Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1379/15 (I. P.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Penzija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1379/15

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1379/15, rješavajući apelaciju I. P., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija I. P.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku ostvarivanja prava na starosnu penziju, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 09 0 U 023296 15 U.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/8-1303895398 od 14. januara 2015.

godine, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. I. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 26. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, odnosno prava na starosnu penziju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 3. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 8. juna 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 30. septembra 2010. godine podnio zahtjev Federalnom zavodu za PIO, Kantonalnoj administrativnoj službi Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) za priznavanje prava na starosnu penziju.

6. Kantonalna služba je donijela rješenje, matični broj 0001303895398-0, broj 1810- 0668/10-1 od 7. oktobra 2010. godine, kojim je apelantu priznato pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 179,61 KM, počevši od 24. septembra 2010. godine.

7. Rješenjem Federalnog zavoda za PIO Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj FZ3/2-1303895398 od 3. novembra 2010. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja od 7. oktobra 2010. godine.

8. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 011063 10 U od 3. marta 2014. godine apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu.

9. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio je Presudu broj 09 0 U 011063 14 Uvp od 2. oktobra 2014. godine kojom je uvažio apelantov zahtjev, Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 U 011063 10 U od 3. marta 2014. godine preinačio i riješio na način da je tužbu uvažio, poništio Rješenje tuženog Federalnog zavoda broj FZ3/2-1303895398 od 3. novembra 2010. godine i predmet vratio tuženom na ponovno rješavanje.

10. Federalni zavod je u ponovnom postupku, rješavajući o apelantovoj žalbi protiv Rješenja Kantonalne službe od 7. oktobra 2010. godine, donio Rješenje broj FZ3/8- 1303895398 od 14. januara 2015. godine kojim je apelantova žalba odbijena.

11. Tužbom od 25. februara 2015. godine apelant je pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor protiv drugostepenog rješenja. Predmet je primljen u rad pod brojem 09 0 U 023296 15 U.

12. Prema stanju spisa, postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je izložio hronologiju postupka i predložio da sud uzme u obzir period od četiri i po godine koji je protekao i tom periodu doda period od dodatne tri do četiri godine koliko bi morao čekati na presudu Kantonalnog suda u jednostavnom predmetu u kom su povrede prava očigledne, ponovljene i ranije utvrđene u okviru višeg suda. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni postupak broj 09 0 U 023296 15 U.

b) Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, opisao hronologiju predmetnog postupka, te naveo da su, u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 1. decembra 2010. godine, koje je donio Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine, sudije odgovorne za rješavanje predmeta po starosti inicijalnog akta, a u skladu s Planom rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je istakao da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na pravičan postupak u odnosu na dužinu trajanja postupka.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216. st. 1, 2. i 3.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok (3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244. stav 1.

Rješenje o žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

16. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu.

Član 55.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

28. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća na to da, podržavajući praksu Evropskog suda, član 6 stav 1 Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu da zadovolje uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za priznavanje prava na starosnu penziju pokrenut apelantovim zahtjevom od 30. septembra 2010. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak traje gotovo pet godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zbog ostvarivanja prava na starosnu penziju, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, Ustavni sud zapaža i da je postupak od velikog značaja za apelanta, budući da je riječ o starijem licu, te da od ishoda postupka zavisi mogućnost ostvarivanja prava na starosnu penziju.

31. U vezi s ponašanjem organa uprave i suda u upravnom sporu, Ustavni sud, najprije, ukazuje na to da je prvostepeni organ, postupajući povodom apelantovog zahtjeva za priznavanje prava na starosnu penziju od 30. septembra 2010. godine, donio odluku u roku od sedam dana (7. oktobra 2010. godine). Nakon toga, apelant je protiv pomenutog rješenja izjavio žalbu, koju je drugostepeni organ odbio rješenjem 3. novembra 2010. godine. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u upravnom sporu protiv rješenja drugostepenog organa donio presudu tek nakon tri godine i četiri mjeseca (3. marta 2014. godine). Međutim, u postupku povodom apelantovog zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke, presuda Kantonalnog suda je preinačena presudom Vrhovnog suda nakon sedam mjeseci (2. oktobra 2014. godine) na način da je apelantova tužba uvažena, rješenje drugostepenog organa od 3. novembra 2010. godine poništeno i predmet vraćen na ponovno rješavanje. Takođe, Ustavni sud zapaža da je nakon toga drugostepeni organ, u ponovnom postupku, donio rješenje nakon tri mjeseca (14. januara 2015. godine) protiv kog je apelant ponovo tužbom pokrenuo upravni spor.

32. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da su organi uprave rješavali u primjerenim rokovima o apelantovom zahtjevu, ali smatra da ne postoji adekvatno opravdanje za postupanje Kantonalnog suda, posebno ako se uzme u obzir da je presudom Vrhovnog suda uvažen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, poništeno rješenje drugostepenog organa i predmet vraćen na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da su, u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 1. decembra 2010. godine, koje je donio Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine, sudije odgovorne za rješavanje predmeta po starosti inicijalnog akta, a u skladu s Planom rješavanja starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne mogu se smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom apelantovih tužbi u periodu od tri godine i četiri mjeseca, odnosno u periodu od više od četiri mjeseca. Imajući u vidu okolnost da je riječ o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta, jer se tiče priznavanja prava na starosnu penziju, dakle, apelantove egzistencije, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

33. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje gotovo pet godina i koji još uvijek nije okončan može pripisati Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

34. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove tužbe protiv Rješenja Federalnog zavoda broj FZ3/8-1303895398 od 14. januara 2015. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, to je tom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud povredu tog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja apelantovog prava na starosnu penziju nije završen ni nakon gotovo pet godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka može se pripisati ponašanju Kantonalnog suda, jer su mjere koje je preduzimao u otklanjanju zaostataka u radu rezultirale nepostupanjem povodom apelantove tužbe, u predmetu koji je od naročitog značaja za apelanta.

36. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1379/15 (I. P.) | Sudska praksa | Aktio