Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1383/15 (B. R., Z. B., M. Đ., R. P., V. B., Ž. S., B. B., S. I., I. M., A. S., B. G., A. G., I. M., B. D., V. T., S. G., S. B. i drugi)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1383/15
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1383/15, rješavajući apelaciju Branka Reze i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Branka Reze, Zorana Begića, Marija Đole, Roberta Pinjuha, Verislava Bevende, Željka Stojića, Branislava Bilača, Slavena Ivankovića, Ivice Marića, Antonija Stojića, Brace Gugića, Ante Grbeša, Ive Miličevića, Branka Drmaća, Vlade Topića, Slavena Gudelja, Slavka Barbarića, Darija Mikulića, Jerke Azinovića, Olivere Capuder, Marija Đidića, Zorana Čulea, Jerke Blaževića, Zdravka Marića, Marka Turudića, Tome Miličevića, Stipe Zlomislića, Ivana Hercega, Ante Pavlovića, Jeronima Mijača, Marija Pažina, Zorana Sesara, Ilije Planinića, Renata Karačića, Pere Bjelopere, Joze Pinjuha, Tonija Tomića, Mate Kolobarića, Ilije Karačića, Gojka Arapovića, Tomislava Kordića, Kornelija Pehara, Tihomira Kneževića, Danijela Pažina, Martina Kneževića i Gorana Prge.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br.
65 0 I 348505 13 I od 20. maja 2013. godine, 65 0 I 326141 13 I od 22. maja 2013. godine, 65 0 I 269404 12 I od 22. juna 2012. godine, 65 0 I 300039 12 I od 31. oktobra 2012. godine i 65 0 I 198939 11 I od 6. juna 2011. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Branko Rezo, Zoran Begić, Mario Đolo, Robert Pinjuh, Verislav Bevenda, Željko Stojić, Branislav Bilač, Slaven Ivanković, Ivica Marić, Antonio Stojić, Braco Gugić, Anto Grbeš, Ivo Miličević, Branko Drmać, Vlado Topić, Slaven Gudelj, Slavko Barbarić, Dario Mikulić, Jerko Azinović, Olivera Capuder, Mario Đidić, Zoran Čule, Jerko Blažević, Zdravko Marić, Marko Turudić, Tomo Miličević, Stipe Zlomislić, Ivan Herceg, Ante Pavlović, Jeronim Mijač, Mario Pažin, Zoran Sesar, Ilija Planinić, Renato Karačić, Pero Bjelopera, Jozo Pinjuh, Toni Tomić, Mate Kolobarić, Ilija Karačić, Gojko Arapović, Tomislav Kordić, Kornelio Pehar, Tihomir Knežević, Danijel Pažin, Martin Knežević i Goran Prga (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 26. do 30. marta 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 65 0 I 348505 13 I od 20. maja 2013. godine, 65 0 I 326141 13 I od 22. maja 2013. godine, 65 0 I 269404 12 I od 22. juna 2012. godine, 65 0 I 300039 12 I od 31. oktobra 2012. godine i 65 0 I 198939 11 I od 6. juna 2011. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. maja 2015. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 4. i 18. juna 2015. godine dostavio odgovore na apelacije.
4. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 1383/15, AP 1460/15, AP 1461/15, AP 1462/15 i AP 1463/15 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1383/15.
5. Također, Ustavni sud je uzeo u obzir i odgovor na apelacije Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, dobijen povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 2892/13 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP2892/13 od 17. marta 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
AP 1383/15
7. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 048768 07 P od 27. augusta 2009. godine obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine – Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantima Branku Rezi, Zoranu Begiću, Mariju Đoli, Robertu Pinjuhu, Verislavu Bevendi, Željku Stojiću i Branislavu Bilaču isplati iznose precizirane u navedenoj presudi sa zakonskim zateznim kamatama.
8. Budući da izvršenik nije postupio po navedenoj presudi, apelanti su 7. maja 2013. godine podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude protiv izvršenika.
9. Općinski sud je, postupajući po prijedlogu apelanata, donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 348505 13 I od 20. maja 2013. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima kod UniCredit Bank d.d. Mostar, Raiffeisen Bank d.d. BiH, Union banke, Sberbank BiH, Bor Bank i NLB Bank.
10. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije provedeno.
AP 1460/15
11. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 044247 09 Rsz od 29. januara 2009. godine obavezan je izvršenik da apelantima Slavenu Ivankoviću, Ivici Mariću, Antoniju Stojiću, Braci Gugiću, Anti Grbešu, Ivi Miličeviću, Branku Drmaću, Vladi Topiću, Slavenu Gudelju i Slavku Barbariću isplati iznose precizirane u navedenoj presudi sa zakonskim zateznim kamatama.
12. Budući da izvršenik nije postupio po navedenoj presudi, apelanti su 12. februara 2013. godine podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude protiv izvršenika.
13. Općinski sud je, postupajući po prijedlogu apelanata, donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 326141 13 I od 22. maja 2013. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima kod UniCredit Bank d.d. Mostar, Raiffeisen Bank d.d. BiH, Union banke, Sberbank BiH, Bor Bank i NLB Bank.
14. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije provedeno.
AP 1461/15
15. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 049921 07 P od 26. decembra 2008. godine, koja je ispravljena Rješenjem o ispravci Presude broj 65 0 P 049921 07 P od 13. februara 2009. godine, obavezan je izvršenik da apelantima Dariju Mikuliću, Jerki Azinoviću, Oliveri Capuder, Mariju Đidiću, Zoranu Čuli, Jerki Blaževiću, Zdravku Mariću, Marku Turudiću, Tomi Miličeviću i Stipi Zlomisliću isplati iznose precizirane u navedenoj presudi sa zakonskim zateznim kamatama.
16. Budući da izvršenik nije postupio po navedenoj presudi, apelanti su 18. juna 2012. godine podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude protiv izvršenika.
17. Općinski sud je, postupajući po prijedlogu apelanata, donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 269404 12 I od 22. juna 2012. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima kod UniCredit Bank d.d. Mostar, Raiffeisen Bank d.d. BiH, Union banke, Sberbank BiH, Bor Bank i NLB Bank.
18. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije provedeno.
AP 1462/15
19. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 048827 07 P od 20. maja 2009. godine obavezan je izvršenik da apelantima Ivanu Hercegu, Anti Pavloviću, Jeronimu Mijaču, Mariju Pažinu, Zoranu Sesaru, Iliji Planiniću, Renatu Karačiću, Peri Bjeloperu i Jozi Pinjuhu isplati iznose precizirane u navedenoj presudi sa zakonskim zateznim kamatama.
20. Budući da izvršenik nije postupio po navedenoj presudi, apelanti su 15. oktobra 2012. godine podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude protiv izvršenika.
21. Općinski sud je, postupajući po prijedlogu apelanata, donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 300039 12 I od 31. oktobra 2012. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima kod UniCredit Bank d.d. Mostar, Raiffeisen Bank d.d. BiH, Union banke, Sberbank BiH, Bor Bank i NLB Bank.
22. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije provedeno.
AP 1463/15
23. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 041992 07 P od 23. oktobra 2008. godine obavezan je izvršenik da apelantima Toniju Tomiću, Mati Kolobariću, Iliji Karačiću, Gojku Arapoviću, Tomislavu Kordiću, Korneliju Peharu, Tihomiru Kneževiću, Danijelu Pažinu, Martinu Kneževiću i Goranu Prgi isplati iznose precizirane u navedenoj presudi sa zakonskim zateznim kamatama.
24. Budući da izvršenik nije postupio po navedenoj presudi, apelanti su 31. maja 2011. godine podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude protiv izvršenika.
25. Općinski sud je, postupajući po prijedlogu apelanata, donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 198939 11 I od 6. juna 2011. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima kod UniCredit Bank d.d. Mostar, Raiffeisen Bank d.d. BiH, Union banke, Sberbank BiH, Bor Bank i NLB Bank.
26. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 23. februara 2013. godine obustavio izvršenje u odnosu na Matu Kolobarića i Gojka Arapovića.
27. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 17. februara 2015. godine obustavio izvršenje u odnosu na Tomislava Kordića, Kornelija Pehara i Gorana Prgu.
28. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije provedeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
29. Apelanti smatraju da su im zbog neizvršavanja pravosnažnih sudskih odluka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su u apelaciji istaknuli da je članom 175. ZIP-a izričito propisana obaveza banaka da postupaju po svim sudskim rješenjima o izvršenju i drugim sudskim nalozima, a članom 167. ZIP-a određen je redoslijed naplate, odnosno rad banke nakon prijema rješenja suda i drugih naloga. Apelanti su, također, naveli da banke, suprotno navedenim odredbama, ne poštuju redoslijed za naplatu, što je Ustavni sud utvrdio u odlukama br. AP 2986/12 od 12. juna 2013. godine i AP 3765/13 od 25. juna 2014. godine. Osim toga, apelanti su naveli da su u budžetu za 2013. godinu predviđena sredstva za izmirenje po sudskim odlukama, ali da se ne poštuje redoslijed za naplatu. Dalje, apelanti su naglasili da je identično pravno pitanje – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, razmatrano u Odluci broj AP 1544/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao i u odlukama AP 3765/13, AP 1499/13 i AP 2986/12. Imajući u vidu navedeno, apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji njihove apelacije, utvrdi povredu navedenih prava zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, te da predmetnu odluku dostavi Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanja ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
b) Odgovor na apelaciju
30. Općinski sud je u odgovorima na apelacije, između ostalog, naveo da je, nakon donošenja rješenja o izvršenju, predmetna rješenja dostavio poslovnim bankama navedenim u rješenjima o izvršenju (UniCredit Bank d.d. Mostar, Raiffeisen Bank d.d. BiH, Union banke, Sberbank BiH, Bor Bank i NLB Bank), koje su svojim podnescima obavještavale sud da su rješenja o izvršenju neprovediva jer na računu izvršenika nema sredstava. Osim toga, Općinski sud je naveo da pravo na pravično suđenje apelanata nije povrijeđeno u okviru suda, jer je sud u cijelosti postupao po odredbama Zakona o izvršnom postupku, te nije mogao naložiti, odnosno utjecati na to da izvršenik osigura novčana sredstva radi isplate duga po predmetnim rješenjima o izvršenju, jer je članom 138. stav 3. ZIP-a propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i Kantona provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku.
31. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je u svom odgovoru navela da je postupajući po nalozima Ustavnog suda iz ranijih odluka na svojoj 103. sjednici održanoj 13. marta 2014. godine donijela zaključak kojim je zadužila Federalno ministarstvo finansija da okonča obaveze na uspostavi centralne evidencije izvršnih sudskih odluka sa tačno utvrđenim redoslijedom realizacije presuda, u skladu s odlukama Ustavnog suda. S tim u vezi, Federalno ministarstvo finansija je prethodno sačinilo evidenciju zaprimljenih izvršnih sudskih odluka sa hronološkim redoslijedom isplate povjerilaca kojih, prema sačinjenoj evidenciji, ima 7.105. Također, izračunata su ukupna potraživanja povjerilaca, i to na ime glavnice u iznosu od 14.300.446,04 KM, na ime troškova postupka iznos od 2.934.321,39 KM. Budžetom za 2014. godinu za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000,00 KM, za zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000,00 KM, dok su na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini potrebna sredstva u iznosu od 12.000.000,00 KM tako da je u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000,00 KM) shodno hronološkom redoslijedu moguće izvršiti realizaciju izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1836. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je istakla da je u međuvremenu Federalno ministarstvo finansija iz objektivnih razloga zatvorilo račune u dotadašnjim bankama (Raiffeisen Bank d.d. BiH, Nova banka a.d., Intesa Sanpaolo banka BiH i Hypo Alpe Adria Bank d.d.) i otvorilo nove račune kod Union banke d.d. Sarajevo, Sberbank BH d.d. Sarajevo, Bor banke d.d. Sarajevo i NLB banke d.d. Tuzla, te da su ranije poslovne banke vratile rješenja o izvršenju nadležnom sudu koji će nakon dopune rješenja o izvršenju (novi računi banaka) rješenja dostaviti novim poslovnim bankama izvršenika. S tim u vezi, Federalno ministarstvo finansija je sačinilo novi hronološki redoslijed povjerilaca prema datumu dostavljanja izvršnog naslova bankama od nadležnog suda (od 16. aprila 2014. godine do 4. decembra 2014. godine zaključno sa rednim brojem 2320) koji se kontinuirano dopunjuje. V.Relevantni propisi
32. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi :
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79 a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79 b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3, 5. i 6.
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.
(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 170. stav 1.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
33. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM
34. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM
35. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM
36. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM VI.Dopustivost i meritum
37. Ustavni sud naglašava da je o gotovo identičnim pravnim pitanjima, neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
38. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „U konkretnom slučaju, suština problema je, po shvatanju Ustavnog suda, u tome što Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo) te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine, iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku, Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije.“
39. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz odgovora Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kao i iz ranije dostavljene informacije u pogledu izvršenja naloga iz Odluke AP 3765/13 od 25. juna 2014. godine vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, odnosno osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, iz navedene informacije je vidljivo da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u predmetnim apelacijama (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine). Ustavni sud primjećuje da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela niz radnji u skladu sa datim nalozima, tako što je na sjednici održanoj 13. marta 2014. godine donijela zaključak kojim je obavezala Federalno ministarstvo finansija da okonča obaveze na uspostavi centralne evidencije izvršnih sudskih odluka sa tačno utvrđenim redoslijedom realizacije presuda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da, prema prethodno sačinjenoj evidenciji, broj povjerilaca iznosi 7.105, njihova ukupna potraživanja na ime glavnice iznose 14.300.446,04 KM, a na ime troškova postupka 2.934.321,39 KM. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je u budžetu za 2014. godinu planirala sredstva u iznosu od 17.000.000,00 KM za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, međutim, kako su na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini potrebna sredstva u iznosu od 12.000.000,00 KM, to je u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000,00 KM) bilo moguće izvršiti realizaciju izvršnih rješenja zaključno s rednim brojem 1836. Također, iz dostavljenog odgovora je vidljivo da je Federalno ministarstvo finansija zatvorilo račune u dotadašnjim poslovnim bankama i otvorilo nove račune, te da je nakon toga sačinilo novi hronološki redoslijed isplate povjerilaca koji kontinuirano dopunjuje. Međutim, iako su evidentni napori Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da poštuje svoje pozitivne obaveze, očito je da zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Federaciji Bosne i Hercegovine ona ne mogu biti isplaćivana većom dinamikom od predviđene, zbog ugrožavanja redovnog funkcioniranja entiteta, te da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije u mogućnosti odmah u cijelosti da postupi po svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali kontinuirano stvara uvjete za njihovu postepenu realizaciju. Dakle, evidentno je da apelanti, i pored svih preduzetih mjera, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravosnažnih sudskih odluka neće moći naplatiti svoja potraživanja još duži niz godina.
40. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005.)“.
41. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud razmatrao neizvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravosnažnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravosnažnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud je, između ostalog, ukazao na to da, iako izvršenje pravosnažnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], br. 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi Burdov protiv Rusije, br. 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III; Teteriny protiv Rusije, br. 11931/03, tačka 41, 30.06.2005; i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, br. 41183/02, tačke 39 i 42, ESLJP 2006-XII).
42. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda kojim nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela neophodne korake s ciljem izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravosnažnim sudskim presudama u budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu planirano 17.000.000,00 KM, od kojih je (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1863, proizlazi da će apelanti morati čekati na realizaciju svojih potraživanja odnosno izvršenje još duži niz godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu već iskazane stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na slučajeve apelanata, Ustavni sud zaključuje da su u predmetnim slučajevima zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka donesenih u njihovu korist povrijeđena njihova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da su apelantima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer ne postoje garancije da će apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman