Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2600/12 (S. Z.)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2600/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine u predmetu broj AP-2600/12, rješavajući apelaciju Slaviše Zavođe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka c) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slaviša Zavođa protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 32 0 P 054976 11 Rev od 10. maja 2012. godine, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Slaviša Zavođa (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Alma Prnjavorac advokat iz Tuzle, podnio je 9. jula 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 32 0 P 054976 11 Rev od 10. maja 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine odbačena je kao neblagovremena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj: 003 0 Gž 07 001345 od 12. juna 2008. godine, kojom presudom je odbijena žalba apelanta podnesena na presudu Općinskog suda u Tuzli broj: P.656/05 od 19. juna 2007. godine i potvrđena navedena presuda prvostepenog suda. Prvostepenom presudom djelimično je usvojen tuženi zahtjev apelanta na način da je obavezan tuženi da apelantu kao tužiocu na ime naknade plate po osnovu čekanja posla za period od 11. novembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine isplati novčani iznos od 472,86 KM, ali je odbijen tužbeni zahtjev apelanta za naknadu plate preko dosuđenog iznosa i u dijelu kojim je tražio da sud utvrdi da je apelantu na nezakonit način, a na osnovu akata navedenih u dispoziivu presude, prestao radni odnos kod tuženog kao njegovog ranijeg poslodavca.
2. Apelant se prije podnošenja ove apelacije 22. novembra 2010. godine obratio Ustavnom sudu apelacijom broj: AP 5221/10 koja se odnosila na ista ili slična pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenim odlukama Ustavni sud je 22. oktobra 2013. godine donio Odluku o dopustivosti broj: AP 3343/10 kojom je apelaciju apelanta podnesenu 22. novembra 2010. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. Apelacioni navodi
3. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se pozva i na povredu ustavnog prava, prava na djelotvoran pravni lijek.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
5. Ustavni sud zapaža, da je apelant u predmetnoj apelaciji osporio iste odluke redovnih sudova koje je osporavao i u apelaciji broj: AP 5221/10 koju je podnio Ustavnom sudu 22. novembra 2010. godine, a o kojoj je Odlukom o dopustivosti broj: AP 3343/10 Ustavni sud odlučio 22. oktobra 2013. godine. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju, koja je rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine odbačena kao neblagovremena, te Ustavni sud zaključuje da revizija u ovom slučaju predstavlja neefektivan pravni lijek u smislu odredbi člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj: 003 0 Gž 07 001345 od 12. juna 2008. godine, koju je apelant primio 27. juna 2008. godine, a o kojoj je Ustavni sud već odlučivao.
6. Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman