Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2578/15 (M. Š.,E. A. i N. Š.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2578/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudija Miodrag Simović, na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine, u predmetu broj AP-2578/15, rješavajući zahtjeve Mirka Šekare i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 3, člana 57. stav (2), tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvajaju se zahtjevi Mirka Šekare, Enisa Ajkunića i Nikole Šege za donošenje privremene mjere.

Odlaže se izvršenje kazni zatvora po presudi Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 003346 12 Kž 4 od 22. decembra 2014. Godine do donošenja odluke o apelacijama.

Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelacijama.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Šekara iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Aldin Lejlić advokat iz Sarajeva, podnio je, 26. maja 2015. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Suda Bosne i Hercegovina (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 003346 12 Kž 4 od 22. decembra 2014. godine i broj S1 2 K 003346 10 K od 18. juna 2012. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora koja mu je izrečena presudom Suda BiH broj S1 2 K 003346 12 Kž 4 od 22. decembra 2014. godine, do donošenja odluke o apelaciji. Apelacija je registrovana pod brojem AP-2578/15.

2. Enis Ajkunić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Nedim Ademović, advokat iz Sarajeva, podnio je, 19. juna 2015. godine, Ustavnom sudu apelaciju protiv presuda Suda BiH broj S1 2 K 003346 12 Kž 4 od 22. decembra 2014. godine i broj S1 2 K 003346 10 K od 18. juna 2012. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora koja mu je izrečena presudom Suda BiH broj S1 2 K 003346 12 Kž 4 od 22. decembra 2014. godine, do donošenja odluke o apelaciji. Apelacija je registrovana pod brojem AP-2935/15.

3. Nikola Šego iz Čitluka (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupaju Vlado Adamović i Dražen Zubak, advokati iz Sarajeva, podnio je 22. juna 2015. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presuda Suda BiH broj S1 2 K 003346 12 Kž 4 od 22. decembra 2014. godine i broj S1 2 K 003346 10 K od 18. juna 2012. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora koja mu je izrečena presudom Suda BiH broj S1 2 K 003346 12 Kž 4 od 22. decembra 2014. godine, do donošenja odluke o apelaciji. Apelacija je registrovana pod brojem AP-2937/15.

4. S obzirom na to se apelacije registrovane pod brojem AP-2578/15, AP-2935/15 i AP-2937/15 tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji pobrojane predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2578/15. Shodno navedenom, Ustavni sud je odlučio da ne postoje prepreke da u pobrojanim predmetima vodi jedan postupak i donose jednu odluku i po zahtjevima za donošenje privremene mjere.

5. Sud BiH je presudom broj S1 2 K 003346 10 K od 18. juna 2012. godine apelante oglasio krivim da su radnjama bliže opisanim u izreci presude počinili krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZ BiH) te im je izrekao kazne zatvore u trajanju od po dvije godine.

6. Sud BiH je presudom broj S1 2 K 003346 12 Kž 2 od 3. juna 2013. godine žalbe apelanta izjavljene protiv prvostepene presude odbio kao neosnovane, a žalbu Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) uvažio te prvostepenu presudu preinačio u djelu odluke o kazni na način da je apelantima izrekao kazne zatvora u trajanju od po tri godine.

7. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3623/13 od 7. oktobra 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovanih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te ukinuo presudu Suda BiH broj S1 2 K 003346 12 Kž 2 od 3. juna 2013. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje ovom sudu.

8. Sud BiH je presudom broj S1 2 K 003346 12 Kž 4 od 22. decembra 2014. godine žalbu apelanta, kao i žalbe ostalih optuženih odbio kao neosnovane a žalbu Tužilaštva BiH uvažio i presudu broj S1 2 K 003346 10 K od 18. juna 2012. godine preinačio u dijelu odluke o izrečenoj sankciji na način da je apelantu i ostalim optuženim izrekao kazne zatvora u trajanju od po tri godine.

9. Apelanti tvrde da im je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant Ajkunić smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno i pravo iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju u vezi s pravima iz člana 14. Zakona o krivičnom postupku BiH, te da je povrijeđen princip iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

10. U opširnim apelacionom navodima o povredi prava na pravično suđenje svi apelanti su, pored ostalog, u suštini istakli da osporenom presudom nije odgovoreno na žalbene navode koji su bili od značaja za utvrđivanje postojanja krivičnog djela za koje su oglašeni krivim i njihove krivične odgovornosti, a zbog čega, u suštini, smatraju i da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.

11. U zahtjevu za donošenje privremene mjere kojom bi bilo odloženo izvršenje izrečene kazne zatvora sva tri apelanta su istakla da osporenom presudom Suda BiH nisu otklonjene povrede prava na pravično suđenje zbog koje je Ustavni sud Odlukom broj AP-3623/13 ukinuo prethodnu odluku ovog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Po njihovom mišljenju, osporenom presudom ponovno su počinjene povrede ovog prava iz istih razloga zbog kojih je prethodna odluka Suda BiH ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Zbog toga smatraju da bi im upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora izrečene takvom presudom bila nanesena neotklonjiva šteta. Apelanti Šego i Ajkunić su s tim u vezi ukazali da su već jednom bili upućeni na izdržavanje kazne zatvora po odluci suda koja je ukinuta zbog povrede prava na pravično suđenje, pa da bi bilo neprihvatljivo da ponovo budu upućeni na izdržavanje izrečene kazne zatvora a da se nakon toga utvrdi da su opet počinjene greške, možda još flagrantnije, nego u odluci koju je Ustavni sud već jednom ukinuo. Apelant Šekara je ukazao da je dobio uputni akt da se na izdržavanje kazne zatvora javi 22. juna 2015. godine. Najzad, u prilog zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant Šego je ukazao na ozbiljno narušeno zdravlje te da je zbog toga Sudu BiH već uputio molbu za odlaganje izvršenja izrečene kazne, a apelant Ajkunić, pored ostalog, na specifične okolnosti zbog kojih, iako je de facto hranilac porodice, ne može tražiti odlaganje izvršenja kazne zatvora shodno članu 131. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera.

12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

15. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

16. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

17. U konkretnom slučaju apelanti zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi bilo odloženo izvršenje izrečene kazne zatvora prije svega temelje na tvrdnji da osporenom presudom Suda BiH nisu otklonjene povrede prava na pravično suđenje zbog kojih je Ustavni sud Odlukom broj AP-3623/13 ukinuo prethodnu odluku ovog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Po njihovom mišljenju, osporenom presudom ponovno su počinjene povrede ovog prava iz istih razloga zbog kojih je prethodna odluka Suda BiH ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Zbog toga smatraju da bi im upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora izrečene takvom presudom bila nanesena neotklonjiva šteta. Apelant Šego i apelant Ajkunić su, s tim u vezi, ukazali da su već jednom upućeni na izdržavanje kazne zatvora po odluci suda koja je ukinuta zbog povrede prava na pravično suđenje i da su u zatvoru proveli nekoliko mjeseci, a apelant Šekara da je dobio uputni akt da se na izdržavanje kazne zatvora javi 22. juna 2015. godine.

18. Nadalje, predmetnim apelacijama pokrenuta su ozbiljna pitanja koja se tiču ostvarivanja i zaštite prava na pravično suđenje u postupku koji je okončan osporenom presudom čije izvršenje rezultira lišavanjem slobode svakog od apelanta. Imajući u vidu da su apelant Šego i apelant Ajkunić već jednom bili lišeni slobode i upućeni na izdržavanje kazne zatvora po odluci koja je odlukom Ustavnog suda ukinuta zbog povrede prava na pravično suđenje iz razloga zbog kojih svi apelanti smatraju da im je ovo pravo povrijeđeno i osporenom presudom, da je apelant Šekara dobio uputni akt da se javi na izdržavanje kazne zatvora, Ustavni sud je zaključio da je u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu i apelanta i postupka da se usvoje zahtjevi za donošenje privremena mjera i da se, privremeno, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelacijama, odloži izvršenje kazni zatvora koje su izrečene apelantima. 19. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere. 20. U smislu člana 64. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. 21. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije. 22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman