Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3017/12 (R. B.)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
- Kleveta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3017/12
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3017/12, rješavajući apelaciju Radeta Bjekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Radeta Bjekića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 038819 02 P, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Rade Bjekić (u daljem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 13. avgusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 32 0 P 038819 02 P koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljem tekstu: Općinski sud), a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i M. J., kao stranke u postupku, zatraženo je 15. aprila 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 29. aprila 2015. godine, Kantonalni sud 24. aprila 2015. godine, a M. J. je odgovor na apelaciju dostavio 7. maja 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant i V. D. su kao suparničari radi naknade štete zbog klevete, vrijednost spora 7.000,00 KM, podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženog M. J. Općinski sud je nakon prijema tužbe apelanta kao tužioca, odnosno suparničara, predmet zaveo i vodio pod brojem 32 0 P 038819 02 P i u ovoj pravnoj stvrari zakazao je i održao pripremno ročište 18. marta 2003. godine, a ročište za glavnu raspravu je održao 24. aprila 2003. godine i nastavke ročišta za glavnu raspravu 29. juna i 7. avgusta 2003. godine. Prvostepenu presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužilaca Općinski sud je donio 15. septembra 2003. godine. Tužioci su protiv prvostepene presude podnijeli žalbu, koju je Kantonalni sud Rješenjem broj Gž 2137/03 od 30. marta 2005. godine uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
6. Općinski sud je u ponovljenom postupku u ovoj pravnoj stvari zakazao i održao pripremno ročište 6. juna 2005. godine, a ročište za glavnu raspravu održao je 6. jula 2005. godine i nastavak ročišta za glavnu raspravu 20. jula 2005. godine, a presudu u ponovljenom postupku Općinski sud je donio 31. avgusta 2005. godine kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev tužilaca. Na navedenu presudu Općinskog suda i tužioci i tuženi M. J. su podnijeli žalbu i cio spis je dostavljen Kantonalnom sudu na dalje postupanje. Kantonalni sud je po žalbama parničnih stranaka odlučio Rješenjem broj Gž 1590/05 od 30. oktobra 2008. godine, kojim je usvojio žalbe parničnih stranaka, prvostepenu presudu donesenu u ponovljenom postupku ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
7. Nakon što je Kantonalni sud dostavio po drugi put spis Općinskom sudu na ponovno postupanje, Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 19. januar 2010. godine, koje je odloženo na prijedlog opunomoćenika tužilaca i novo pripremno ročište je zakazano i održano 29. marta 2010. godine, a ročište za glavnu raspravu Općinski sud je održao 7. juna 2010. godine, nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 9. februar je odložen na zahtjev opunomoćenika tužilaca i novo ročište za glavnu raspravu je zakazano i održano 13. aprila 2011. godine. Općinski sud je 12. maja 2011. godine u ovoj pravnoj stvari po treći put donio presudu kojom je po drugi put u cijelosti odbijen tuženi zahtjev tužilaca. Na navedenu presudu tužioci su podnijeli žalbu koju je Kantonalni sud Presudom broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine odbio i prvostepenu presudu Općinskog suda potvrdio.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e), odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok predmetnog parničnog postupka, koji je izložen u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je u toku parničnog postupka postupao u najkraćim mogućim rokovima i da je odlučivao o zahtjevu apelanta kao tužioca u kom postupku nije povrijedio apelantova prava navedena u apelaciji.
10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je po žalbi apelanta, odnosno tužilaca podnesenu na Presudu Općinskog suda broj 32 0 P 038819 02 P od 12. maja 2011. godine blagovremeno odlučio, donoseći Presudu broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine koju je apelant primio 26. septembra 2012. godine.
11. U odgovoru na apelaciju M. J. kao stranka u parničnom postupku, odnosno kao tužen, istakao je da nije utjecao na dužinu trajanja postupka i da je tužbeni zahtjev apelanta kao tužioca, odnosno suparničara u cijelosti odbijen a predmetni parnični postupak okončan.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako je predmetni parnični postupak okončan nakon podnošenja apelacije Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se apelant u konkrentom slučaju žalio na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka, koji je podnoseći tužbu Općinskom sudu pokrenuo 24. juna 2002. godine, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste više od deset godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o parničnom postupku radi naknade štete zbog klevete, vrijednost spora 7.000,00 KM, koji se vodio pred Općinskim sudom a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine, te da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
23. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak koji je pokrenut tužbom apelanta kao tužioca, odnosno suparničara, 24. juna 2002. godine pred Općinskim sudom nakon više od deset godina okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine.
24. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u toku trajanja predmetnog parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari donio ukupno tri presude od kojih je dvije ukinuo kao nepravilne Kantonalni sud i predmet je vraćen na ponovni postupak, gdje je Kantonalni sud treći put, odlučujući po žalbi na presudu Općinskog suda, okončao predmetni parnični postupak na način što je Presudu Općinskog suda broj 32 0 P 038819 02 P od 12. maja 2011. godine, kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanta kao tužioca, odnosno suparničara, potvrdio, a žalbu tužilaca odbio.
25. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku preduzimao procesne radnje u predmetnom parničnom postupku i da je blagovremeno donosio prvostepene presude od kojih je dvije kao nepravilne ukinuo Kantonalni sud a da je tek treću prvostepenu presudu Kantonalni sud potvrdio, čime je predmetni parnični postupak okončan. Općinski sud je procesne radnje u predmetnom postupku preduzimao u razumnom roku, ali one nisu bile efikasne, jer je dvije prvostepene presude Kantonalni sud ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, gdje je tek treću presudu Općinskog suda Kantonalni sud potvrdio, čime je okončao predmetni parnični postupak. Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u preduzimanju svojih procesnih radnji, odnosno postupanju po žalbi nije bio ažuran, te da mu je trebao vremenski period od jedne, pa i do tri godine da bi odlučio po žalbi parničnih stranaka.
26. Ustavni sud zapaža da su u ovoj pravnoj stvari redovni sudovi donijeli ukupno šest odluka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud zapaža da, iako je Općinski sud u ovoj pravnoj stvari donio ukupno tri odluke, on nije bio djelotvoran, jer je Kantonalni sud od ukupno tri donesene presude dvije ukinuo kao nepravilne i predmet vratio na ponovni postupak, a samo je Presudu broj 32 0 P 038819 02 P od 12. maja 2011. godine potvrdio donoseći Presudu broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine, kojom je nakon deset godina okončan predmetni parnični postupak. Ustavni sud zapaža da se u ovoj pravnoj stvari radi o postupku koji nije naročito složen, a koji je od značaja za apelanta, jer je u pitanju naknada štete zbog klevete, gdje je vrijednost spora 7.000,00 KM, te da apelant kao tužilac u predmetnom parničnom postupku svojim ponašanjem nije bitno utjecao na dužinu trajanja postupka, a redovni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili adekvatno opravdanje za tako dugo trajanje postupka.
27. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je predmetni parnični postupak trajao duže od deset godine, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine, ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku», jer je predmetni parnični postupak, koji nije naročito složen i koji je od značaja za apelanta, okončan nakon više od deset godina Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 038819 12 Gž od 11. septembra 2012. godine. Pri tome redovni sudovi, iako su donijeli ukupno šest odluka, nisu bili efikasni, jer su nižestepene presude ukidane i predmet vraćan na ponovni postupak, što ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman