Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1008/15 (Č. Đ.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1008/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1008/15, rješavajući apelaciju Čede Đukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Čede Đukića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno nalazi pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 93346/11.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Čedi Đukiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati Čedi Đukiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Čedo Đukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Rade Ćulibrk, advokat iz Banje Luke, podnio je 6. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 93346/11. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 11. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je 3. jula 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 8. februara 2007. godine Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio tužbu za isplatu duga u vrijednosti od 1.133,00 KM.
6. Osnovni sud je 15. aprila 2011. godine donio Rješenje broj 71 0 Mal 045585 07 Mal, kojim se proglasio stvarno nenadležnim za rješavanje spora i predmet ustupio Okružnom privrednom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za daljnje postupanje.
7. Prema navodima Okružnog privrednog suda, taj sud je predmetni spis primio 30. juna 2011. godine, te je predmet dobio novi broj 93346/11. Kako dalje navodi Okružni privredni sud, predmet nije uvršten u plan rješavanja starih predmeta, s obzirom na činjenicu da je tom sudu ustupljen tek 2011. godine.
8. Pripremno ročište i glavna rasprava u ovom predmetu zakazani su za 20. juli 2015. godine. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant traži od Ustavnog suda da svojom odlukom naloži Okružnom privrednom sudu da njegov predmet odmah uzme u rad, te da mu dodijeli kompenzaciju zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
10. U svom odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je opisao tok postupka i naveo da se predmeti rješavaju hronološki, to jeste prema starosti inicijalnog akta, te u skladu s planom rješavanja starih predmeta, a konkretni predmet nije bio uvršten u plan rješavanja starih predmeta, budući da je evidentiran 30. juna 2011. godine, kada je i ustupljen tom sudu.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 15.
Sud po prijemu tužbe ocjenjuje da li je nadležan.
Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su sudu poznate.
Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud.
Član 17.
Svaki sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost. Član 75.
Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.
Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
VI.Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka u predmetu broj 93346/11, koji se trenutno nalazi pred Okružnim privrednim sudom.
15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
17. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.
Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut 2007. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od osam godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
19. U konkretnom slučaju radi se o postupku pokrenutom radi isplate duga. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Okružnog privrednog suda, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
20. Što se tiče apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatuje da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka.
21. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da se Osnovni sud tek 2011. godine, odnosno četiri godine nakon podnošenja tužbe, svojim rješenjem proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u apelantovom predmetu i predmet ustupio nadležnom sudu. U tom periodu od preko četiri godine Osnovni sud nije provodio nikakve radnje u apelantovom predmetu, što u svakom slučaju nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji zahtijevaju donošenje odluke u razumnom roku. Nakon donošenja rješenja kojim se proglasio nenadležnim, predmet je dostavljen Okružnom privrednom sudu, koji je predmet primio u junu 2011. godine, dok je pripremno ročište i glavnu raspravu zakazao za 20. juli 2015. godine. Okružni privredni sud je u svom odgovoru na apelaciju istakao da je predmet dobio novi broj, broj 93346/11, te da nije uvršten u plan rješavanja starih predmeta. Međutim, Ustavni sud ne može ne primijetiti činjenicu da je apelantov predmet bio kod Okružnog privrednog suda četiri godine prije nego što je taj sud zakazao pripremno ročište. Članom 75. ZPP određeno je da će se pripremno ročište održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju proteklo više od četiri godine prije nego što je Okružni privredni sud zakazao pripremno ročište, što Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim.
22. Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u svom odgovoru naveo da apelantov predmet nije uvršten u plan rješavanja starih predmeta zbog novog broja koji je dobio prilikom prijema u Okružni privredni sud. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano, na primjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Okružni privredni sud preduzeo određene korake na organizovanju svog rada donošenjem plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom apelantove tužbe u periodu dužem od četiri godine. Također, i prema odredbama člana 75. ZPP, sud je bio dužan zakazati pripremno ročište najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, što je u ovom slučaju Okružni privredni sud propustio da učini. Ustavni sud konstatuje da Okružni privredni sud nije poštovao zakonske odredbe u odnosu na rok zakazivanja pripremnog ročišta. Iako je Okružni privredni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti takvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje povodom apelantove tužbe u periodu dužem od četiri godine.
23. Sve navedeno, a posebno činjenica da Okružni privredni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od četiri godine nije okončao parnični postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
26. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da postupak traje osam godina, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.200,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje osam godina i još uvijek nije okončan, a obrazloženje Okružnog privrednog suda ne nudi razumno niti objektivno opravdanje za tako dugo trajanje postupka.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman