Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2973/15 („METAL“ a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 02. 09. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2973/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

02. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. septembra 2015. godine, u predmetu broj AP 2973/15, rješavajući zahtjev „METAL“ a.d. Banjaluka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „METAL“ a.d. Banjaluka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „METAL“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 6. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 048745 15 Gž od 22. aprila 2015. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Ip 048745 08 Ip od od 29. oktobra 2014. godine i broj 71 0 Ip 048745 08 Ip od od 18. juna 2014. godine.

2. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio sprovođenje izvršenja po pravosnažnom Rješenju Osnovnog suda broj 71 0 Ip 048745 08 Ip od od 29. oktobra 2014. godine do donošenja odluke o apelaciji, a u skladu sa odredbom člana 64. Pravila Ustavnog suda.“

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Ip 048745 08 Ip od od 18. juna 2014. godine, na osnovu izvršne ispravesporazuma broj IP-1201/05 od 7. novembra 2005. godine, zaključenog pred Osnovnim sudom između Nove banke Bijeljina i apelanta, te izvršenog prenosa potraživanja na osnovu notarski obrađenog ugovora o ispunjenju obaveza sa prelaskom prava broj OPU 309/2012 od 23. marta 2012. godine sa Nove banke Bijeljina u korist Kompanije Dušanić d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: tražioca izvršenja) i upisane hipoteke u zemljišnim knjigama, odredio izvršenje prema apelantu radi naplate novčanog potraživanja novog tražioca izvršenja (Kompanije Dušanić d.o.o. Prnjavor) i to: glavnog duga u iznosu od 1.023.759, 39 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, od 19. septembra 2007. godine, do konačne isplate, kao i troškova izvršnog postupka. Određeno je da se izvršenje provodi zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti, te prodajom nepokretnosti pobliže označenih u rješenju.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Ip 048745 08 Ip od od 29. oktobra 2014. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 Ip 048745 08 Ip od od 18. juna 2014. godine.

5. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 048745 15 Gž od 22. aprila 2015. godine odbijena je apelantova žalba i Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 Ip 048745 08 Ip od od 29. oktobra 2014. godine je potvrđeno.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 22. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/04, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13, u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako tim zakonom nije drugačije određeno, a odredbom člana 23. istog zakona je propisano koje su izvršne isprave na osnovu kojih se određuje izvršenje. Dalje je navedeno da je Rješenjem Osnovnog suda broj Ip-1201/05 od 7. novembra 2005. godine potvrđeno da su se povjerilac (Nova banka Bijeljina, Filijala Banjaluka) i dužnik (apelant) sporazumjeli o postojanju potraživanja povjerioca prema dužniku u iznosu od 1.600,000,00 KM, sa ugovorenom kamatom bliže navedenom u izreci tog rješenja, te da su se sporazumjeli da se radi obezbjeđenja povjerioca prema dužniku odredi založno pravo na nekretninama apelanta pobliže opisanim u u stavu 1. izreke navedenog rješenja, a u stavu 2. izreke tog rješenja je određeno da predmetni sporazum ima snagu sudskog poravnanja. Zatim je navedeno da je odredbom člana 30, stav 1. ZIP-a je propisano da se izvršenje određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označen kao tražilac izvršenja, ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno, ili da je na njega njega na drugi način prešlo. Po ocjeni Okružnog suda, tražilac izvršenja je, u konkretnom slučaju, notarski obrađenom ispravom, od 23. marta 2012. godine, dokazao, da je predmetno potraživanje prešlo na tražioca izvršenja, pa je zaključio da je pravilno odbijen prigovor apelanta, izjavljen protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda.

7. Takođe je ocijenjen neosnovanim apelantov prigovor da tražilac izvršenja i izvršenik nisu navedeni pod istim poslovnim imenima, te da potpis direktora tražioca izvršenja nije autentičan.

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vidi u tome što Okružni sud nije razmotrio sve njegove žalbene navode i nije obrazložio zbog čega ne prihvata njegove navode, posebno žalbeni navod da je tražilac izvršenja prenio na treće lice svoje potraživanje i da iz tog razloga nema svojstvo tražioca izvršenja, te da je zato Osnovni sud bio dužan da obustavi postupak po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama člana 63. st. 1 i 3. ZIP-a, kako po prijedlogu tražioca izvršenja predmet izvršenja ne bi bile nekretnine apelanta i kako tražilac izvršenja ne bi bio u mogućnosti da prodaje imovinu apelanta radi naplate potraživanja koje ne postoji.

9. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da, ukoliko Ustavni sud ne donese zatraženu privremenu mjeru, Osnovni sud će okončati izvršni postupak i omogućiti tražiocu izvršenja da naplati nepostojeće potraživanje, te će odluika Ustavnog suda nakon toga biti besmislena i bespredmetna.

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. U konkretnom slučaju, apelant navodi da su rješenja kojima je dozvoljeno izvršenje na njegovim nekretninama nezakonita. Ustavni sud ukazuje da apelant u suštini traži od Ustavnog suda da obustavi izvršenje na osnovu rješenja o izvršenju koja osporava predmetnom apelacijom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da o ovako postavljenom zahtjevu ne može odlučivati na način na koji to traži apelant, jer bi u suprotnom Ustavni sud prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Ovo stoga jer apelant osim navoda koji se tiču merituma samog predmeta, a koje Ustavni sud tek treba da razmatra u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, ne nudi nikakve druge dokaze i razloge koji bi opravdali donošenja privremene mjere odnosno koji bi, u smislu člana 64. stav

1. Pravila Ustavnog suda, ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2973/15 („METAL“ a.d. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio