Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-915/12 (R. A.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-915/12

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 915/12, rješavajući apelaciju Radovana Aničića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Radovana Aničića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 I 030388 05 I (raniji broj I-587/05), koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 I 030388 15 Gž 2 od 26. juna 2015. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Radovanu Aničiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Radovanu Aničiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Radovana Aničića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 004829 12 Uvp od 30. januara 2013. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 004829 10 U od 14.

oktobra 2011. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka broj 21.03/952.1-313/10 od 22. jula 2010. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Srbac broj 21.40/952.1-274/06 od 6. aprila 2010. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Radovan Aničić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca podnio je 8. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-587/05, te zbog neizvršenja zaključka Opštinske uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Srbac (Opštinska uprava) broj 04/1-474-48 od 29. avgusta 1989. godine.

2. Apelant je 6. marta 2013. godine podnio dopunu apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 004829 12 Uvp od 30. januara 2013. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 004829 10 U od 14. oktobra 2011. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 21.03/952.1-313/10 od 22. jula 2010. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Srbac (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 21.40/952.1-274/06 od 6. aprila 2010. godine. Apelant je 20. januara 2014. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio prvostepene odluke Osnovnog suda koje se odnose na postupke naknade štete i smetanje posjeda.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedene radnje, od Osnovnog suda zatraženo je 14. marta 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Takođe, od Osnovnog suda zatraženo je 10. aprila i 4. maja 2015. godine da dostavi na uvid spis broj I-587/05.

4. Osnovni sud je 10. aprila 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 1. juna 2015. godine je obavijestio Ustavni sud da je predmetni spis dostavljen Okružnom sudu radi odlučivanja o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja.

5. Na zahtjev Ustavnog suda Okružni sud je 8. jula 2015. godine, putem faksa, dostavio Rješenje tog suda broj 72 0 I 030388 15 Gž 2 od 26. juna 2015. godine (kojim je odlučeno o apelantovoj žalbi).

6. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda, drugostepenog organa i prvostepenog organa zatraženo je 10. aprila 2015. godine da dostave odgovore na dopunu apelacije kojom je apelant osporio odluke donesene u upravnom postupku.

7. Vrhovni sud je 20. aprila 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, Okružni sud i drugostepeni organ 22. aprila 2015. godine i prvostepeni organ 27. aprila 2015. godine.

III. Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

a)Izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda broj 72 0 I 030388 05 I (raniji broj I-587/05)

9. Apelant je 21. maja 2003. godine podnio Osnovnom sudu u Srpcu prijedlog za izvršenje protiv JPŠ „Srpske šume“, GŠ „Motajica“ Srbac (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu sudskog poravnanja Osnovnog suda u Srpcu broj R-138/89 od 13. jula 1989. godine radi otvaranja nužnog prolaza.

10. Osnovni sud (kojem je u međuvremenu dostavljen predmet na nadležno postupanje), postupajući po apelantovom prijedlogu, donio je Rješenje o izvršenju broj I-587/05 od 23. marta 2006. godine kojim je dozvoljeno otvaranje nužnog prolazu apelantu radi prolaza i prevoza u korist apelantovih nekretnina preko nekretnina izvršenika, bliže navedenih u izreci rješenja, bez naknade.

11. Osnovni sud je donio Rješenje broj 72 0 I 030388 05 I od 18. decembra 2013. godine kojim je obustavljen izvršni postupak u predmetnoj pravnoj stvari zbog nemogućnosti sprovođenja izvršenja, ukinuto je Rješenje o izvršenju broj I-587/05 od 23. marta 2006. godine, kao i sve sprovedene izvršne radnje.

12. Protiv navedenog rješenja apelant je 3. januara 2014. godine izjavio žalbu Okružnom sudu.

13. Okružni sud je donio Rješenje broj 72 0 I 030388 15 Gž 2 od 26. juna 2015. godine kojim je apelantovu žalbu odbio i navedeno rješenje potvrdio.

b) Postupak povodom prijedloga za izvršenje odluke upravnog organa

14. Rješenjem prvostepenog organa broj 21.40/952.1-274/06 od 6. aprila 2010. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za izvršenje zaključka Opštinske uprave broj 04/1-474-48 od 29. avgusta 1989. godine. U obrazloženju rješenja prvostepeni organ je naveo da je tačkom 1 predmetnog zaključka obustavljen postupak koji je pokrenut na apelantovu inicijativu za rješavanje uzurpacije puta, jer je utvrđeno da ne postoji uzurpacija predmetnog puta. Takođe, prvostepeni organ je naveo da je tačkom 2 predmetnog zaključka određeno da apelant može nesmetano da koristi predmetni put i da može izvršiti odgovarajuće radove kako bi predmetnim putem mogao nesmetano prolaziti. Prvostepeni organ je ukazao da je, dakle, predmetnim zaključkom ostavljeno na volju apelantu da izvrši određene radove u zavisnosti od potrebe za korišćenjem predmetnog puta. Prvostepeni organ je naveo da je odredbama člana 258 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku propisano da se izvršenje sprovodi protiv lica koje je obavezno da ispuni obavezu (izvršenika), to jest protiv lica koje je obavezno da izvrši određenu radnju. S obzirom na to da predmetnim zaključkom nije određena obaveza niti pravnom, niti fizičkom licu da izvrši određenu radnju, prvostepeni organ je naveo da je apelantov prijedlog za izvršenje predmetnog zaključka neosnovan.

15. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, drugostepeni organ je donio Rješenje broj 21.03/952.1-313/10 od 22. jula 2010. godine kojim je odbio žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja drugostepeni organ je naveo da je pravilno prvostepeni organ ukazao da predmetnim zaključkom nije određena, niti naložena radnja fizičkom ili pravnom licu, odnosno da u tom postupku nema izvršenika. Drugostepeni organ je naveo da je tačkom 2 izreke predmetnog zaključka (čije izvršenje apelant traži) određeno da apelant može nesmetano koristiti predmetni put i izvršiti odgovarajuće radove kako bi put doveo u stanje koje bi omogućilo prolaz zapregom i drugim vozilima. Drugostepeni organ je ukazao da to znači da apelantu nije naloženo izvršenje određenih radova, već da je to u domenu njegove volje u zavisnosti od apelantovih potreba za korišćenjem predmetnog puta.

16. Protiv drugostepenog rješenja apelant je podnio tužbu Okružnom sudu, koji je Presudom broj 11 0 U 004829 10 U od 14. oktobra 2011. godine odbio tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je odredbama člana 258 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku propisano da se izvršenje sprovodi protiv lica koje je obavezno da ispuni obavezu (izvršenik). Okružni sud je ukazao da u konkretnom slučaju predmetnim zaključkom nije određen izvršenik u smislu odredaba člana 258 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku, već da je postupanje po tom zaključku u domenu volje samog apelanta, kako su to pravilno ukazali prvostepeni organ i drugostepeni organ u svojim rješenjima. Naime, Okružni sud je naveo da predmetnim zaključkom nije ni pravnom, niti fizičkom licu naložena obaveza da izvrši određenu radnju, te da stoga nisu ispunjeni uslovi da bi se udovoljilo apelantovom prijedlogu za izvršenje predmetnog zaključka.

17. Vrhovni sud, odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje navedene presude, donio je Presudu broj 11 0 U 004829 12 Uvp od 30. januara 2013. godine kojom je zahtjev odbio kao neosnovan. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 258 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku propisano da se izvršenje sprovodi protiv lica koje je obavezno da ispuni obavezu (izvršenik), te da je stavom 2 tog člana propisano da se izvršenje sprovodi po službenoj dužnosti kad to nalaže javni interes ili po prijedlogu stranke kad je to u njenom interesu (tražilac izvršenja). Vrhovni sud je ukazao da bi se, dakle, izvršenje sprovelo u upravnom postupku, pored izvršnog akta koji je predmet izvršenja (rješenje ili zaključak), neophodno je da postoji i izvršenik kao lice kojem se u izvršnom postupku nalaže preduzimanje neke obaveze (koja proizilazi iz akta koji je predmet izvršenja). Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju iz sadržine izreke predmetnog zaključka proizilazi da se tim zaključkom obustavlja postupak "smetanja posjeda služnosti puta u opštoj upotrebi" iz čega slijedi da predmetnim zaključkom nikome nije određena bilo kakva obaveza. S obzirom na to, Vrhovni sud je naveo da je pravilan zaključak upravnih organa, čiji akti čine jedinstvo, da izvršenik ne postoji, slijedom čega su pravilnom primjenom odredaba člana 258 Zakona o opštem upravnom postupku odbili apelantov prijedlog kao neosnovan, a što ukazuje da je i pobijana presuda zakonito donesena.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda broj I-587/05, povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu da hitno okonča izvršni postupak, te traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

19. Takođe, apelant smatra da mu je osporenim odlukama koje su donesene povodom apelantovog prijedloga za izvršenje zaključka Opštinske uprave broj 04/1-474-48 od 29. avgusta 1989. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelant traži od Ustavnog suda da ispita osporene odluke, te da apelaciju riješi u njegovu korist. Konačno, apelant je 20. januara 2014. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio prvostepene odluke Osnovnog suda koje se odnose na postupke naknade štete i smetanje posjeda, te naveo da te odluke predstavljaju nastavak postupka u vezi sa predmetnom pravnom stvari, a to je otvaranje nužnog prolaza do njegovih nekretnina i štete koju trpi zbog toga što ne može da koristi svoje nekretnine.

b) Odgovor na apelaciju

20. Osnovni sud je naveo da su u predmetnom izvršnom postupku dva vještaka geodetske struke, nakon izvršenog uviđaja na licu mjesta, u svojim nalazima i mišljenjima navela da je sudskim poravnanjem Osnovnog suda u Srpcu broj R-138/89 od 13. jula 1989. godine određen nužni prolaz u korist apelantovih nekretnina preko nekretnina koje su svojina Voje Skokića i Nedeljka Skokića, a koji uopšte nisu bili stranke u postupku pred tim sudom, niti su njihove nekretnine obuhvaćene sudskim poravnanjem. Osnovni sud je naveo da je posjednik predmetnih nekretnina Milutin Skokić u svojstvu trećeg lica podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju u kojem je istakao da apelant ima pristup svojim nekretninama drugim putem sa čim se složio i izvršenik, a na šta su ukazali i vještaci geodetske struke u svojim nalazima i mišljenjima. Osnovni sud je naveo da apelant, međutim, stalno predlaže nove vještake u predmetnom postupku. Osnovni sud je 1. juna 2015. godine obavijestio Ustavni sud da je donio rješenje od 18. decembra 2013. godine kojim je obustavljen izvršni postupak u predmetnoj pravnoj stvari, da je apelant 3. januara 2014. godine izjavio žalbu protiv tog rješenja, te da je postupak u toku pred Okružnim sudom.

21. Vrhovni sud je naveo da apelant u apelaciji nije naveo konkretne povrede prava, a koje su navodno učinjene presudom tog suda protiv koje je podnio apelaciju, te stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

22. Okružni sud je naveo da u postupku donošenja presude tog suda nisu povrijeđena apelantova prava na koja ukazuje u apelaciji, te da taj sud ostaje kod razloga datih u obrazloženju presude.

23. Drugostepeni organ je naveo da su osporena rješenja drugostepenog organa i prvostepenog organa donesena saglasno pozitivnim zakonskim propisima, te da su kao takva potvrđena presudama Okružnog suda i Vrhovnog suda.

24. Prvostepeni organ je naveo da sporni put prolazi kroz šumski kompleks, da je nepristupačan i da na terenu nema nikakvih naznaka da je korišćen kao put, da je na apelantu da izvrši potrebno uređenje, što nesumnjivo iziskuje visoke troškove.

V. Relevantni propisi

25. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase: Član 5. stav 1.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

26. U Zakonu o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/02, 87/07 i 50/10) relevantne odredbe glase:

Član 258.

Izvršenje se sprovodi protiv lica koje je obavezno da ispuni obavezu (izvršenik). Izvršenje se sprovodi po službenoj dužnosti kad to nalaže javni interes ili po prijedlogu stranke kad je to u njenom interesu (tražilac izvršenja).

VI. Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

29. U vezi sa apelantovim navodima koji se odnose na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda broj 72 0 I 030388 05 I (raniji broj I-587/05), Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. U pogledu osporene Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 004829 12 Uvp od 30. januara 2013. godine, Ustavni sud ukazuje da protiv navedene presude nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, navedenu presudu apelant je osporio dopunom apelacije od 6. marta 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, Ustavni sud ukazuje da predmetna apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

31. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda broj 72 0 I 030388 05 I (raniji broj I-587/05), povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, apelant pobija odluke redovnih sudova i upravnih organa koje su donesene povodom njegovog prijedloga za izvršenje zaključka Opštinske uprave broj 04/1- 474-48 od 29. avgusta 1989. godine, tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) U odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda broj 72 0 I 030388 05 I (raniji broj I-587/05)

34. U pogledu apelantovih navoda koji se odnose na dužinu trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda broj 72 0 I 030388 05 I (raniji broj I-587/05), Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

35. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant 21. maja 2003. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak, te da je taj postupak okončan donošenjem Rješenja Okružnog suda broj 72 0 I 030388 15 Gž 2 od 26. juna 2015. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao 12 godina od čega je trajao oko osam godina pred Osnovnim sudom, koji je preuzeo predmet od Osnovnog suda u Srpcu, te jednu godinu i pet mjeseci pred Okružnim sudom povodom apelantove žalbe protiv prvostepenog rješenja. Pri tome Ustavni sud ukazuje da se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 5 stav 1 Zakona o izvršnom postupku), što je zahtijevalo dodatnu ažurnost suda u tom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na njih. Naime, što se tiče navoda Osnovnog suda da je "apelant stalno predlagao nove vještake", Ustavni sud ukazuje da je na redovnom sudu da djelotvorno kontroliše postupak, zbog čega takvi navodi ne mogu opravdati ovako dugo trajanje postupka pred Osnovnim sudom (vidi, mutatis mutandis, presuda Evropskog suda Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine).

36. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

38. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje 12 godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 3.600,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

b) U odnosu na odluke donesene povodom prijedloga za izvršenje odluke upravnog organa

39. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama koje su donesene povodom njegovog prijedloga za izvršenje zaključka Opštinske uprave broj 04/1-474-48 od 29. avgusta 1989. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje, slijedom čega traži od Ustavnog suda da ispita osporene odluke, te da apelaciju riješi u njegovu korist. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivnopravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

40. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama upravnih organa, koje su kao pravilne potvrđene osporenim odlukama redovnih sudova, odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za izvršenje zaključka Opštinske uprave broj 04/1-474-48 od 29. avgusta 1989. godine shodno odredbama člana 258 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su upravni organi i redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, Ustavni sud zapaža da su upravni organi i redovni sudovi jasno ukazali da predmetnim zaključkom nije naloženo niti fizičkom, niti pravnom licu preduzimanje neke obaveze, slijedom čega su zaključili da u predmetnom postupku nema izvršenika u smislu odredaba člana 258 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku. Dovodeći u vezu odredbe člana 258 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku sa odlučenjem upravnih organa i redovnih sudova, te obrazloženjem koje su dali u vezi s tim, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u pogledu primjene navedenih zakonskih odredaba na predmetnu situaciju.

41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su upravni organi i redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, te da su na taj način ispoštovali garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani.

Pravo na imovinu

42. U pogledu apelantovih navoda da mu je, zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda broj 72 0 I 030388 05 I (raniji broj I-587/05) povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se navodi o kršenju ovog prava u suštini svode na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u ovom dijelu nije potrebno posebno ispitivati navodne povrede člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

43. U pogledu apelantovih navoda da mu je osporenim odlukama, donesenim povodom njegovog prijedloga za izvršenje zaključka Opštinske uprave broj 04/1-474-48 od 29. avgusta 1989. godine, povrijeđeno i pravo na imovinu, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.

Ostali navodi

44. Što se tiče apelantovih navoda iznesenih u dopuni apelacije od 20. januara 2014. godine da prvostepene odluke Osnovnog suda koje se odnose na postupke naknade štete i smetanje posjeda predstavljaju nastavak postupka u vezi sa predmetnom pravnom stvari, Ustavni sud ukazuje da se dostavljene odluke, suprotno apelantovim navodima, ne mogu dovesti u vezi sa postupcima u kojima su donesene osporene odluke koje su predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom. Pri tome Ustavni sud ukazuje da apelant ima mogućnost, nakon donošenja konačnih odluka u tim postupcima, da eventualno podnese apelaciju Ustavnom sudu ukoliko bude smatrao da krše njegova prava.

VIII. Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je predmetni izvršni postupak, koji je hitne prirode, trajao 12 godina, od čega je trajao oko osam godina pred Osnovnim sudom a, pri tome, ne postoje bilo kakve izuzetne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje postupka.

46. Međutim, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer su upravni organi i redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka, kojim je odbijen apelantov prijedlog za izvršenje odluke upravnog organa, dali detaljne, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

47. Takođe, Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije došlo do kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine jer apelant kršenje tog prava zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

48. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-915/12 (R. A.) | Sudska praksa | Aktio