Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4798/13 (B. Č. i B. Č.)
Odluka donesena 21. 07. 2015.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4798/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
21. 07. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine, u predmetu broj AP-4798/13, rješavajući zahtjev Boška Čučića i Bogdana Čučića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Boška Čučića i Bogdana Čučića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Boško Čučić i Bogdan Čučić (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti) iz Doboja, koje zastupa Novak Borojević advokat iz Broda, podnio je 26. novembra 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 60 0 ST 003595 09 od 9. oktobra 2013. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud, „zabranio stečajnom upravniku prodaju nekretnina stečajnog dužnika“, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 60 0 ST 003595 09 od 9. oktobra 2013. godine odbijen je prigovor apelanata „da stečajni sud u ovom postupku odlučuje o zakonitosti odluke stečajnog upravnika kojom stečajni upravnik nije u cijelosti priznao razlučno pravo ovim povjeriocima (apelantima)“. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenjem Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 St 003595 09 od 27. novembra 2009. godine otvoren stečajni postupak nad AD „Razvitak“ Tvornica namještaja Doboj (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik). Također je navedeno da su 23. decembra 2009. godine apelanti kao povjerioci podnijeli Osnovnom sudu razlučne prijave i to prvoapelant na iznos od 1.089.799,00 KM, a drugoapelant na iznos od 234.781.60 KM, s prijedlogom da, ukoliko se ne namire prodajom založene imovine, ostatak imovine namire u opštem ispitnom redu.
3. Okružni privredni sud je također obrazložio da je stečajni upravnik, nakon dodatnog razmatranja i analize razlučnih prijava apelanata dostavio sudu izvještaj, a koji je detaljno obrazložio na izvještajnom ročištu od 13. septembra 2013. godine. Naime, Okružni privredni sud je naveo da je stečajni upravnik u svom izvještaju prvoapelantu priznao potraživanje u iznosu od 774.200,00 KM i isti iznos je svrstan u opšti isplatni red, dok je osporio iznos od 315,599,00 KM uz obrazloženje da je prvoapelant kao založni povjerilac podnio razlučnu prijavu na pokretnoj imovini stečajnog dužnika, te da je zaloga registrirana 17. avgusta 2011. godine, dakle nakon otvaranja stečajnog postupka. Dalje, Okružni privredni sud je također naveo da je stečajni upravnik drugoapelantu priznao iznos od 153.221,60 KM i razlučno pravo na nekretninama upisanim kao k.č. 482/1, dok je osporio iznos od 81.560,00 KM jer je i njegova zaloga na pokretnoj imovini stečajnog dužnika registrirana 17. avgusta 2011. godine, odnosno nakon otvaranja stečajnog postupka.
4. Okružni privredni sud je nadalje, istakao da su apelanti nakon izlaganja izvještaja stečajnog upravnika, istakli „prigovor protiv odluke stečajnog upravnika kojom nije u cijelosti priznao razlučno pravo ovim povjeriocima (apelantima)“, te da su sudu predložili da „odluči o prigovoru i zakonitosti odluke stečajnog upravnika kojom nisu priznata u cijelosti njihova potraživanja“. S tim u vezi, Okružni privredni sud je naveo da je donio rješenje broj 60 0 ST 003595 09 od 9. oktobra 2013. godine kojim se „odbija prigovor povjerilaca da stečajni sud u ovom postupku odlučuje o zakonitosti odluke stečajnog upravnika kojom stečajni upravnik nije u cijelosti priznao razlučno pravo ovim povjeriocima (apelantima)“.
5. Okružni privredni sud je na kraju ukazao na odredbu člana 11. Zakona o stečajnom postupku kojom je predviđeno da je protiv odluka stečajnog suda dopuštena žalba u slučajevima propisanim ovim zakonom, a što za konkretan slučaj nije predviđeno, pa budući da se u smislu odredbe člana 8. Zakona o stečajnom postupku, primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a), ukoliko drukčije nije određenio, Okružni privredni sud je imajući u vidu da je navedeno rješenje od 9. oktobra 2013. godine procesno rješenje, zaključio da apelanti protiv navedenog rješenja nemaju pravo na žalbu shodno odredbi člana 64. ZPP-a.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.
k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava. U zahtjevu za određivanje privremene mjere navode da se u konkretnom slučaju radi o nelegalnim i nelegitimnim postupcima stečajnog upravnika, a s obzirom da je skupština povjerilaca na izvještajnom ročištu održanom 15. novembra 2013. godine ovlastila stečajnog upravnika da može izvršiti prodaju nekretnina stečajnog dužnika, apelanti smatraju da bi na taj način pretrpjeli nesagledivu štetu jer neće moći u cijelosti namiriti svoje potraživanje. Stoga, apelanti traže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se zabranjuje stečajnom upravniku prodaja nekretnina stečajnog dužnika do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti traže da Ustavni sud privremenom mjerom spriječi prodaju nekretnina stečajnog dužnika, odnosno postupanje po rješenju o otvaranju stečajnog postupka, što u suštini znači da traži da Ustavni sud privremenom mjerom traži obustavljanje stečajnog postupka do donošenja odluke o apelaciji. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti kao razlog za donošenje privremene mjere, osim navoda o kršenju prava na koja se pozivaju, te tvrdnje da stečajni upravnik može izvršiti prodaju nekretnina stečajnog dužnika i da bi na taj način pretrpjeli nesagledivu štetu jer neće moći u cijelosti namiriti svoje potraživanje, nisu naveli razloge koji bi mogli voditi Ustavni sud odluci da je zahtjev za privremenu mjeru osnovan. Stoga Ustavni sud smatra da ovi navodi sami po sebi, u situaciji kada apelanti nisu ponudili argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, ne ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman