Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3258/14 (A. A.)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3258/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine, u predmetu broj AP-3258/14, rješavajući apelaciju Amara Avdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amara Avdića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 020903 14 Kž od 2. jula 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Amar Avdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senada Mirojević, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 020903 14 Kž od 2. jula 2014. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njegovo puštanje na slobodu do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
2. U krivičnom postupku protiv apelanta i ostalih osumnjičenih zbog krivičnog djela ubistva u pokušaju iz člana 166. stav 1. u vezi sa čl. 28. i 31. KZFBiH, osporenom odlukom odbijena je žalba apelantovog branitelja protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 25. juna 2014. godine, kojim je produžen pritvor za još dva mjeseca, kako ostalim osumnjičenima, tako i apelantu, protiv kojih Kantonalno tužilaštvo KS provodi istragu zbog predmetnog krivičnog djela. U toku postupka je, pored ostalog, utvrđeno da su ispunjeni svi kumulativno propisani uslovi iz odredbe člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH za produženje pritvora prema osumnjičenima, uključujući i apelanta. Shodno tome, utvrđeno je da je prvostepeni sud konkretno naveo kojim činjenicama i okolnostima se rukovodio prilikom donošenja zaključka da se radi o posebno teškom krivičnom djelu, obzirom na način učinjenja i posljedicu, što se prije svega odnosi na postojanje osnovane sumnje o nanošenju devet ubodnih rana oštećenom u vitalne dijelove tijela (u predjelu grudnog koša i leđa), te da je sve to praćeno okolnostima koje nisu tipične i uobičajene, jer postoji osnovana sumnja da je krivično djelo učinjeno na javnom mjestu, u gusto naseljenom dijelu grada ispred ulaza u jednu od stambenih zgrada, kojom prilikom su se stanari uključili u pružanje prve pomoći oštećenom, pozvali policiju, da je do povređivanja oštećenog došlo u situaciji kada je on ležao na tlu i zvao u pomoć, kao i da je ispred samog ulaza u zgradu ostala i veća lokva krvi, što sve predstavlja vanredne okolnosti. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da upravo te okolnosti, dovedene u vezu sa činjenicom da prema dokazima u spisu postoji i osnovana sumnja da su osumnjičeni prilikom učinjenja krivičnog djela iskazali naročitu upornost i bezobzirnost (tj. da su proganjali oštećenog i njegovog brata, trčali za njima i prijetili da će ih ubiti, dok su ovi bježali, nastojeći da izbjegnu sukob), ukazuju da postoji stvarna prijetnja narušavanja javnog reda u slučaju puštanja osumnjičenih na slobodu.
3. Apelant se poziva na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 5. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
4. Iz odgovora na apelaciju od strane Vrhovnog i Kantonalnog suda od 9. odnosno 10. aprila 2015. godine, proizilazi da je rješenjem Kantonalnog suda od 21. augusta 2014. godine apelantu ukinut pritvor, koji mu je produžen rješenjem tog suda od 25. juna 2014. godine, te je naloženo da se apelant ima odmah pustiti na slobodu, i to sa danom 21. augusta 2014. godine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
4. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
5. U konkretnom slučaju, apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud je u više svojih odluka naglasio da se pravo na ličnu slobodu i sigurnost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5. Evropske konvencije daje zaštitu da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Izuzeci od zabrane lišavanja slobode dati su u članu 5. stav 1. Evropske konvencije, koji sadrži pobrojane slučajeve kada je lišavanje slobode dopušteno. To je jedan iscrpan popis koji se mora usko tumačiti (vidi Evropski sud, Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 18. januara 1978 godine, serija A-25). Samo takav pristup je konzistentan s ciljem i svrhom člana 5. Evropske konvencije, tj. da osigura da niko neće biti proizvoljno lišen slobode (vidi presude Evropskog suda Quinn, od 22. marta 1995. godine, serija A- 311, i Winterwerp, od 24. oktobra 1979, serija A-33). Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se u prvom redu u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva ZKPFBiH, koji je primijenjen u konkretnom slučaju i koji mora biti usklađen i sa standardima iz Evropske konvencije.
6. Dovodeći navedene stavove u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud ukazuje da je apelantu, kao i ostalim osumnjičenima, određen i produžen pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da su učinili krivično djelo ubistva u pokušaju iz člana 166. stav 1. u vezi sa čl. 28. i 31. KZFBiH (kao općeg uvjeta za određivanje i produženje pritvora) i zbog postojanja posebnih pritvorskih razloga iz člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH propisano da ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo pritvor joj se može odrediti u vanrednim okolnostima, ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. Ustavni sud ukazuje da apelant osporava postojanje relevantnih razloga za određivanje i produženja pritvora propisanih odredbom 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka jasno ukazali na postojanje vanrednih okolnosti u smislu navedene zakonske odredbe, pri čemu Ustavni sud u postupanju redovnih sudova ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih rješenja dali detaljno obrazloženje u pogledu postojanja posebnih pritvorskih razloga iz člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH, koje, prema mišljenju Ustavnog suda, nije ni proizvoljno niti neprihvatljivo samo po sebi.
7. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji ništa što bi opravdalo apelantove tvrdnje da njegovo lišavanje slobode i produžavanje pritvora nije bilo u skladu sa procedurom koja je propisana nacionalnim zakonom, odnosno da je suprotno bilo kojem standardu člana 5. stav 3. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman