Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1509/13 (M. V.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1509/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine u predmetu broj AP-1509/13, rješavajući apelaciju Miloša Vukašinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Vukašinovića protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 K 010633 12 Kžk 2, od 24. septembra 2012. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloš Vukašinović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 10. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 1 K 010633 12 Kžk 2, od 24. septembra 2012. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu, broj 89 1 K 010633 09 K 2 , od 4. jula 2011. godine optužena R.V. proglašena je krivom zbog počinjenog krivičnog djela oduzimanje maloljetnog lica iz člana 205. stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske i uz primjenu čl. 46. i 47. istog zakona izrečena joj je uslovna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora od tri mjeseca i istovremeno utvrđeno da se kazna neće izvršiti ukoliko optužena u roku od jedne godine i osam mjeseci ne počini novo krivično djelo.

3. Presudom Okružnog suda, broj 89 1 K 010633 12 Kžk 2, od 24. septembra 2012. godine R.V. oslobođena je od optužbe da je počinila krivično djelo oduzimanje maloljetnog lica iz člana 205. stav 1. KZ RS.

4. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3 f) Ustava BiH i člana 8. Evropske konvencije, povredu prava iz čl. 5., 9 i 18. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, člana 10. Pakta UN-a o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i povredu prava iz člana 23. Pakta UN-a o građanskim i političkim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu navoda apelanta da mu je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

7. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica, te da se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivici, već se u istim pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

8. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud takođe zaključuje da su i navodi apelacije u vezi sa povredama drugih prava navedenih u apelaciji ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da je osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica, slijedi da je apelacija i u odnosu na navodne povrede apelantovog prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3 f) Ustava BiH i člana 8. Evropske konvencije, prava iz čl. 5., 9 i 18. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, člana 10. Pakta UN-a o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i povredu prava iz člana 23. Pakta UN-a o građanskim i političkim pravima također suđenje ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1509/13 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio