Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1767/14 (Š. P. i N. J. i B. M.,L. I. i S. A.)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1767/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine, u predmetu broj AP-1767/14, rješavajući apelacije Š. P. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Š. P., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 009185 13 U od 3. februara 2014. godine;
N. J., protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 002353 13 U od 3. marta 2014. godine;
Boško Mitrić, protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 010653 12 U od 12. februara 2014. godine;
L. I., protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 006212 12 UVP od 15. maja 2014. godine;
S. A., protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 006626 14 UVP od 19. juna 2014. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1767/14 Š. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 15. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 009185 13 U od 3. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za isplatu penzije primjenom koeficijenta 1,73. U postupku je utvrđeno da je Odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o utvrđivanju isplatnog koeficijenta za penzije ostvarene pod povoljnijim uvjetima koje se finansiraju iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Odluka), iz 2012. godine, utvrđen isplatni koeficijent u visini od 1.485, a sve u cilju provođenja Stand by aranžmana sa MMF-om i usklađivanja visine penzija, te da je Federalni zavod za PIO Mostar dužan primjenjivati navedenu Odluku u odnosu na sve korisnike penzije kojima je to pravo potvrđeno Zakonom o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu po povoljnijim uvjetima, među kojima je i apelant. Zbog navedenog, zaključeno je da je neosnovan apelantov zahtjev kojim traži isplatu penzije primjenom koeficijenta 1,73.
2. AP-1900/14 N. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 25. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 002353 13 U od 3. marta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantu nije priznato pravo na invalidsku penziju. U postupku je utvrđeno da, prema nalazu i mišljenju Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo-Odjeljenje za prvostepeni postupak medicinskog vještačenja u Mostaru, proizilazi da kod apelanta ne postoji nesposobnost za privređivanje I kategorije, te da apelant ne ispunjava uslove za priznavanje prava na invalidsku penziju, a koje je propisano članom
31. Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica Federacije Bosne i Hercegovine.
3. AP-1927/14 Boško Mitrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nove Topole, kojeg zastupa Draginja Selak advokatica iz Gradiške, podnio je 28. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 010653 12 U od 12. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantu je priznato pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 240,59 KM, počev od januara 2002. godine. U postupku je utvrđeno da je penzijski osnov u konkrentom slučaju određen prema odredbama čl. 77. i 87. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske (za 33 godine, jedan mjesec i 14 dana penzijskog staža) i da predstavlja iznos neto plaće osiguranika, odnosno neto osnovicu osiguranja i osnova za određivanje naknade plaće, te da se usklađuje mjesečno prema stanju sredstava Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske.
4. AP-4259/14 L. I. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čitluka, koju zastupaju Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin advokatice iz Čitluka, podnijela je 22. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 006212 12 UVP od 15. maja 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantici je prestalo pravo na osobnu invalidninu III grupe. U postupku je utvrđeno da su prestali postojati zakonom propisani uslovi za dalje korištenje pomenutog prava od strane apelantice, budući da je kod apelantice postotak invaliditeta iznosi 80% oštećenja organizma, što je ispod minimuma od 90%, odnosno 100% kako je propisano odredbama člana 18.b. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom Federacije Bosne i Hercegovine.
5. AP-4429/14 S. A. (u daljnjem tekstu: apelant) sa prebivalištem u Kanadi, podnio je 13. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 006626 14 UVP od 19. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantu je priznato pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 311,50 KM, počev od juna 2009. godine. U postupku je utvrđeno da apelantova penzija, koja je određena primjenom člana 32. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđena prema penzijskom stažu koji je apelant ostvario u Bosni i Hercegovini (a koji iznosi 26 godina), te penzijskom osnovu koji čini prosjek plaća ostvarenih u periodu od 1971. do 1991. godine. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1767/14. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman