Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1581/15 (R. O.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1581/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1581/15, rješavajući apelaciju Rešide Osmanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Rešide Osmanović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu broj 32 0 P 0112939 12 P, koji se povodom žalbe trenutno nalazi u Kantonalnom sudu u Tuzli.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 0112939 12 P od 15. maja 2012. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Rešida Osmanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnijela je 3. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 P 112939 12 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 4. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 15. juna 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 26. januara 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv „Euroherc-osiguranja“ d.d. Mostar, Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, v. sp. 4.100,00 KM.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 0112939 12 P od 15. maja 2012. godine.
7. Tuženi je podnio žalbu protiv navedene presude Općinskog suda broj 32 0 P 0112939 12 P od 15. maja 2012. godine. Predmet je 23. jula 2012. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje povodom žalbe i zaveden je pod poslovnim brojem 32 0 P 112939 12 Gž.
8. Prema stanju spisa i raspoloživim informacijama s kojima raspolaže Ustavni sud, Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku u predmetnoj pravnoj stvari.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantica smatra da su joj zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenog prava apelantica vidi u tome što Kantonalni sud do dana sačinjavanja apelacije nije donio odluku o izjavljenoj žalbi, pa ni pet godina nakon pokretanja sudskog postupka nije u prilici da ostvari svoje pravo na naknadu štete jer ne raspolaže pravosnažnom sudskom odlukom. Osim toga, apelantica potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 750,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, opisao hronologiju postupka, te istakao da je predmet spora naknada štete, te da do dana slanja odgovora na apelaciju nije uvršten u godišnji Plan rješavanja starih predmeta prema inicijalnom aktu. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da će predmet biti stavljen u rad do kraja juna tekuće godine, iako nije bio u Planu rješavanja starih predmeta ni u prvom ni u drugom kvartalu 2015. godine, tj. zaključno sa 30. junom 2015. godine.
V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak povodom apelanticine tužbe koja je podnesena 26. januara 2010. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je apelantica 26. januara 2010. godine tužbom pokrenula parnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period duži od pet i po godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
21. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se radi o parničnom postupku koji je apelantica pokrenula tužbom od 26. januara 2010. godine, te da se, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, taj parnični postupak ne može smatrati naročito složenim.
22. Sumirajući parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelantica 26. januara 2010. godine tužbom pokrenula parnični postupak koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud tek nakon dvije godine i tri mjeseca (15. maja 2012. godine) donio prvostepenu odluku. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud ni nakon tri godine nije donio drugostepenu odluku. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je predmet spora naknada štete, te da do dana slanja odgovora na apelaciju nije uvršten u godišnji Plan rješavanja starih predmeta prema inicijalnom aktu. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da će predmet biti stavljen u rad do kraja juna tekuće godine, iako nije bio u Planu rješavanja starih predmeta ni u prvom ni u drugom kvartalu 2015. godine, tj. zaključno sa 30. junom 2015. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem Kantonalnog suda u periodu od preko tri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud prema raspoloživim podacima iz spisa u periodu od tri godine nije razmatrao žalbu tuženog, te da apelanticin predmet, prema navodima Kantonalnog suda iz odgovora na apelaciju, nije bio u Planu rješavanja starih predmeta ni u prvom ni u drugom kvartalu 2015. godine, tj. zaključno sa 30. junom 2015. godine, ali da će biti stavljen u rad do kraja juna tekuće godine, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da su u konkretnom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njenog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Kantonalnom sudu da po hitnom postupku odluči o žalbi tuženog.
Ostali navodi
26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na pravo na imovinu.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak nije okončan preko pet i po godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se trajanje postupka može u najvećoj mjeri staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu, koji ni pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada nisu postigli odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja starih predmeta.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman