Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3016/13 (M. L.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3016/13

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3016/13, rješavajući apelaciju Mladena Lučića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mladena Lučića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 09 0 P 011386 11 Gž 2.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Mladenu Lučiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati Mladenu Lučiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mladen Lučić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Janja, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 9. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 09 0 P 011386 11 Gž 2.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 4. novembra 2014. godine, a od Kantonalnog suda 14. novembra 2014. godine i 18. juna 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 7. novembra 2014. godine dostavio svoj odgovor na apelaciju, dok je Kantonalni sud to učinio 7. novembra 2014. godine, te 26. juna 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 15. aprila 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv R.B. radi predaje u posjed stana u Ulici Zelenih beretki broj 9/II ili naknade štete.

6. Općinski sud je 11. novembra 2005. godine donio Presudu broj P-1998/05, kojom je apelantov zahtjev odbijen kao neosnovan. Iz odgovora Općinskog suda evidentno je da je u periodu od podnošenja tužbe do donošenja prvostepene presude Općinski sud održao nekoliko ročišta, te nekoliko njih i odgodio.

7. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda od 11. novembra 2005. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-Gž-06-000559 od 19. marta 2008. godine kojom je apelantova žalba djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je tuženi dužan apelantu predati u posjed i na slobodno raspolaganje stan u Ulici Zelenih beretki broj 9/II, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

8. Protiv ove presude tuženi je izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) usvojio svojom Odlukom broj 070-0-Rev-08-001055 od 30. septembra 2010. godine i preinačio drugostepenu presudu u dosuđujućem dijelu, tako da se apelantova žalba u ovom dijelu odbija, prvostepena presuda u istom potvrđuje, a u preostalom dijelu ukida i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovni postupak.

9. U ponovnom postupku Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 P 011386 11 Gž od 19. januara 2011. godine, kojom je apelantova žalba djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je tuženi dužan apelantu isplatiti na ime naknade štete iznos od 68.600,00 KM uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.540,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom dijelu apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

10. Odlučujući po reviziji izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 19. januara 2011. godine, Vrhovni sud je donio Odluku broj 65 0 P 194504 11 Rev od 19. aprila 2012. godine, kojom je revizija djelimično usvojena, presuda drugostepenog suda u dosuđujućem dijelu ukinuta i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu revizija odbačena.

11. Kantonalni sud je 3. juna 2013. godine donio Rješenje broj 09 0 P 011386 11 Gž, kojim je apelantova žalba uvažena, prvostepena presuda ukinuta za iznos naknade štete od 68.600,00 KM sa troškovima postupka i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni posutpak, na pripremno ročište.

12. Presudom Općinskog suda od 28. novembra 2014. godine broj 65 0 P 194054 02 P apelantov tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti, a protiv koje je apelant 23. decembra 2014. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu. Prema navodima Kantonalnog suda, apelantova žalba je u taj sud zaprimljena 4. maja 2015. godine.

13. Prema stanju spisa, predmet je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant traži od Ustavnog suda da svojom odlukom poništi sve dosadašnje odluke i predmet riješi u meritumu, odnosno da tuženom naloži da apelantu isplati novčanu naknadu zbog nevraćanja u posjed stana u iznosu od 74.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 15. aprila 2002. godine i troškove parničnog postupka u iznosu od 5.377,37 KM, kao i da mu dodijeli kompenzaciju zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 3.300,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je u svom odgovoru od 7. novembra 2014. godine opisao hronologiju postupka pred tim sudom, te naveo da je postupak vodio u skladu sa odredbama ZPP i zakazivao ročišta u razumnim rokovima, imajući u vidu činjenicu da su postupajuće sudije imale u radu više od 300 predmeta, što je utjecalo na dinamiku zakazivanja i održavanja ročišta.

16. Kantonalni sud je u svom odgovoru od 7. novembra 2014. godine opisao tok postupka pred tim sudom, te naveo da se predmet nalazi u postupku pred prvostepenim sudom, što je u to vrijeme i bio slučaj, te naveo da prilikom postupanja u ovom predmetu nije prekršio nijednu odredbu Ustava BiH, niti Evropske konvencije, već, naprotiv, da su odluke tog suda upravo zasnovane na odredbama Evropske konvencije. U svom odgovoru na apelaciju od 26. juna 2015. godine Kantonalni sud je istakao da je apelantov predmet po žalbi zaprimio 4. maja 2015. godine, te da nema razloga da se prigovara na dužinu trajanja postupka kod tog suda. Štaviše, Kantonalni sud je naveo da, iako je spis tek nedavno zaprimljen u Kantonalni sud, njemu će se dati prioritet kod odlučivanja.

V. Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom.

22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

24. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

25. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.

Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut u aprilu 2002. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste 13 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi povrata u posjed stana ili naknade štete. S obzirom na stanje spisa, te odgovore Općinskog i Kantonalnog suda, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.

28. Što se tiče apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka.

29. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, nakon što je apelant podnio tužbu u aprilu 2002. godine, Općinski sud je tek krajem 2005. godine donio prvostepenu presudu, odnosno nakon više od tri godine nakon podnošenja tužbe. Odluka po žalbi je donesena nakon više od dvije godine, a odluka po reviziji u septembru 2010. godine, odnosno više od dvije godine nakon što je izjavljena.

30. U ponovnom postupku drugostepena presuda je donesena u januaru 2011. godine, odnosno nekoliko mjeseci nakon što je predmet vraćen sa Vrhovnog suda. Odlučujući ponovo o reviziji, Vrhovni sud je svoju odluku donio 19. aprila 2012. godine, odnosno nešto više od godinu dana nakon što je ona izjavljena.

31. Ponovni postupak pred Kantonalnim sudom je okončan u junu 2013. godine, rješenjem kojim je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, a koji je svoju odluku donio u novembru 2014. godine. I protiv ove presude je podnesena žalba Kantonalnom sudu u postupku koji još uvijek traje.

32. Ustavni sud konstatira da je u periodu od 13 godina doneseno ukupno sedam odluka, i to dvije pred prvostepenim sudom, tri pred drugostepenim i dvije pred Vrhovnim sudom. U tom predmetu sve odluke su u žalbenom postupku ukidane i više puta vraćane na ponovni postupak.

33. Nesporna je činjenica da su redovni sudovi postupali u apelantovom predmetu i u postupku donosili odluke, ali je, isto tako, nesporno i to da je prvostepena presuda ukinuta po žalbi, a i drugostepena po reviziji, i to u dva navrata. U tom pogledu stavovi koje su zauzela ova tri suda se očigledno bitno razlikuju. Ustavni sud konstatira da radnje koji su poduzimali redovni sudovi zbog navedenih razloga nisu bile djelotvorne za apelanta. Štaviše, vremenski razmaci između donošenja pojedinih odluka su bili značajni, što je svakako doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka. Međutim, redovni sudovi nisu ponudili nikakvo opravdanje za ovako dugo trajanje parničnog postupka, niti su naznačili kada bi on mogao biti okončan, izuzev Kantonalnog suda koji je naveo da će, s obzirom na okolnosti predmeta, apelantovom predmetu dati prioritet pri rješavanju.

34. Iako se apelantov predmet trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom, i to od maja 2015. godine, što se ne može smatrati naročito dugim periodom, ali imajući u vidu cjelokupno trajanje parničnog postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da apelantov predmet okonča u što kraćem roku.

35. Imajući u vidu sve činjenice i okolnosti ovog predmeta, a naročito činjenicu da je postupak započet 2002. godine i da još uvijek traje, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

37. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

38. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje 13 godina, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.950,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

39. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju dužinu trajanja parničnog postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje trinaest godina i kada još uvijek nije okončan, a obrazloženja redovnih sudova ne nude razumno niti objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3016/13 (M. L.) | Sudska praksa | Aktio