Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2891/15 (R.D.)

Odluka donesena 21. 07. 2015.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2891/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine u predmetu broj AP-2891/15, rješavajući apelaciju R.D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R.D. protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 016240 15 U, od 21. maja 2015. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 2891/15

1. R.D. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Siniša Đorđević, advokat iz Doboja podnio je 9. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 016240 15 U, od 21. maja 2015. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda, broj 11 0 U 016240 15 U, od 21. maja 2015. godine u upravnom sporu radi izricanja privremene administrativne mjere tužba Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je uvažena i naloženo apelantu, razriješenom predsjedniku Skupštine opštine Gradiška da odmah po prijemu rješenja preda dužnost predsjednika Skupštine opštine Gradiška, novoizabranom predsjedniku U.G. te omogući korištenje službenih prostorija, skupštinske dokumentacije i arhive kao i sale za održavanje sjednica Skupštine opštine Gradiška.

3. Apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio od Ustavnog suda da naredi da se odloži izvršenje rješenja o privremenoj mjeri Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 016240 U 15, od 21. maja 2015. godine u postupku izvršenja rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 I 050656 15 I.

4. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda, kojim je usvojena tužba Ministarstva i naloženo apelantu, kao razriješenom predsjedniku Skupštine opštine Gradiška da odmah po prijemu rješenja preda dužnost predsjednika Skupštine opštine Gradiška, novoizabranom predsjedniku U.G. te omogući korištenje službenih prostorija, skupštinske dokumentacije i arhive kao i sale za održavanje sjednica Skupštine opštine Gradiška, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.

7. U vezi s tim Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na osnovu posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88).

8. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, politička prava i obaveze, poput prava na kandidovanje na izborima, nisu građanska po svojoj prirodi. Sporovi proizašli iz izbornog procesa izlaze iz građanskih okvira člana 6. stava 1. Evropske konvencije [vidi presudu Pierre-Bloch protiv Francuske od 21. oktobra 1997, (Izvještaji o presudama i odlukama) 1997¬VI, str. 2223, stav 50.].

9. Ustavni sud smatra da je navedena praksa primjenjiva i na apelantov slučaj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji ima karakteristike spora proizašlog iz izbornog procesa, nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama, nego o njegovim političkim pravima. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U pogledu navoda apelacije o povredi prava na djelotvorni pravni lijek, Ustavni sud smatra da je pozivanje apelanta na pravo na djelotvoran pravni lijek također ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, obzirom da član 13. Evropske konvencije, koja se prema Ustavu Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, propisuje da: [...]“Svako čija su prava i slobode priznata ovom konvencijom narušena, ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima[...].“ S obzirom da je prethodno utvrđeno da je apelantovo pozivanje na pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, isti se zaključak mora izvesti i u pogledu apelantovog pozivanja na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji „pravo zaštićeno konvencijom“, što je i uslov za primjenu navedenog člana (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3593/08 od 18. decembra 2008. godine, stav 10. i 11. dostupna na www.ustavnisud.ba ))

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2891/15 (R.D.) | Sudska praksa | Aktio