člana 390 stav 1 ZPP. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Okružni sud detaljno i jasno obrazložio zbog čega je neprihvatljiv stav prvostepenog suda da je tužilac svojom krivicom prouzrokovao apelantu troškove postupka i da je stoga obavezan da naknadi apelantu te troškove u smislu odredaba člana 388 ZPP u čemu Ustavni sud, takođe, ne nalazi proizvoljnost. Dovodeći u vezu odredbe člana 390 stav 1 ZPP sa odlučenjem Okružnog suda, te obrazloženjem koje je dao u vezi s tim, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u pogledu primjene navedenih zakonskih odredaba na predmetnu situaciju. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, te da je na taj način ispoštovao garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
20. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
21. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je Okružni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku u pogledu primjene relevantnih odredaba ZPP na predmetnu situaciju, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
22. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman