Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2712/12 (A. N.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Uknjižba
  • Nekretnina
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2712/12

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2712/12, rješavajući apelaciju Amira Novića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Amira Novića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 006258 08 Gž od 15. juna 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu - Zemljišnoknjižni ured - Odjeljenje KPU broj 065-0-Dn-II-08-7946 od 21. oktobra 2008. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Amir Nović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 DN 001478 11 Rev od 12. januara 2012. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 006258 08 Gž od 15. juna 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu - Zemljišnoknjižni ured - Odjeljenje KPU (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-DN-II-08-7946 od 21. oktobra 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je prethodno Odlukom broj AP 3413/11 od 12. oktobra 2011. godine odbacio kao preuranjenu prvobitno podnesenu apelaciju koju je apelant podnio 26. augusta 2011. godine protiv istih rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda, preciziranih u tački 1. ove odluke, jer u vrijeme donošenja te odluke Ustavnog suda nije bio okončan postupak po apelantovoj reviziji podnesenoj protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda je zatraženo 20. maja 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud je dostavio odgovor 28. maja 2015. godine, a Općinski sud nije dostavio odgovor u ostavljenom roku koji je istekao.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-DN-II-08-7946 od 21. oktobra 2008. godine u zemljišnoknjižnom predmetu apelanta kao predlagača radi upisa vlasništva na stambenom objektu i garaži na osnovu pravosnažne sudske presude odbijen je apelantov zahtjev za upis prava vlasništva na stambenom objektu u naselju Koševsko Brdo, površine 55,4 m2, kao i na garaži, površine 14m2, u Ulici Hane Ozmo u Sarajevu.

7. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant dostavio na provođenje Općinskom sudu pravosnažnu Presudu Općinskog suda broj P-2108/05 B-XXVI od 13. novembra 2006. godine za upis stambenog objekta u Sarajevu, Ulica Antuna Hangija, sa preciziranim podacima, kao i garaže. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju Općinski sud je utvrdio da je presudom (koja je dostavljena uz prijedlog) utvrđeno da je apelant stekao pravo vlasništva na osnovu ugovora o kupoprodaji, te je naloženo Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu da se na temelju presude izvrši uknjižba apelantovog prava vlasništva sa dijelom 1/1 „kada se steknu zakonski uvjeti, tj. kada se izvrši uplana objekata i uknjižba kompletnog niza zgrada i izvrši fizička dioba – etažiranje zgrada u nizu“. Budući da objekti sagrađeni na navedenim parcelama još nisu upisani, Općinski sud je istakao da nisu ispunjeni uvjeti za upis prava vlasništva.

8. U rješenju je dalje navedeno da se apelant u svom prijedlogu pozvao na član 8. Uredbe o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora a kojima je propisano da se u KPU upisuju nekretnine koje nisu upisane u zemljišne knjige. Općinski sud je dalje naveo izmjene Uredbe o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora kojim je članu 1. dodat novi stav 2. Općinski sud je naveo i da je Uredbom o dopuni Uredbe o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora u članu 1. stav 2. poslije alineje 3. dodata alineja 4. u kojoj se tačno navodi šta se podrazumijeva pod pojmom nekretnina u članu 1. stav 1. Uredbe o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora. S obzirom na navedeno, Općinski sud je ustanovio da nisu ispunjeni uvjeti za upis u zemljišnu knjigu KPU, te je primjenom člana 43. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama odlučio kao u dispozitivu.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 006258 08 Gž od 15. juna 2011. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i Rješenje Općinskog suda broj 065-0-DN-II-08-7946 od 21. oktobra 2008. godine potvrđeno.

10. Nakon što je ispitao pobijano prvostepeno rješenje Kantonalni sud je utvrdio da žalba nije osnovana. Prema stanju spisa, prvostepeni sud, odlučujući o apelantovom prijedlogu da se na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-2108/05 b-XXVI od 13. novembra 2006. godine izvrši uknjižba prava vlasništva na apelantovim nekretninama, prijedlog odbio. U dispozitivu pravosnažne presude je navedeno da će Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda izvršiti uknjižbu prava vlasništva sa dijelom 1/1 na navedenim nekretninama u apelantovu korist kada se steknu zakonski uvjeti, tj. izvrše uplana objekata i uknjižba kompletnog niza zgrada i izvrši fizička dioba etažiranja zgrada u nizu.

11. Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 30. Zakona o zemljišnim knjigama u skladu sa kojom se za svako vlasništvo na stanu koji se upisuje u zemljišne knjige, i to konkretno na jedan stan, uspostavlja poseban zemljišnoknjižni uložak. Dakle, uz zahtjev za upis potrebno je priložiti određenu dokumentaciju sa potpisom nadležnog organa općine iz koje je vidljiva podjela zgrade, kao i veličina i položaj dijelova zgrade koji se nalaze u zajedničkom vlasništvu (plan podjele). Pošto prvostepena presuda utvrđuje da je apelant na temelju pravnog posla stekao pravo vlasništva na stambenom objektu izgrađenom na osnovu ugovora o udruživanju sredstava, to ista presuda nije provodiva s obzirom na to da nisu izvršene uplana objekata i uknjižba kompletnog niza zgrada i dioba-etažiranje zgrada u nizu, zbog čega je odbijen apelantov zahtjev u upravnom postupku, zato što nisu riješeni imovinskopravni odnosi na predmetnom zemljištu. Stoga je, prema mišljenju Kantonalnog suda, na zakonu osnovana odluka prvostepenog suda kada je odbijen apelantov zahtjev za upis prava vlasništva na stambenom objektu u naselju Koševsko Brdo, jer presuda koju je priložio apelant ne ispunjava uvjete za upis u zemljišnu knjigu KPU, odnosno pretpostavke za upis iz člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama, jer je ona pod uvjetom i nije podobna za uknjižbu, što se može utvrditi uvidom u njen dispozitiv. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe koje se odnose na Uredbu o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora, gdje se u čl. od 1. do 7. upisuju podaci o položenom ugovoru ili presuda koja u cijelosti nadomješta ugovor sa svim elementima za upis podataka u KPU iz čl. 5, 6. i 7. Uredbe o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora.

12. Apelant je protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 006258 08 Gž od 15. juna 2011. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji ju je Rješenjem broj 70 0 DN 001478 11 Rev od 12. januara 2012. godine odbacio kao nedozvoljenu, budući da revizija nije dozvoljena protiv odluka zemljišnoknjižnog suda.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant ističe povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. u vezi sa članom

6. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. U odnosu na osporeno prvostepeno rješenje, apelant ističe da je ono doneseno bez apelantovog učešća u postupku, kao i da je u žalbi protiv njega tražio da sud zakaže raspravu pogotovo kako bi apelant dao potrebna dodatna obrazloženja. Apelant navodi da je u postupku po žalbi priložio kao dokaz dokumentaciju iz koje proizlazi da ni u upravnom postupku nije mogao realizirati svoje pravo, a što je sud pogrešno ocijenio kao neriješene imovinskopravne odnose. Nadalje, apelant navodi da su njegove komšije, u ulazu do njega i „nekoliko kuća od njega“, ostvarile svoje pravo na upis. Apelant ističe da u toku postupka nije tražio upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, već u knjigu položenih ugovora, u skladu sa Uredbom o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora. S tim u vezi, apelant navodi da je Kantonalni sud pogrešno primijenio odredbu člana 30. Zakona o zemljišnim knjigama. Apelant smatra da je odlukom Kantonalnog suda apelant doveden u neravnopravan položaj u odnosu na druge građane, kao i da se radi o diskriminaciji. Apelant se, također, žali da odbijanje njegove revizije zbog strogo formalnih razloga nema, čime mu je onemogućen pravni lijek. Apelant se poziva i na praksu Ustavnog suda, ističući principe koje je Ustavni sud izgradio.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi iz apelacije s obzirom na to da je prvostepeni sud odluku donio u skladu s materijalnim propisima, članom 30. Zakona o zemljišnim knjigama, a što je potvrdio Kantonalni sud, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

15. Uredba o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 11/08 - prečišćeni tekst ) u relevantnom dijelu glasi: Član 1.

Ovom uredbom uređuje se obrazovanje i vođenje knjiga položenh ugovora, postupak polaganja ugovora u zemljišnoknjižnoj službi suda i utvrđivanje izgleda obrazaca za postupak upisa u knjigu položenih ugovora i izdavanje izvatka iz knjige položenih ugovora, ako nekretnina koja je predmet kupoprodaje nije upisana u zemljišne knjige. Pod pojmom nekretnine iz prethodnog stava podrazumijeva se:

- stan otkupljen u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Službene novine Federacije BiH“, br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00);

- stan u etažnom vlasništvu otkupljen ili kupljen prije stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Službene novine Federacije BiH“, br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00);

- poslovni prostor koji nije predmet privatizacije po propisima o privatizaciji preduzeća i privatizaciji banaka i garaže koje nisu predmet prodaje po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo“;

- stan u etažnom vlasništvu, i to: potkrovni stan, stan izgrađen nadziđivanjem ili pretvaranjem zajedničkih dijelova stambene i stambeno-poslovne zgrade u stan;

- druge nekretnine za koje se upis u knjigu položenih ugovora utvrdi posebnim propisom. Član 5.

U Popisnom listu A. upisuje se:

- zgrada u kojoj se stan nalazi, sa oznakom ulice i kućnog broja, a mogu i zemljišno-knjižni i katastarski podaci čestice na kojoj se zgrada nalazi,

- zajedničke prostorije i uređaji koji pripadaju zgradi, odnosno njenom posebnom dijelu u kojem se stan nalazi,

- stan koji je predmet upisa, s navođenjem položaja stana u zgradi, spratnosti, površine stana, naznake i broja prostorija sa namjenom.

Član 14.

Pravna pravila zemljišno-knjižnog prava i postupka shodno se primjenjuju i u postupku polaganja ugovora i vođenju KPU, ako ovom uredbom nije drugačije utvrđeno.

16. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Pretpostavke za upis (1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravde.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji. To mogu biti:

1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava;

2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;

3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis;

4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom; 5) dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona;

6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom.

(3) Pretpostavka za upis je i dokaz o plaćanju sudske takse.

(4) Ukoliko se isprava nalazi kod istog organa koji provodi upis ne mora se ponovo podnositi. U zahtjevu za upis organ koji obrađuje zahtjev treba da zabilježi gdje se isprava nalazi.

Član 30.

Vlasništvo na stanu koje se upisuje u zemljišnu knjigu (1) Za svako vlasništvo na stanu uspostavlja se poseban zemljišnoknjižni uložak. Zemljišnoknjižni uložak zemljišta se po službenoj dužnosti zatvara. U zemljišnoknjižnom ulošku stana se upisuje posebno vlasništvo koje pripada suvlasničkom dijelu i kao ograničenje suvlasništva priznavanje prava posebnog vlasništva koja pripadaju drugim suvlasničkim dijelovima. Potrebno je ukazati na ostale zemljišnoknjižne uloške stanova koji pripadaju ovoj zajednici vlasništva na stanovima.

(2) Bliži opis suvlasničkog dijela i vlasništva na stanu se vrši u odjeljku A. (3) Radi bližeg označavanja predmeta i sadržaja posebnog vlasništva može se uputiti na izjavu o diobi, dogovor o diobi i plan podjele.

(4) Uz zahtjev za upis potrebno je priložiti sljedeće dokaze:

1) Crtež sa pečatom, štambiljom i potpisom nadležnog organa vlasti, iz koga je vidljiva podjela zgrade kao i položaj i veličina dijelova zgrade koji se nalaze u posebnom vlasništvu i dijelova zgrada koji se nalaze u zajedničkom vlasništvu (plan podjele). Sve pojedinačne prostorije koje pripadaju vlasništvu na istom stanu označavaju se odgovarajućom istom oznakom, koja treba da se podudara sa brojem navedenim u odobrenju upisa.

2) Uvjerenje nadležnog organa vlasti da se radi o cjelovitoj jedinici (uvjerenje o cjelovitosti).

Član 43.

Odlučivanje o upisu (1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.

(2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;

2) osoba nije ovlaštena da zahtijeva upis;

3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;

4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis;

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ukazuje da je Odlukom broj AP 3413/11 od 12. oktobra 2011. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju kojom je apelant osporavao rješenje Kantonalnog suda, jer je pred Vrhovnim sudom bio u toku postupak povodom apelantove revizije. S obzirom na to da je Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 DN 001478 11 Rev od 12. januara 2012. godine revizija odbačena kao nedopuštena zbog formalnih razloga, konačnu odluku u ovom predmetu predstavlja Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 DN 006258 08 Gž od 15. juna 2011. godine. Stoga će Ustavni sud kao konačnu odluku razmatrati rješenje Kantonalnog suda, te ispitati apelacione navode u vezi sa njim. Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao relevantan datum podnošenja apelacije uzima u obzir datum kada je podnesena apelacija koja je odbačena kao preuranjena.

20. S obzirom na to da je osporeno rješenje Kantonalnog suda uručeno apelantu 27. juna 2011. godine, a apelacija u predmetu broj AP 3413/11 podnesena 26. augusta 2011. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen ovaj uvjet dopustivosti predmetne apelacije.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6, 13. i 14. Evropske konvencije, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i Protokol broj 12 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (…).

25. Prije svega, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelant tražio upis prava vlasništva u zemljišne knjige po osnovu pravosnažne presude Općinskog suda, tako da je, u skladu sa novijom praksom Ustavnog suda (vidi Odluku o meritumu broj AP 2706/06 od 14. oktobra 2008. godine, dostupnu na www.ustavnisud.ba), kao i praksom Evropskog suda (vidi, Evropski sud, Buj protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine), riječ o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijevaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno time što su sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili materijalno pravo, kao i da mu je onemogućeno da učestvuje u postupku.

27. Imajući u vidu apelacione navode, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

28. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li su pobijane odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.

29. Dovodeći u vezu navedene stavove sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je u postupku po apelantovom zahtjevu radi upisa prava vlasništva apelant dostavio Općinskom sudu na provođenje pravosnažnu presudu. Prvostepeni sud je na osnovu dokumentacije koju je apelant dostavio-pravosnažne presude utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za upis u zemljišnu knjigu KPU, te je primjenom člana 43. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama zahtjev odbio. Kantonalni sud je potvrdio prvostepeno rješenje, pozivajući se na odredbe Uredbe o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora, kao i na odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, navodeći da je pravosnažna presuda na osnovu koje apelant traži uknjižbu pod uvjetom, te da ona nije provodiva s obzirom na to da nisu izvršene uplana objekta i etažiranje zgrada. Sud je zaključio, a što apelant osporava, da je odbijen apelantov zahtjev u upravnom postupku, jer nisu riješeni imovinskopravni odnosi. Pošto je predmet osporavanja apelacijom rješenje Kantonalnog suda, Ustavni sud, imajući u vidu obrazloženje dato u rješenju, ne može, suprotno apelantovim navodima, naći proizvoljnost, niti je ustanovio da je materijalno pravo u okolnostima konkretnog slučaja pogrešno primijenjeno kada je apelantov zahtjev za upis prava vlasništva odbijen. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je osnov za apelantov upis presuda koja je nesporno pod odložnim uvjetom, odnosno koja nije provodiva dok se ne steknu zakonski uvjeti. Dakle, u postupku koji je prethodio postupku uknjiženja u kojem je utvrđeno da je apelant na temelju pravnog posla stekao vlasničko pravo na nakretninama apelant (kao tužitelj) je očigledno sam postavio takav tužbeni zahtjev, odnosno pristao na ovaj uvjet iz presude, a za koji su u osporenom postupku sudovi ocijenili da još nije ispunjen. Prema tome, polazeći od presude koja je osnov za upis, kao i od konstatacije suda da nije izvršeno uplanjenje objekata i etažiranje, kao i da nisu riješeni imovinskopravni odnosi, Ustavni sud ne može naći proizvoljnost u obrazloženju sudova da nisu ispunjeni uvjeti za upis u zemljišnu knjigu – KPU i upis u zemljišnu knjigu u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama i Uredbom o obrazovanju i vođenju knjiga položenih ugovora.

30. Dalje, u vezi sa apelantovim navodom da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nemogućnosti da učestvuje u postupku, Ustavni sud zapaža da je postupak po apelantovom zahtjevu proveden i da su donesena osporena rješenja. Pri tome Ustavni sud primjećuje da odredbe Zakona o zemljišnim knjigama jasno upućuju da se o upisu odlučuje na osnovu podnesenog zahtjeva i na osnovu pismene dokumentcije (član 3). Nadalje, Ustavni sud primjećuje da član 14. Uredbe o obrazovanju i vođenju zemljišnjih knjiga određuje da se pravila zemljišnoknjižnog prava i postupka primjenjuju i u postupku polaganja ugovora i vođenju KPU. Stoga, apelantovo isticanje povrede prava na pravičan postupak, zbog nezakazivanja rasprave, kada ona nije predviđena zakonom, u ovom slučaju zakonom lex specialis kojim se regulira sam način upisa nije osnovano. Imajući u vidu činjenicu da je apelant u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom mogao i trebalo da iznese svu potrebnu dokumentaciju na osnovu koje je tražio realizaciju svog prava, a što je i učinio, Ustavni sud zaključuje da nema elemenata koji bi upućivali na to da su, zbog neodržavanja javne rasprave, Općinski sud i Kantonalni sud povrijedili apelantovo pravo na raspravu pred sudom, pogotovo kada se radi o postupku u kojem se odlučuje isključivo na osnovu pismene dokumentacije. Također Ustavni sud je razmotrio odluke Ustavnog suda na koje se apelant poziva, te ističe da ostaje kod svih utvrđenih principa, ali oni se na konkretni apelantov slučaj ne mogu primijeniti na način da utječu na donošenje drugačije odluke.

31. Ustavni sud, zbog navedenog, zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Ostali navodi

32. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

33. S obzirom na to da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu odnose na identične navode kao o kršenju prava na pravično suđenje, u segmentu koji je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, a u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

34. Apelant je, također, naveo da mu je povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek, a iz navoda apelacije proizlazi da se žale na povredu ovog prava u vezi sa pravom na pravično suđenje, jer je Kantonalni sud propustio da ispita osnovanost apelantovih žalbenih navoda. Također, apelant je ove navode doveo u vezu i sa činjenicom da je revizija odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud opet ponavlja da je osporeni postupak - postupak uknjižbe i da je apelant imao pravo na žalbu protiv prvostepenog rješenja, koja je ispitana i odbijana, a što je Ustavni sud razmotrio u okviru prava na pravično suđenje, te utvrdio da nema povrede. Dakle, činjenica da apelant nije uspio sa žalbom u ovom postupku ne dovodi u pitanje pravo na efikasan pravni lijek. Također, iako je Ustavni sud već ranije istakao da je konačno rješenje u predmetnoj stvari rješenje Kantonalnog suda, imajući u vidu apelantove navode – da mu je uskraćeno pravo na reviziju - Ustavni sud naglašava da su države ugovornice, u skladu sa Evropskom konevencijom, dužne da organiziraju svoj sistem, što znači da ukoliko zakonom nije dozvoljena revizija u određenim stvarima, odnosno da su određeni postupci isključivo dvostepeni, time se ne krše standardi iz Evropske konvencije. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da su navodi o povredi prava na efikasan lijek neosnovani.

35. Također, apelant je istakao navode o zabrani diskriminacije u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, te iz navoda apelacija proizlazi da ove navode dovodi u vezu sa pravom na pravično suđenje. Također, apelant se žali na diskriminaciju iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud podsjeća da pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije nije samostalno, već akcesorno pravo, a apelant u prilog navodima o diskriminaciji ukazuje na činjenicu da su određene apelantove komšije upisale svoje pravo vlasništva na identičnim objektima kao kod apelanta, dok je apelantu to onemogućeno u osporenom postupku. Međutim, ovi apelantovi navodi nisu dovoljni, niti predstavljaju argumente i razloge koji bi ukazivali na vjerovatnost da je apelant diskriminiran pogotovo što Ustavnom sudu nije prezentirana činjenica da je osnov za upis identičan kod navedenenih lica kao apelanta. Činjenica da je apelant diskriminiran ne proizlazi ni iz obrazloženja osporenih odluka i predočene dokumentacije, te Ustavni sud navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije smatra neosnovanim. Na isti zaključak upućuju i apelantovi navodi o diskriminaciji iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Zbog navedenog, ove navode o dikriminaciji Ustavni sud smatra neosnovanim.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada je redovni sud argumentirao razloge za donošenje osporenog rješenja, koji se ne doimaju proizvoljnim, i kada se pozvao na relevantne zakonske odredbe.

37. Ustavni sud zaključuje da nema povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije u odnosu na navode o povredi prava na imovinu, koji su identični navodima o povredi prava na pravično suđenje i koji se odnose na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

38. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, jer je apelant imao pravo i koristio pravo na žalbu protiv prvostepenog rješenja, a sama činjenica da je žalba odbijena ne utječe na povredu ovog prava, kao ni činjenica da je revizija odbačena kao nedozvoljena.

39. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. Evropske konvencije, kao i iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, jer svoje navode o povredi ovog prava apelant nije obrazložio, dokazao, niti je Ustavni sud ustanovio bilo šta u spisu što ukazuje da je povreda ovog prava moguća.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2712/12 (A. N.) | Sudska praksa | Aktio