Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5038/13 (Federalna uprava za inspekcijske poslove)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5038/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine u predmetu broj AP-5038/13, rješavajući apelacije Federalna uprava za inspekcijske poslove na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalne uprave za inspekcijske poslove protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 041381 13 Pžp, od 7. novembra 2013. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Federalna uprava za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Diana Ružić podnijela je 9. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 041381 13 Pžp, od 7. novembra 2013. godine.

2. Apelant je ka oovlašteni organ izvršio inspekcijski nadzor nad okrivljenim pravnim licem DOO Konzum Sarajevo PJ Bihać 402 i izdao je prekršajni nalog pod brojem: 102.896.660.3 protiv okrivljenog pravnog lica "Konzum" d.o.o. Sarajevo zbog prekršaja iz člana 13. stav 2. Zakona o unutrašnjoj trgovini FBiH, a kojim prekršajnim nalogom je određena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM. Na takav prekršajni nalog okrivljena pravno lice "Konzum" d.o.o. Sarajevo je blagovremeno uložilo zahtjev za sudsko odlučivanje.

3. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću, broj 17 0 Pr 041381 12 Pr, od 25. juna 2013. godine okrivljeno pravno lice DOO Konzum Sarajevo oglašeno je odgovornim zbog prekršaja iz člana 13. stav 2. Zakona o unutrašnjoj trgovini FBiH i kažnjen novčanom kaznom od 3.000,00 KM, te obavezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30 KM.

4. Osporenim rješenjem, od 7. novembra 2013. godine žalba okrivljenog pravnog lica DOO Konzum Sarajevo uvažena je i rješenje Općinskog suda u Bihaću, od 25. juna 2013. godine preinačeno na način da je prekršajni postupak obustavljen.

5. U apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na ustavno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U pogledu navoda apelanata da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje, koje priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da se prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda koncept „krivične optužbe“ tumači autonomno, tako da pod izvjesnim uslovima i odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti ima karakter „krivične optužbe“ i uživa zaštitu prava na pravično suđenje

9. Ustavni sud zapaža, da je u predmetnom postupku odlučivano o prekršajnoj odgovornosti okrivljenog pravnog lica, odnosno o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv trećeg lica, te da se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivici, već se u predmetnom postupku pojavljuje kao nosilac javne vlast i ovlašteni organ za pokretanje postupka protiv okrivljenog pravnog lica. Ustavni sud podsjeća da u krivičnim postupcima član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine. Prema tome, suprotno tumačenje garancija prava na pravično suđenje, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja prava na pravično suđenje (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

10. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nije primjenjiv na konkretan slučaj, pa slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5038/13 (Federalna uprava za inspekcijske… | Sudska praksa | Aktio