Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4172/14 (A. V.)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4172/14
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4172/14, rješavajući apelaciju Anđe Vitković, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Anđe Vitković.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Sokocu - Odjeljenje Istočno Sarajevo u predmetu broj I-38/05.
Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu - Odjeljenju Istočno Sarajevo da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj I -38/05, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Anđi Vitković, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Anđi Vitković zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu - Odjeljenju Istočno Sarajevo i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Anđa Vitković (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Trnova, koju zastupa Borislav Jamina, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnijela je 12. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Sokocu - Odjeljenje Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj I-38/05.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 17. aprila i 30. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 29. juna 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Nikola Vitković (apelantkinjin suprug) 17. januara 2005. godine Osnovnom sudu podnio je prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj P-167/02 od 3. novembra 2003. godine kojom su obavezani Miladin Trgovčević, Joka Prorok i Dušan Trgovčević (u daljnjem tekstu: izvršenici) da predaju tražiocu izvršenja u sudržavinu zajedničku nepokretnost označenu kao k.č. broj 369/2, u naravi nekategorisani put, te da zabrani izvršenicima da tražioca izvršenja sprečavaju i ometaju u vršenju uknjižbe prava susvojine na predmetnoj nepokretnosti. Predmetnom presudom je naloženo izvršeniku Miladinu Trgovčeviću da sa sporne parcele ukloni drvenu letvu, a izvršenici Joki Prorok da ukloni željeznu kapiju, pušnicu, svinjac, kokošinjac i šupu. Konačno, sud je obavezao izvršenike da tražiocu izvršenja naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 KM.
6. Rješenjem Osnovnog suda broj I-38/05 od 2. marta 2005. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje.
7. Punomoćnik tražioca izvršenja je podnescima od 14. juna i 24. novembra 2006. godine urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud predmet uzme u rad.
8. Rješenjem Osnovnog suda broj I-38/05 od 28. novembra 2006. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika.
9. Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-GŽ-07-000 121 od 11. aprila 2007. godine odbijena je kao neosnovana žalba izvršenika i prvostepeno rješenje potvrđeno.
10. Punomoćnik tražioca izvršenja je podnescima od 5. februara i 3. aprila 2014. godine urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud odmah pristupi izvršenju. Punomoćnik tražioca izvršenja je predmetnim podneskom obavijestio sud da je tražilac izvršenja Nikola Vitković u međuvremenu umro, da ga je apelantkinja, kao njegova pravna nasljednica, ovlastila da je zastupa u konkretnom predmetu, te je dostavio Rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda broj 089-1-0-06-000-126 od 31. avgusta 2006. godine.
11. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud dopisom od 9. aprila 2014. godine tražio od izvršenika da se izjasne da li su postupili po rješenju o izvršenju od 2. marta 2005. godine.
12. Prema stanju spisa, ovaj izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantkinja smatra da joj je u ovom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je opisala hronologiju predmetnog postupka, te je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Osnovnom sudu da odmah sprovede rješenje o izvršenju od 2. marta 2005. godine. Dalje, apelantkinja je predložila da Ustavni sud naloži Vladi Republike Srpske da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 300,00 KM za svaku godinu neopravdanog trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
14. Postupajući sudija Osnovnog sud je opisala hronologiju predmetnog postupka, te istakla da je navedenim predmetom zadužena 15. aprila 2010. godine, kada je stupila na dužnost dodatnog sudije. Dalje, u odgovoru na apelaciju je navela da je sud 9. aprila 2014. godine uputio dopis izvršenicima da se izjasne da li su postupili po rješenju o izvršenju od 2. marta 2005. godine, slijedom čega je jedan od izvršenika obavijestio sud da su u potpunosti postupili po navedenom rješenju o izvršenju i da je ono u cijelosti izvršeno. Konačno, sud je navedeni dopis dostavio i apelantkinjinom punomoćniku, te će nakon što se on na navedeni dopis izjasni, eventualno nastaviti postupak. V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. Apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u tom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u tom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana stav 2 a ona obuhvataju :
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
25. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Takođe, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a)Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je apelantkinjin suprug Nikola Vitković 17. januara 2005. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste više od 10 godina.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelantkinja svojim ponašanjem nije uticala na njegovu dužinu.
28. U pogledu apelantkinjinog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud primjećuje da ona ni na koji način nije doprinijela dužini postupka, budući da je postupala po uputama suda i aktivno učestvovala u postupku. Štaviše, u nekoliko navrata je pismenim urgencijama nastojala ubrzati sam postupak (podnescima od 14. juna i 24. novembra 2006. godine i 5. februara i 3. aprila 2014. godine).
29. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud ni nakon 10 godina nije okončao predmetni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je propisano i u relevantnim odredbama ZIP-a. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon zaprimanja prijedloga za izvršenje od 17. januara 2005. godine, predloženo izvršenje odredio nakon jednog mjeseca i 14 dana, odnosno 2. marta 2005. godine. Nakon toga Osnovni sud je rješenjem od 28. novembra 2006. godine odbio prigovor izvršenika iako je, u skladu s članom 15 ZIP-a, bio dužan o tome odlučiti u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči, a za šta je Osnovnom sudu bila potrebna jedna godina, osam mjeseci i 26 dana. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud 11. aprila 2007. godine, dakle, nakon četiri mjeseca, donio rješenje kojim je žalbu izvršenika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Nakon toga Osnovni sud je dopisom od 9. aprila 2014. godine, dakle, nakon šest godina, 11 mjeseci i 29 dana, od izvršenika zatražio da se izjasne da li su postupili po rješenju o izvršenju od 2. marta 2005. godine. Međutim, iz stanja spisa proizilazi da Osnovni sud nije okončao predmetni izvršni postupak ni nakon 10 godina od njegovog pokretanja. U svom odgovoru na apelaciju postupajući sudija Osnovnog suda je, između ostalog, navela „da je navedenim premetom zadužena 15. aprila 2010. godine, kada je stupila na dužnost dodatnog sudije“. Nadalje, u odgovoru na apelaciju je navela da je „[...] 9. aprila 2014. godine uputila dopis izvršenicima da se izjasne da li su postupili po rješenju o izvršenju od 2. marta 2005. godine, [slijedom čega je] jedan od izvršenika obavijestio sud da su u potpunosti postupili po navedenom rješenju o izvršenju i da je isto u cijelosti izvršeno“. Konačno, sud je navedeni dopis dostavio i apelantkinjinom punomoćniku, koji će, nakon što se on na navedeni dopis izjasni, eventualno nastaviti postupak. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu sa članom 64 ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud na osnovu stanja u spisu nije mogao da utvrdi da je izvršenje dovršeno sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Osnovni sud obavijestio apelantkinju da nije moguće sprovesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje više od 10 godina, može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu.
30. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je, zbog dužine izvršnog postupka, došlo do povrede apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Prilikom odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
32. S obzirom na to da je postupak trajao više od 10 godina, Ustavni sud smatra da bi apelantkinji na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prema usvojenim kriterijumima trebalo isplatiti ukupan iznos od 3.000,00 KM. Taj iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnog suda koji je odgovoran za dužinu postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada izvršni postupak po apelantkinjinom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude traje duže od 10 godina i kada još uvijek nije okončan iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka može u cijelosti staviti na teret Osnovnom sudu.
34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman