Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-259/15 (M. P.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-259/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 259/15, rješavajući apelaciju Marka Prce, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. rujna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Marka Prce.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 024837 13 I od 20. rujna 2013. godine.
Nalaže se Gradu Mostaru da izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti mjere s ciljem da povjeritelji koji posjeduju ovršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Grada Mostara naplate svoja potraživanja u razumnome roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Marko Prce (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojega zastupa Maja Škoro, odvjetnica iz Mostara, podnio je 16. siječnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 024837 13 I od 20. rujna 2013. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. svibnja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. lipnja 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 14. lipnja 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za ovrhu protiv Grada Mostara radi isplate potraživanja u iznosu od 63.133,90 KM, a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda broj 07 58 P 024837 07 P od 10. studenog 2011. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 024837 12 Gž od 30. svibnja 2013. godine. Apelant je predložio da se ovrha provede pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa bankovnog računa ovršenika koji se vodi u Raiffeisen banci d.d. BiH (u daljnjem tekstu: Banka). Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 58 0 P 024837 13 I.
6. Rješenjem od 20. rujna 2013. godine Općinski sud je dopustio predloženu ovrhu.
7. Nezadovoljan navedenim rješenjem, Grad Mostar kao ovršenik uložio je prigovor, a Općinski sud je 13. ožujka 2014. godine donio rješenje kojim je prigovor Grada Mostara odbijen kao neutemeljen. Rješenje o ovrsi je 13. ožujka 2014. godine dostavljeno Banci na provođenje.
8. Podneskom od 21. ožujka 2014. godine Banka je obavijestila Općinski sud da je od Grada Mostara zatražila osiguravanje potrebnih sredstava za izvršenje rješenja o ovrsi na određenoj poziciji proračuna.
9. Apelant je 12. rujna 2014. godine predložio promjenu sredstava ovrhe na način da se ovrha provede pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika, kao i zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama na nekretninama u vlasništvu Grada Mostara, te utvrđivanjem vrijednosti, prodajom nekretnina i njegovim namirenjem iz tako dobivenog iznosa.
10. Apelant je podneskom od 3. studenog 2014. godine precizirao oznake nekretnina na kojima predlaže ovrhu.
11. Zaključkom od 10. prosinca 2014. godine Općinski sud je odbio apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstava ovrhe.
12. Podneskom od 22. siječnja 2015. godine Banka je izvijestila Općinski sud da za provođenje rješenja o ovrsi u navedenom predmetu još uvijek nisu dobili odobrenje sredstava na određenoj poziciji proračuna Grada Mostara, kao i da su o potrebi osiguranja navedenih sredstava ponovno obavijestili Grad Mostar, sukladno članku 138. stavak 3. ZOP-a, o čemu je Općinski sud dopisom od 4. lipnja 2015. godine izvijestio apelanta.
13. Prema stanju spisa, ovršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je u predmetnom ovršnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je, između ostaloga, naveo da se više puta obraćao sudu i tražio izvršenje rješenja o ovrsi, ali da do trenutka podnošenja apelacije nije dobio odgovor o razlozima neprovođenja ovrhe i pravomoćne sudske odluke. Također, apelant je naveo da je Grad Mostar bio dužan za potrebe ovrhe izdvojiti određeni dio namjenskih sredstava iz proračuna radi provedbe ovršnog postupka. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju, te da mu odredi iznos od 2.300,00 KM na ime duševnih bolova koje trpi zbog duljine trajanja postupka.
b) Odgovori na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno izložio kronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao kako smatra da njegovim postupanjima nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, te da su u postupku poštivana sva procesna jamstva za sve stranke u postupku. Također, u odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je dostavom Banci ovršnog i pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinski sud proveo ovršnu radnju, te da ne može utjecati na redoslijed potraživanja u proračunu Grada Mostara, o čemu je i izvijestio apelanta.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 6.
