Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2936/15 (G. Đ.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2936/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine u predmetu broj AP 2936/15, rješavajući zahtjev Gordane Đurić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Gordane Đurić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Đurić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banja Luke, koju zastupa Jelena Todić, advokat iz Banja Luke, podnijela je, 22. juna 2015. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 183379 13 I od 21. januara 2014. godine. Apelantica predlaže da se odredi privremena mjera kojom se obustavlja predloženo izvršenje koje je određeno osporenim Rješenjem Osnovnog suda gornji broj.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 033952 12 P 2 od 31. decembra 2012. godine apelantica je obavezana da se iseli iz stana u ulici Rajka Bosnića 36/4, u Banja Luci, (u daljnjem tekstu: predmetni stan) i da ga slobodnog od ljudi i svojih stvari preda u posjed tužiteljici Miri Mandić (u daljnjem tekstu: tužiteljica). Istom presudom je apelantica obavezana da tužiteljici na ime neplaćene zakupnine od 11. januara 2008. godine do 31. decembra 2012. godine plati za svaki mjesec po 200,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos počev od 11. januara 2008. godine do isplate, sve u roku od 30 dana donošenja presude.

3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 033952 13 Gž od 10. oktobra 2013. godine žalba apelantice je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 183379 13 I od 21. januara 2014. godine, Osnovni sud je dozvolio predloženo izvršenje kojim je tražilac izvršenja (tužiteljica) tražila da se protiv izvršenika (apelantice) odredi izvršenje prinudnim iseljenjem apelantice iz predmetnog stana sa svim licima i stvarima i predajom u posjed tražioca izvršenja kao i da tužiteljici na ime neplaćene zakupnine od 11. januara 2008. godine do 31. decembra 2012. godine plati za svaki mjesec po 200,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos počev od 11. januara 2008. godine do isplate. Istim prijedlogom je, takođe, traženo da apelantica tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.452,80 KM sa zakonskom zateznim kamatama od 31. decembra 2012. godine do isplate, te da joj naknadi troškove izvršenja koliko budu iznosili i to popisom i prodajom pokretnih stvari apelantice koje se zateknu u tom stanu radi namirenja neplaćene zakupnine, dosuđenih kamata, troškova parničnog i izvršnog postupka koliko budu iznosili sa zakonskim zateznim kamatama, te uplatom u korist tražioca izvršenja. Dakle, apelantica kao konačan izvršni naslov osporava Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 183379 13 I od 21. januara 2014. godine.

5. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 183379 13 I od 13. januara 2015. godine prigovor apelantice izjavljen protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 183379 13 I od 21. januara 2014. godine je odbijen, a pobijano riješenje o izvršenju je održano na snazi u cjelosti. Osnovni sud je odbijanje prigovora obrazložio navodeći da je isprava na temelju koje je određeno predmetno izvršenje postala izvršna u smislu odredbe člana 25. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), a okolnosti koje apelantica ističe u prigovoru nisu razlozi koji u konkretnom slučaju u smislu člana 47. ZIP-a sprečavaju izvršenje. Osim navedenog, Osnovni sud navodi da je odredbom člana 34. ZIP-a propisano da sud ne može prekinuti izvršni postupak, što je apelantica u prigovoru tražila, da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju.

6. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 183379 15 Gž od 11. maja 2015. godine žalba apelantice je odbijena i Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 183379 13 I od 13. januara 2015. godine, u pobijanom dijelu kojim je odbijen prigovor apelantice i rješenje o izvršenju, održano na snazi. Okružni sud je zaključio da izvršni sud nije ovlašten da preispituje zakonitost odluke koja predstavlja izvršni naslov. Navedeno je da sprovođenje dozvoljenog izvršenja može spriječiti samo ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastupila poslije izvršnosti odluke na osnovu koje dozvoljeno izvršenje ili u vrijeme kada izvršenik to nije mogao da istakne u postupku iz koga potiče izvršna isprava, koji razlozi za sprečavanje izvršenja u konkretnoj pravnoj stvari nisu nastupili. Okružni sud je zaključio da na drugačiji ishod ovog postupka nemaju uticaja žalbeni prigovor da je apelantica uložila aplikaciju Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu (u daljnjem tekstu: Evropski sud), jer navedeni žalbeni osnov ne predstavlja razlog za prekid postupka u smislu odredbe člana 34. stav 1 ZIP-a.

7. Zaključkom Osnovnog suda broj 71 0 I 183379 13 I od 5. juna 2015. godine određeno je sprovođenje rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 183379 13 I od 21. januara 2014. godine za 3. jun 2015. godine (petak) u 11,00 časova na licu mjesta u Banja Luci, u ul. Rajka Bosnića broj 36.

8. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Apelantica navodi da je u toku ostavinskog postupka koji je prekinut, Osnovni sud utvrdio da u krug zakonskih nasljednika spada Hrnjčić Anđelka, sestra ostaviteljice i apelantica kao testamentarni nasljednik. Utvrđeno je da je ostaviteljica ostavila i testament koji je proglašen na raspravi održanoj 14. jula 2004. godine, a kojim je ostaviteljica Ćetojević Petra ostavila apelantici kao testamentarnoj nasljednici predmetni stan koji je predmet izvršenja. Kako je zaključkom Osnovnog suda određeno sprovođenje rješenja o izvršenju kojim se traži predaja u posjed stana koji je predmet ostavinskog postupka broj O-484/04, apelantica predlaže da se odredi privremena mjera kojom se obustavlja predloženo izvršenje.

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke (u konkretnom slučaju rješenja o izvršenju) predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, apelantica traži od Ustavnog suda da obustavi sve radnje na izvršenju presuda na osnovu kojih je doneseno rješenje o izvršenju do donošenja odluke o apelaciji. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica kao razlog za donošenje privremene mjere, tvrdi da je testamentarni nasljednik predmetnog stana ali je ostavinski postupak još uvijek u toku. Ustavni sud smatra da ovi navodi sami po sebi ne pretežu u odnosu na obavezu izvršenja pšravosnažne sudske presude i ne ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1). Pravila Ustavnog suda. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2936/15 (G. Đ.) | Sudska praksa | Aktio