Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4186/12 (F. B.)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4186/12
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4186/12, rješavajući apelaciju Fehima Burzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Fehima Burzića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 008222 13 Gž od 31. oktobra 2013. godine vraćen Općinskom sudu u Bihaću na ponovno suđenje.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj 17 0 P 045329 14 P 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fehima Burzića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-GŽ- 06-000 959 od 27. aprila 2009. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću broj P-263/05 od 2. juna 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fehim Burzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 30. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-GŽ-06-000 959 od 27. aprila 2009. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P- 263/05 od 2. juna 2006. godine, te zbog dužine trajanja parničnog postupka radi naknade štete. Apelant je 3. jula 2015. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 25. decembra 2012. godine i 17. februara 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je 14. januara 2013. godine i 28. februara 20114. godine dostavio odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 4. maja 2005. godine podnio tužbu protiv Kantonalne bolnice „Irfan Ljubijankić“ u Bihaću kao svog poslodavca (u daljnjem tekstu: tužena) i Rasima Pehlića kao neposrednog štetnika radi naknade materijalne i nematerijalne štete, vsp. 23.300,00 KM.
6. Nadalje, iz stanja spisa, također, proizlazi da je apelant u toku postupka povukao tužbu protiv tuženika Rasima Pehlića, jer su se apelant i taj tuženik vansudski nagodili, tako što je tuženik Rasim Pehlić apelantu isplatio iznos od 5.000,00 KM na ime naknade štete, nakon čega je sud donio rješenje da je tužba povučena u odnosu na Rasima Pehlića.
7. Nakon toga Općinski sud je donio Presudu broj P-263/05 od 2. juna 2006. godine kojom je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-06-000 959 od 27. aprila 2009. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant izjavio reviziju 28. maja 2009. godine, te da je predmet 3. decembra 2012. godine dostavljen Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) na postupanje po reviziji.
10. Budući da Općinski sud nije dostavio izjavljenu reviziju Vrhovnom sudu u skladu sa članom
245. Zakona o parničnom postupku ni nakon tri godine, apelant je podneskom od 22. novembra 2012. godine urgirao kod Općinskog suda, tražeći da taj sud hitno postupi po njemu.
11. Vrhovni sud je svojom Presudom broj 17 0 P 045392 12 Rev od 2. jula 2013. godine uvažio reviziju, drugostepenu presudu ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno postupanje.
12. Nakon toga Kantonalni sud je donio Rješenje broj 01 0 P 008222 13 Gž od 31. oktobra 2013. godine kojim je apelantova žalba uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
13. Prema stanju spisa, ponovni postupak je u toku pred Općinskim sudom i zaveden je pod poslovnim brojem 17 0 P 045329 14 P 2.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukratko naveo hronologiju postupanja u konkretnom predmetu, između ostalog, istakavši da predmetni postupak nije okončan ni nakon 10 godina, koliko je proteklo od podnošenja tužbe (4. maja 2005. godine).
b) Odgovor na apelaciju
15. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je sporni predmet primljen na postupanje po reviziji 3. decembra 2012. godine, a da je revizijska odluka donesena 2. jula 2013. godine, te da nema osnova za tvrdnju da je taj sud povrijedio apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku. V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 245.
Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci. U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.
Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, prvostepeni sud dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu.
Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-06-000 959 od 27. aprila 2009. godine
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
20. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. Član 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
22. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
23. U konkretnom slučaju apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-06-000 959 od 27. aprila 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je presudom od 2. jula 2013. godine reviziju uvažio, presudu Kantonalnog suda ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga Kantonalni sud je donio rješenje od 31. oktobra 2013. godine kojim je apelantovu žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
24. Ustavni sud zapaža da je postupak u toku pred Općinskim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka
25. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
26. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje - „razuman rok“
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
32. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud zapaža da je apelant 4. maja 2005. godine podnio tužbu i da parnični postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste više od 10 godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
34. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi naknade materijalne i nematerijalne štete, vs. 23.300,00 KM, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelant traži naknadu materijalne i nematerijalne štete usljed zadobijene teške tjelesne povrede, i to za pretrpljeni strah, fizičke i duševne bolove zbog umanjenja opće životne aktivnosti, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanta značajan.
35. Sumirajući ovaj parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant 4. maja 2005. godine pokrenuo predmetni parnični postupak radi naknade štete koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presudu nakon nešto više od jedne godine (2. juna 2006. godine). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud prvi put donio presudu tek nakon dvije godine i 10 mjeseci (27. aprila 2009. godine), a drugi put je donio rješenje nakon više od tri mjeseca (31. oktobra 2013. godine). Također, Ustavni sud zapaža da su Općinski sud i Kantonalni sud postupali nedjelotvorno s obzirom na to da je presudom Vrhovnog suda od 2. jula 2013. godine apelantova revizija uvažena, drugostepena presuda ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nakon tri i po godine apelantovu reviziju dostavio Vrhovnom sudu, imajući u vidu da je apelant reviziju izjavio 28. maja 2009. godine, a da je ona dostavljena Vrhovnom sudu tek 3. decembra 2012. godine. Ustavni sud, također, zapaža da se predmet, nakon donošenja rješenja Kantonalnog suda od 31. oktobra 2013. godine, nalazi kod Općinskog suda, te da je neizvjesno kada će biti donesena odluka o apelantovoj tužbi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina postupka, posmatranog u cjelini, koji traje više od 10 godina i koji još nije okončan, može pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje više od 10 godina i koji još nije okončan može u najvećem dijelu pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu.
36. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan duže od 10 godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u cijelosti staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu koji nisu poduzimali radnje na način kako je propisano procesnim zakonom, pri čemu je posebno uočljiv period od tri i po godine neaktivnosti Općinskog suda, koji je prekinut apelantovom urgencijom, nakon čega je taj sud dostavio apelantovu reviziju Vrhovnom sudu na nadležno postupanje.
38. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman