Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4128/12 (GTO d.o.o. Bihać)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4128/12
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4128/12, rješavajući apelaciju GTO d.o.o. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija GTO d.o.o. Bihać.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Bihaću u predmetu broj 17 0 Mal 001738 10 I, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Mal 001738 10 I od 19. maja 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. GTO d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Ajlen Bajrić, advokat iz Bihaća, podnio je 29. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 Mal 001738 10 I, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Mal 001738 10 I od 19. maja 2015. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 14. decembra 2012. godine i 20. aprila 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 27. decembra 2012. godine i 21. maja 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je kao tražilac izvršenja 28. januara 2010. godine, na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 17 0 Mal 001738 08 Mal od 3. aprila 2009. godine, podnio prijedlog za izvršenje u kome je odredio da sredstvo izvršenja budu pokretne stvari izvršenika. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 17 0 Mal 001738 10 I od 2. februara 2010. godine koje je postalo prvosnažno 21. maja 2010. godine. Sudski izvršilac je 11. novembra 2011. godine radi popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari izvršenika otišao na adresu navedenu u prijedlogu za izvršenje i utvrdio da se izvršenik ne nalazi u stanu-kući, te je izvršeniku ostavio poziv da se javi u Općinski sud kod sudskog izvršioca. Iz stanja spisa proizlazi da je sudski izvršilac radi popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari izvršenika sljedeću procesnu radnju preduzeo 30. aprila 2015. godine odlaskom na adresu izvršenika navedenu u prijedlogu za izvršenje, gdje je izvršenik predložo da mu se ostavi dodatni rok u kome bi on mogao dobrovoljno da izmiri svoje dugovanje prema apelantu kao tražiocu izvršenja, odnosno da se ne vrše popis, procjena i prodaja njegovih pokretnih stvari. Izvršenik je svoje dugovanje prema apelantu kao tražiocu izvršenja izmirio 18. maja 2015. godine, a apelant je dopisom od 19. maja 2015. godine obavijestio Općinski sud da je njegovo potraživanje prema izvršeniku namireno, te da povlači prijedlog za izvršenje. Općinski sud je predmetni izvršni postupak okončao donoseći Rješenje broj 17 0 Mal 001738 10 I od 19. maja 2015. godine, kojim je obustavio predmetni postupak, jer je izvršenik dobrovoljno izmirio svoje dugovanje prema tražiocu izvršenja, a tražilac izvršenja je u cijelosti povukao prijedlog za izvršenje.
6. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak okončan Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Mal 001738 10 I od 19. maja 2015. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok izvršnog postupka, koji je izložen u činjeničnom dijelu odluke, ističući da Općinski sud ima veliki broj predmeta na izvršnom referatu, koje rješava prema redoslijedu inicijalnog akta, te da prednost u rješavanju zaostatka u radu imaju stariji predmeti, a da apelantov predmet ne spada u kategoriju prioritetnih predmeta. U odgovoru na apelaciju dostavljenom 21. maja 2015. godine Općinski sud je naveo da je predmetni izvršni postupak okončan Rješenjem tog suda broj 17 0 Mal 001738 10 I od 19. maja 2015. godine, te da sud tokom postupka nije povrijedio apelantova prava navedena u apelaciji.
V. Relevantni propisi
9. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
10. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
12. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako je predmetni izvršni postupak okončan nakon podnošenja apelacije Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Mal 001738 10 I od 19. maja 2015. godine, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
15. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
18. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, Serija A broj 198, stav 30, i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, stav 24 ). Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom za izvršenje od 28. januara 2010. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da je taj postupak okončan Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Mal 001738 10 I od 19. maja 2015. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste duži od pet godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda, da se radilo o postupku čija priroda zahtijeva određenu hitnost u postupanju, te da se ne radi o naročito složenom postupku. Budući da je apelant nastojao realizirati potraživanje koje mu je dosuđeno pravosnažnom i izvršnom Presudom Općinskog suda broj 17 0 Mal 001738 08 I od 3. aprila 2009. godine, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak značajan za apelanta.
21. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom za izvršenje od 28. januara 2010. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak, a da je Općinski sud 2. februara 2010. godine donio rješenje o izvršenju, ali da je tek 11. novembra 2011. godine, približno dvije godine nakon donošenja rješenja o izvršenju, sudski izvršilac pokušao, radi namirenja apelantovog potraživanja, da izvrši popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika, ali u tome nije uspio zbog toga što se izvršenik nije nalazio u stanu - kući. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud radi popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari izvršenika preduzeo sljedeću procesnu radnju tek 30. aprila 2015. godine odlaskom sudskog izvršioca na adresu izvršenika, navedenu u prijedlogu za izvršenje, kada je izvršenik predložo da mu se ostavi dodatni rok u kome bi on mogao dobrovoljno da izmiri svoje dugovanje prema apelantu kao tražiocu izvršenja.
22. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik u cijelosti svoj dug prema apelantu izmirio 18. maja 2015. godine, a tražilac izvršenja je dopisom od 19. maja 2015. godine obavijestio Općinski sud da je izvršenik svoju obavezu prema njemu u cijelosti izmirio i da apelant kao tražilac izvršenja povlači prijedlog za izvršenje na osnovu čega je Općinski sud donio Rješenje broj 17 0 Mal 001738 10 I od 19. maja 2015. godine, kojim je obustavio predmetni izvršni postupak, jer je izvršenik dobrovoljno izmirio dug prema tražiocu izvršenja i jer je tražilac izvršenja povukao prijedlog za izvršenje.
23. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u preduzimanju svojih procesnih radnji u predmetnom izvršnom postupku postupao krajnje pasivno, jer mu je bio potreban vremenski period duži od pet godina da bi se okončao predmetni izvršni postupak, i to na način što je izvršenik dobrovoljno izmirio svoj dug prema tražiocu izvršenja a tražilac izvršenja je povukao prijedlog za izvršenje. Kao opravdanje za dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka Općinski sud je naveo da ima veliki broj predmeta u izvršnom referatu koji se rješavaju prema inicijalnom aktu i da prednost u rješavanju imaju stariji predmeti, a da predmetni izvršni postupak nije spadao u kategoriju prioritetnih predmeta, a to opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti kao relevantno. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu dovelo je do toga da je predmetni izvršni postupak trajao duže od pet godina, a koji je prema Zakonu o izvršnom postupku hitan. Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego da predstavlja hronično preopterećenje suda. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka koji je trajao duže od pet godina može u većem dijelu pripisati Općinskom sudu.
24. Imajući u vidu činjenicu da je predmetni postupak po zakonu hitan, te da je u takvoj vrsti postupka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka koji je trajao duže od pet godina ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Naime, javna vlast je obavezna da pravosudni sistem uredi tako da se povinuje standardima člana 6. Evropske konvencije, što je u konkretnom slučaju nesporno izostalo. Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano odredbom člana 5. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.
25. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je predmetni izvršni postupak trajao duže od pet godina, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
27. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra, a s obzirom na činjenicu da je predmetni izvršni postupak okončan i da je apelant svoje potraživanje u izvršnom postupku namirio, da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» gdje je predmetni izvršni postupak, koji je 28. januara 2010. godine pokrenut pred Općinskim sudom, prijedlogom za izvršenje apelanta kao tražioca izvršenja nakon više od pet godina okončan Rješenjem tog suda broj 17 0 Mal 001738 10 I od 19. maja 2015. godine, što je suprotno odredbama člana 5. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, jer u izvršnom postupku treba postupati hitno, to dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljavala standarde prava na pravično suđenje.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman