Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1122/12 (I. H.)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1122/12

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1122/12, rješavajući apelaciju Izeta Hadžikića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Izeta Hadžikića podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 004465 09 Mal od 7. augusta 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Izet Hadžikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 23. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 Mal 004465 09 Mal.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. aprila 2012. godine, 23. jula i 13. novembra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 10. aprila 2012. godine i 22. oktobra i 5. decembra 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 20. novembra 2009. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv „Sarajevo-osiguranja“ d.d. Sarajevo, Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, v. sp. 612,60 KM.

6. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je tuženi odgovor na tužbu dostavio 26. januara 2010. godine, te da je pripremno ročište održano 4. novembra 2010. godine. Također, iz odgovora na apelaciju proizlazi da ročište za glavnu raspravu zakazano za 19. januar 2011. godine nije održano zbog odlaska postupajuće stručne saradnice na novu funkciju.

7. Apelant je podnescima od 25. marta i 16. decembra 2011. godine i 21. marta 2012. godine urgirao u Općinskom sudu tražeći da taj sud konkretni predmet uzme u rad.

8. Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 Mal 004465 09 Mal od 7. augusta 2012. godine kojom je tuženi obavezan da apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu isplati iznos od 612,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. marta 2008. godine kao dana nastanka štete pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.202,40 KM.

9. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da na tu presudu nije izjavljena žalba, pa je, shodno tome, ona postala pravosnažna 23. augusta 2012. godine, a izvršna 11. septembra 2012. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da je 20. novembra 2009. godine podnio tužbu, te da Općinski sud nije postupio u skladu s odredbama člana 115. Zakona o parničnom postupku, zbog čega smatra da Općinski sud krši odredbe procesnog zakona. Zbog navedenog, apelant potražuje naknadu štete zbog nepostupanja sudova u konkretnom predmetu i nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 750,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je ukratko opisao hronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, te istakao da je postupak okončan donošenjem odluke 7. augusta 2012. godine, koja je postala pravosnažna 23. augusta 2012. godine i izvršna 11. septembra 2012. godine. V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, izuzetno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva. U međuvremenu, prema informacijama i dokumentaciji koje je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud, parnični postupak je okončan donošenjem presude tog suda od 7. augusta 2012. godine. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 20. novembra 2009. godine pokrenuo postupak pred Općinskim sudom radi naknade štete i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan donošenjem presude od 7. augusta 2012. godine. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari postupak je trajao ukupno dvije godine i osam mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom analize razumnosti trajanja postupka.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

24. Sumirajući parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud dostavio tuženom tužbu na odgovor, da je tuženi odgovor na tužbu dostavio 26. januara 2010. godine, te da je pripremno ročište održao tek nakon gotovo jedne godine, odnosno 4. novembra 2010. godine. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud glavnu raspravu zakazao za 19. januar 2011. godine, koja nije održana zbog odlaska postupajuće stručne saradnice na novu funkciju. Nakon toga, Općinski sud je okončao postupak donošenjem presude od 7. augusta 2012. godine. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud se nije posebno očitovao na dužinu trajanja prvostepenog postupka, niti je ponudio posebno obrazloženje za taj period, osim što je neodržavanje ročišta za glavnu raspravu zakazano za 19. januar 2011. godine pravdao odlaskom postupajuće stručne saradnice na novu funkciju. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da kadrovska nepopunjenost nije prihvatljivo opravdanje za odugovlačenje postupka, te podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža određenu početnu neaktivnost, odnosno nezadovoljavajuću ažurnost Općinskog suda, budući da su između pojedinih procesnih radnji evidentni periodi neopravdane neaktivnosti, ali, uprkos navedenom, Ustavni sud ističe činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji po zakonu nije određen kao hitan, a u kojem je nadležni sud nakon početne neažurnosti okončao postupak donošenjem odluke 7. augusta 2012. godine. Evidentno je da je sud svojom odlukom djelotvorno riješio apelantovu pravnu situaciju, budući da protiv te presude nijedna parnična strana nije izjavila žalbu, tako da je prvostepena presuda postala pravosnažna i izvršna. Prema mišljenju Ustavnog suda, u okolnostima konkretnog slučaja rok od dvije godine i osam mjeseci nije prešao granice razumnog roka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

25. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 74. Pravila, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

Ostali navodi

26. U pogledu apelantovih navoda da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje na to da se navodi o kršenju tog prava u suštini svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

27. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Općinski sud nakon početne neažurnosti okončao postupak donošenjem odluke kojom je djelotvorno riješena apelantova pravna pozicija, pri čemu je dužina trajanja postupka bila relativno razmjerna okolnostima konkretnog slučaja.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1122/12 (I. H.) | Sudska praksa | Aktio