Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-178/15 (M. M. i M. M.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izuzetna dopustivost - nema odluke suda
  • Upravni spor
  • Pristup sudu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-178/15

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 178/15, rješavajući apelaciju Milorada Maletića i Marice Maletić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. srpnja 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milorada Maletića i Marice Maletić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo pristupa sudu.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da Miloradu Maletiću i Marici Maletić omogući pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tako da se tužba u predmetu broj 07 0 U 004913 11 U uzme u rad i hitno okonča, sukladno ovoj odluci.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, sukladno članku 72.

stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milorad Maletić i Marica Maletić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Windsora, Kanada, koje zastupa Dušanka Šoljić-Ćorić, odvjetnica iz Mostara, podnijeli su 12. siječnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 07 0 U 004913 11 U.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 4. lipnja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 15. lipnja 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 15. prosinca 2010. godine podnijeli Kantonalnom sudu tužbu zbog šutnje uprave protiv tuženog Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša HNK. Predmetna tužba je evidentirana pod brojem 07 0 U 004913 11 U.

6. Kantonalni sud je apelantima dostavio Nalog za plaćanje sudske takse broj 07 0 U 004913 10 Fp od 29. prosinca 2010. godine, kojim je pozvao apelante da u roku od osam dana uplate sudsku taksu, uz upozorenje da će, sukladno članku 4. Zakona o sudskim taksama s tarifom („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 4/09), tužba biti vraćena ako ne uplate sudsku taksu.

7. Kako apelanti nisu postupili po nalogu suda, Kantonalni sud je dopisom broj 07 0 U 004913 10 Fp od 7. travnja 2011. godine urgirao plaćanje sudske takse.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je u međuvremenu prvostupanjski organ, Uprava za geodetske i imovinskopravne poslove, donijela Zaključak broj UPI-05/2-33-3771/08 od 26. studenog 2010. godine, koji je poništen Rješenjem broj 16-III-33-8-02/10 od 24. svibnja 2011. godine i predmet vraćen prvostupanjskom organu na ponovni postupak.

9. Nakon toga, a što proizlazi iz stanja spisa, apelanti su, sukladno članku 26. ZUS-a, podnescima od 28. siječnja i 30. lipnja 2011. godine proširili tužbu i na nove upravne akte koji su doneseni u vrijeme sudskog postupka.

10. Kantonalni sud je dopisom broj 07 0 U 004913 11 Fp od 8. rujna 2011. godine pozvao apelante da plate sudsku taksu, sukladno članku 4. Zakona o sudskim taksama s tarifom.

11. Apelanti su podnescima od 21. listopada 2013. godine i 3. veljače 2014. godine urgirali kod Kantonalnog suda zahtijevajući odluku u razumnom roku.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je Kantonalni sud dopisom od 20. lipnja 2014. godine obavijestio apelante da je predmet arhiviran bez odluke o tužbi u upravnom sporu, a zbog neplaćene takse po nalogu suda.

13. Apelanti su podneskom od 23. lipnja 2014. godine tražili od Kantonalnog suda da odbaci tužbu kao nedopuštenu ili na drugi način riješi podnesenu tužbu – ali da apelantima omogući korištenje svih dostupnih pravnih lijekova. Dalje, apelanti su istakli da „vraćanjem“ tužbe zbog neplaćenih taksi sud čini povredu garantiranog prava na izjavu pravnog lijeka, jer na taj oblik rješavanja ne postoji predviđeni pravni lijek budući da taj način i nije predviđen kao način rješavanja.

14. Apelanti su podneskom od 15. rujna 2014. godine urgirali kod Kantonalnog suda zahtijevajući da taj sud odluči sukladno podnesku od 23. lipnja 2014. godine, odnosno da donese odluku na jedan od zakonom (ZUS) utvrđenih načina rješavanja.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Povredu navedenih prava apelanti obrazlažu uskraćivanjem prava pristupa sudu, s obzirom na to da im je onemogućeno vođenje postupka ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa, sukladno članku 3. Zakona o sudskim taksama s tarifom HNK („Službene novine HNK“ broj 4/09). Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povrede navedenih prava i naloži Kantonalnom sudu da u određenom roku riješi tužbu prema primjedbama Ustavnog suda i uputama koje iz primjedbi slijede, odnosno prema prijedlozima tužbe. Konačno, apelanti su tražili da Ustavni sud izrekne obveze uobičajene novčane naknade zbog povrede prava na odluku u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na kronologiju postupka, koja je, sukladno dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju, te istakao da o tužbi apelanata nije ni raspravljao, jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 4. stavak 1. Zakona o sudskim taksama. Osim toga, Kantonalni sud je posebno napomenuo da je Ustavni sud 25. rujna 2014. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj U 16/14, koja je objavljena i u „Službenom glasniku BiH“ broj 99/14 od 23. prosinca 2014. godine, kojom je utvrdio da odredba članka 4. Zakona o sudskim taksama s tarifom („Službene novine HNK“ broj 4/99) nije sukladna članku II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije, te je naloženo Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od šest mjeseci od objave te odluke u „Službenom glasniku BiH“ usuglasi odredbu članka 4. Zakona o sudskim taksama s tarifom s člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Međutim, Kantonalni sud je istaknuo da je navedena odluka objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 99/14 21. prosinca 2014. godine, dakle nakon što je Sud vratio tužbu apelantima, pa smatra da navedena odluka nije od utjecaja na način kako je Sud, na temelju tada važećeg Zakona postupio u konkretnom upravnom sporu.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

Upravni spor se pokrenuti može i kada nadležno tijelo o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke, nije donijelo odgovarajući upravni akt u upravnome postupku, pod uvjetima određenim u članku 20. ovoga Zakona, i da se stranka prethodno pisano obratila nadležnoj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije postupila po njezinu zahtjevu. Članak 18. st. 1. i 2.

Upravni spor pokreće se tužbom.

Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostave upravnoga akta stranci koja podnosi tužbu.

Članak 24.

Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, sud će, prema potrebi, pozvati tužitelja i preko drugoga suda da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tužbe. Pri tome će ga poučiti što i kako treba učiniti i ukazati mu na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda.

Ako tužitelj u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke tužbe, a oni su takvi da spriječavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu.

Članak 26.

Ako nadležno tijelo za vrijeme sudskog postupka donese drugi upravni akt kojim se mijenja ili stavlja izvan snage upravni akt protiv koga je upravni spor pokrenut te ako u slučaju iz ~članka 20. ovoga Zakona naknadno donese upravni akt, to je tijelo dužno, pored tužitelja, jednovremeno pisano izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut, s tim da sudu dostavi i novi upravni akt. Sud će, u tom slučaju, pozvati tužitelja da u roku od 15 dana pisano izjavi je li naknadno donijetim upravnim aktom zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kom opsegu, odnosno proširuje li tužbu i na novi upravni akt.

Ako tužitelj izjavi da je naknadno donijetim upravnim aktom zadovoljan ili ako ne dade izjavu u roku iz stavka 1. ovoga ~članka, nadležni će sud donijeti rješenje o obustavi postupka.

Ako tužitelj izjavi da novim upravnim aktom nije zadovoljan, sud će nastaviti postupak.

18. Zakon o sudskim taksama s tarifom Hercegovačko-neretvanskog kantona („Službeni glasnik Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 4/09) u relevantnom dijelu glasi: Član 3. stav 1.

(Obavezno dostavljanje dokaza o plaćenoj taksi) Uz podnesak (tužba, prijedlog, pravni lijek i dr.) obavezno se dostavlja dokaz o plaćenoj taksi.

Član 4. stav 1.

(Uzajamnost plaćanja takse i preduzimanja radnji u postupku) Sud neće preduzimati nikakve radnje ako takseni obveznik nije platio taksu propisanu ovim Zakonom. U slučaju podnošenja podneska bez dokaza o plaćenoj taksi, sud će pozvati stranku, odnosno njenog punomoćnika, da se uplati taksa u roku od 8 dana, uz upozorenje da će joj podnesak biti vraćen. Ako stranka ne ispoštuje određeni rok, sud će podnesak vratiti uz obavijest da je vraćen zbog neplaćanja sudske takse.

VI.Dopustivost

19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti su podnijeli apelaciju zbog povrede prava na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 07 0 U 004913 11 U, ukazujući na to da im je zbog vraćanja tužbe zbog neplaćanja sudske takse povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

22. Ustavni sud podsjeća na to da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj U 16/14 od 25. rujna 2014. godine (objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 99/14 od 23. prosinca 2014. godine) utvrdio da odredba članka 4. Zakona o sudskim taksama s tarifom („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ br. 4/09 i 2/13) nije sukladna članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije. S obzirom na to da apelacija ukazuje na identično pravno pitanje i Zakon o sudskim taksama s tarifom Hercegovačko-neretvanskog kantona, a imajući u vidu citiranu Odluku broj U 16/14, apelacija je dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

23. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelanti ističu da im je zbog vraćanja tužbe uz obavijest o neplaćenoj sudskoj taksi povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, zatim pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

26. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

27. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud apelantima vratio tužbu na temelju članka 4. stavak

1. Zakona o sudskim taksama s tarifom zbog neplaćanja sudske takse, uz obavijest da je predmet broj 07 0 U 004913 11 U arhiviran bez odluke o tužbi u upravnom sporu. Apelanti smatraju da im je zbog navedenog postupanja Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje. Povredu navedenog prava apelanti pojašnjavaju time što Kantonalni sud nije donio bilo koju odluku sa pravom na izjavu pravnog lijeka, pa su onemogućeni u tome, točnije spriječeni su iskoristiti bilo koji pravni lijek.

28. Ustavni sud ponovno podsjeća na to da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj U 16/14 od 25. rujna 2014. godine (objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 99/14 od 23. prosinca 2014. godine) utvrdio da članak 4. Zakona o sudskim taksama s tarifom („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ br. 4/09 i 2/13) nije sukladan članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio: „Onemogućavanje vođenja postupka ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa, ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja, jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu, odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz članka 6. stav 1. Europske konvencije.“ Ustavni sud iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda zapaža da taj sud jedini razlog za takvo postupanje nalazi u činjenici da su odredbe citiranog zakona bile na snazi u vrijeme kad je shodno spornom članku 4. navedenog zakona apelantima vratio tužbu zbog neplaćanja sudske takse, budući da citirana odluka Ustavnog suda još nije bila objavljena u „Službenom glasniku BiH“. S tim uvezi, Ustavni sud zapaža da je sam Kantonalni sud pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti navedenih odredaba, jer se u svojoj praksi primjenjujući sporne odredbe pokazala upitnom ustavnost takvog zakonskog rješenja, te je Ustavni sud usvojio zahtjev Kantonalnog suda u Mostaru (sutkinje Kantonalnog suda u Mostaru Vesne Savić) i utvrdio da navedena odredba članka 4. Zakona o sudskim taksama s tarifom („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ br. 4/09 i 2/13) nije sukladna članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije.

29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se razlozi navedeni u Odluci broj U 16/14 od 25. rujna 2014. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, i da je u okolnostima konkretnog slučaja apelantima na temelju članka 4. stavak 1. Zakona o taksama s tarifom tužba zavedena kod Kantonalnog suda pod brojem 07 0 U 004913 11 U vraćena zbog neplaćanja sudske takse i da se, kako proizlazi iz urgencije od 7. travnja i 8. rujna 2011. godine i dopisa od 20. lipnja 2014. godine, smatra da tužba nije ni podnesena odnosno da je predmet arhiviran bez odluke o tužbi u upravnom sporu, a zbog neplaćene takse po nalogu suda. Ustavni sud smatra da je apelantima povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje. Naime, ustanovljeno ograničenje koje se ogleda u plaćanju sudske takse kao uvjeta da se postupi povodom tužbe, ne predstavlja sredstvo koje je proporcionalno legitimnom cilju – naplati sudskih taksi kao javnih prihoda, jer narušava samu suštinu prava na pristup sudu.

30. Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja apelantima povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Shodno navedenom, Ustavni sud je naložio Kantonalnom sudu da apelantima omogući pristup sudu sukladno ovoj odluci tako da tužbu apelanata zavedenu kod tog suda pod brojem 07 0 U 004913 11 U uzme u rad i postupak hitno okonča.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantima dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njihovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o podnesenoj tužbi u predmetu broj 07 0 U 004913 11 U. Ostali navodi

33. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati navode apelanata u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, jer se ti navodi temelje na istim razlozima. VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada zakonom ustanovljeno ograničenje, koje se ogleda u plaćanju sudske takse kao uvjeta da se postupi po tužbi, ne predstavlja sredstvo koje je proporcionalno legitimnom cilju – naplati sudskih taksi kao javnih prihoda, jer narušava samu suštinu prava na pristup sudu.

35. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-178/15 (M. M. i M. M.) | Sudska praksa | Aktio