(1) Sredstva ovrhe su ovršne radnje ili sustav takovih radnji kojima se po zakonu tražbina prinudno ostvaruje.
(2) Predmetom ovrhe su stvari i prava nad kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine.
1 Navedene relevantne odredbe kompilirane su sukladno svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o ovršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.
(3) Ovršne radnje mogu se neposredno sprovesti protiv ovršenika i drugih osoba, sukladno ovom zakonu.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
Članak 79a.
(1) Ne može biti predmetom ovrhe nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmetom ovrhe nekretnina ustanove koja se financira u cijelosti ili djelomično iz proračuna, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije stjecanje dobiti. Članak 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uvjeta za izuzimanje od ovrhe iz prethodnog članka.
Članak 138.
[…] (4) Ovrha na teret sredstava proračuna grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Odluci o izvršavanju proračuna.
(5) Više povjeritelja koji ostvaruju svoje novčane tražbine iz proračuna namiruju se onim redom kojim su stekli pravo namirenja iz proračuna, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja tražbine iz sudske odluke.
(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kantoni, gradovi i općine) koji imaju ovršne sudske presude, dužne su u svojim proračunima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih ovršnih rješenja na teret tih proračuna u iznosu od najmanje 5% od ukupnog proračuna.
[…] Članak 167.
(1) Banka naplatu obavlja slijedom, prema vremenu dostave rješenja o ovrsi, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i vremenu dostave i izdaje tražitelju ovrhe, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegove tražbine u tome redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog ovršenika prije isplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
(4) S rješenjem o ovrsi izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Članak 169.
(1) Ako na računu označenom u rješenju o ovrsi nema sredstava, banka će u korist toga računa obaviti prijenos ovršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu s drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražitelj ovrhe.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cijelosti naplatiti ovršnu tražbinu uslijed nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o ovrsi u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kada sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o ovrsi nije drugačije određeno.
(3) O tomu kako nema sredstava na računu, banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvješće o promjenama na računu iz stavka 5. članka 166. ovoga zakona.
Članak 172.
Ukoliko ovršenik ima novčana sredstva na više računa u jednoj ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe članka 171. ovoga zakona.
17. U Odluci o izvršenju budžeta Grada Mostara za 2015. godinu („Službeni glasnik Grada Mostara“ broj 4/15) relevantne odredbe glase:
Član 8.
Prioriteti za financiranje budžetskih izdataka utvrđuju se slijedećim redom: 1. plaćanje kamata i otplate po osnovu vanjskog duga, 2. isplate plaća, naknada i transfera nižim potrošačkim jedinicama za plaće i materijalne troškove, 3. plaćanje sudskih izvršnih naloga i vansudskih nagodbi sa uposlenicima, […] VI.Dopustivost i meritum
18. Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o ovrsi na teret proračunskih sredstava Grada Mostara – razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4121/13 od 17. rujna 2014. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), te da je navedenom odlukom usvojena apelacija apelanata koji su, kao u predmetnom slučaju, podnijeli apelacije zbog nemogućnosti da realiziraju izvršenje pravomoćnih sudskih odluka na teret proračunskih sredstava Grada Mostara. Navedena odluka dostavljena je ovršeniku, tj. Gradu Mostaru da izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti mjere s ciljem da povjeritelji koji posjeduju ovršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Grada Mostara naplate svoja potraživanja u razumnome roku.
19. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4121/13 od 17. rujna 2014. godine u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
20. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud naglašava da se razlozi navedeni u citiranoj Odluci broj AP 4121/13 u cijelosti odnose i na ovaj predmet, pa se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
21. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog nemogućnosti da realizira izvršenje pravomoćne sudske odluke. Pitanje naknade nematerijalne štete
22. U smislu članka 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
23. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Gradu Mostaru da izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i drugi povjeritelji koji posjeduju ovršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Grada Mostara naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. VII.Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer ne postoje garancije da će apelant kao imatelj ovršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
25. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman